“Ti znaš zašto”, tri su riječi koje je ubica sa Cetinja Aco Martinović izgovorio gledajući u oči svoju sestru Zoricu Vuletić, jednu od 12 žrtava masakra na Cetinju.
Martinović je sestri presudio u njenoj kući. Ubio ju je, mladu mamu… Dvije bebice, Zoričine kćerkice, bliznakinje stare svega nekoliko mjeseci, neće se sjećati majke, a čitav život pratit će ih trauma. Stegle su ih u naručje sestrice od strica, koje su bile u kući i gledale smrti u oči… Zoričin muž i njegov brat, otac djevočica koje su držale bebe, nisu smjeli da izuste ni riječ.
“Ubio sam njih desetoro, sad ću i tebe”, riječi su koje svjedoče o tome da zlikovac nije nasumično birao žrtve. Kada je ušao u sestrinu kuću, cilj mu je bila samo Zorica. Druge je poštedio. I ne pitajte se “zašto”. Zar i jedno “zašto” može da ima smisla kad govorimo o ubistvu rođene sestre na kućnom pragu i pred očima četvero dece. Sestre, koja je prema riječima onih koji poznaju porodicu, Aca prala i uvijek se brinula o njemu. Čak je i Novu godinu dočekao u njenoj kući.
Dvije vinske čaše, neke bezbrižne mačke, ukrašen ulaz, pepeljare… To je ostalo pred kućom u kojoj je unesrećena čitava porodica.
Ipak, kuća nije ostala pusta. Svi su danas na Zoricinoj sahrani u selu nedaleko od Cetinja. Ali ta tišina i oštar planinski vjetar čine prizor ovog doma strašno tužnim, sve izgleda kao zaleđeno, ne od zime i mraza, već nekako zaleđeno u vremenu, kao što će taj trenutak ostati urezan poput ožiljka u životima djece,piše Telegraf.rs.