„Put kojim vodite Bosnu i Hercegovinu je ista ona autostrada pakla i stradanja kojom je pošla Ukrajina … Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u ledeno doba, a muslimanski narod možda u smrzavanje, jer muslimanski narod ne može da se ugrije ako bude rat ovdje“, poručio je, parafraziram, ruski ambasador u Bosni i Hercegovini u srijedu, nakon što su zastupnici u Donjem domu Parlamenta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine prihvatili „sugestiju“ američkog ambasadora u Sarajevu da se do Nove godine u proceduri nađe Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji.
Dobro, nije ambasador Igor Kalabuhov baš ovim riječima uputio otvorenu prijetnju državi Bosni i Hercegovini, njenom miru, integritetu i suverenitetu, autorska sloboda mi je dozvolila da napravim nekoliko izmjena („Ukrajina“ umjesto „Slovenija i Hrvatska“; „ledeno doba“ umjesto „u nestanak“; „ugrije“ umjesto „odbrani“), ali svejedno – poruka iz Ruske ambasade u Sarajevu je neskriveni akt miješanja u unutrašnje odnose jedne zemlje i brutalna „lekcija iz klasičnog neokolonijalizma“. Što je citat iz iste te poruke, samo što je „prikačen“ drugoj, američkoj strani, „dokazanom prijatelju“ koji je „podmetnuo bombu pod integritet Bosne i Hercegovine“.
„Put kojim vodite Bosnu i Hercegovinu je ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje“, zlokobno je poručio ratni zločinac Radovan Karadžić 17. oktobra 1991. godine u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine. I, dobro to znamo, ispunio mnogo toga što je obećao: Bosna i Hercegovina bila je u paklu troipogodišnje agresije, muslimani (ali i ostali bh. narodi) bili su žrtva strahovitog terora, ali nestali nisu. Niti će… makar prijetnje stigle i od moćne Rusije.
E sad, je li umjesno, korektno, diplomatski (malo ironije ne smeta u ovako teškim okolnostima) u istu ravan stavljati, riječima se poigrati i u sličan kontekst stavljati izjave jedne diplomatske misije i na doživotni zatvor presuđenog ratnog zločinca, osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja? Možda jeste, jer prijetnja nije isto što i činjenje zločina, ali s obzirom od koga i u kojem vremenu ona dolazi samo naivni i lakovjerni će pomisliti da se radi tek o jednom od, za sada, verbalnih udaraca i otvorenoj najavi da ćemo „zapamtiti ovaj dan“.
A nije da do sada nismo zapamtili ovakvih dana, mjeseci, godina, desetljeća… koje i danas živimo i nikako da ih spremimo u pretinac sjećanja i okrenemo se onome što dolazi. Pa ova napaćena, ruinirana, sa svih (vanjskih i unutrašnjih) strana destruirana zemlja ne može se sama sa sobom dogovoriti i realizirati još jedan dotok prirodnog plina, a da to ne postane predmet politikanskih i interesnih sfera svih onih koji bi da odlučuju u ime drugog. I da pri tome otvoreno, drsko, bezobzirno i prijeteći zagrme kako se to ne smije ako se njih ne pita, da će konsekvence biti žestoke i, gluho i daleko bilo, krvave.
Destabilizacija uz pjesme o ‘ruskom malignom utjecaju’
Šta to dramatično može uraditi Rusija ako federalni zastupnici do kraja tekućeg mjeseca usvoje Zakon o Južnoj interkonekciji? Mnogo toga, od velikih i naopakih se uvijek može očekivati da će u međusobnim igrama i sukobima moćnih benefite ostvarivati preko malih i siromašnih. „Zavrtanje“ ventila i prestanak isporuke ruskog plina Bosni i Hercegovini jedan od mogućih poteza, i to na početku zime, ali teško da će se to desiti, prije svega zbog „rusko-bosanskohercegovačke saradnje u energetskoj sferi“. Insistiranje na izmirenju duga (nešto više od 50 miliona eura, bez kamata) nastalog od 1992. do 1996. godine također može biti jedan od ultimatuma da se prolongira projekat Južna interkonekcija, ali kad se to pitanje nije riješilo za 28 godina, teško da će sada.
Ono što preostaje nije ništa novo i riječ je, kako se to iščitava iz poruke Ruske ambasade u Sarajevu, „o konkretnom planu destabilizacije Bosne i Hercegovine, uz pjesme o ‘ruskom malignom utjecaju’“. Poređenje sa „specijalnom vojnom operacijom“ u Ukrajini (a radi se o klasičnoj i nemilosrdnoj agresiji na susjednu zemlju) nije ni slučajno, ni formalno. Plus briga i empatija za bh. entitet Republika Srpska – Amerikanci „politikom pritiska i sankcija tjeraju RS da preduzima korake za zaštitu svog statusa, koji garantira Dejtonski mirovni sporazum“ – te neizmjerno solidariziranje s hrvatskim narodom, kojeg „svojim besramnim odnosom tjeraju… da se vrati razmatranju temeljnih odredbi svoje koegzistencije s Bošnjacima u okviru Federacije Bosne i Hercegovine…“
Ne čudi da je poruka ruske diplomatske misije objavljena samo nekoliko sati nakon što su se u Sarajevu američki ambasador Michael Murphy i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Euroaziju Alexander Kasanof s federalnim parlamentarcima dogovorili da će čim prije omogućiti zakonske pretpostavke za izgradnju Južne interkonekcije. To što sastanku nisu prisustvovali zastupnici Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine („predstavnici vodeće stranke konstitutivnog hrvatskog naroda“) za ruske diplomate je krucijalni razlog da je „pogažen suverenitet Bosne i Hercegovine grubom čizmom ‘dokazanog prijatelja’“. No, ta „sitnica“ neće odrediti da li će novi plinovod jednog dana (za sedam-osam godina, prema mišljenju eksperata) „izbaciti“ ruski monopol, i to ne samo na snabdijevanju prirodnim plinom, nego i u mnogim drugim segmentima.
Padaju tenzije na relaciji Mostar – Zagreb – Washington?
Mnogo toga (ali definitivno ne sve) sada je „u rukama“ HDZ-a BiH i njenog čelnika Dragana Čovića, pragmatičnog političara koji će konačnu odluku donijeti u onom trenutku kada osjeti da neće ništa izgubiti i da će izbjeći ono najgore što bi mu se moglo dogoditi ako previše naljuti zvanični Washington, ali i kako mu bude sugerirala aktuelna vlast u Hrvatskoj. U prilog tome ide i izjava potpredsjednice HDZ-a BiH Darijane Filipović kako su spremni za razgovore s administracijom SAD-a o izgradnji plinovoda kojim bi se Bosna i Hercegovina povezala s Hrvatskom, uprkos tome što „stožerna hrvatska stranka“ nije pozvana na sastanak u Federalnom parlamentu, koji su organizirali američki diplomati.
“To je ključni interes i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, a samim time i Bosne i Hercegovine, i na njegovim rješenjima smo spremni raditi. U tom procesu otvoreni smo za razgovore i s američkom administracijom, kao i sa svim zainteresiranim stranama koje nam u tome žele pomoći”, rekla je Darijana Filipović i donekle „spustila loptu“ i tenzije na relaciji Mostar – Zagreb – Washington; što bi moglo „otupiti“ tešku prijetnju koja je stigla iz Ruske ambasade, ali svakako neće utišati „pjesme o ‘ruskom malignom utjecaju’“.
Piše: Fuad Kovačević / AJB