Zbog predizbornog lova u mutnom, odnosno kampanje prije zvanične kampanje, do sada su kažnjene brojne stranke, što nije sporno, ali za mnoge jeste to što Centralna izborna komisija (CIK) BiH objavljuje imena onih koji su im to prijavili.
Analitičari kažu da je ovakva praksa neprihvatljiva jer, prije svega, ugrožava same građane koji se odluče da prijave predizborne malverzacije, a onda i zato što djeluje odvraćajuće na one koji su namjeravali da se obrate CIK-u zbog uočenih nepravilnosti.
Dakle, da pojednostavimo – postavlja se pitanje da li će Marko imati hrabrosti da prijavi neku stranku ili kandidata kad vidi da je objavljeno ime i prezime Petra koji je to isto uradio.
Pitanje je potpuno legitimno, smatra politička analitičarka Tanja Topić, koja ističe da je sporno to što CIK radi.
“Na ‘javnu oglasnu’ tablu postavljaju se građani koji dolaze u jednu vrstu opasnosti u smislu da im se mogu osvetiti daleko moćnije političke partije zbog te vrste prijava. To ne bi bio problem u jednom demokratskom društvu, u kojem je svijest i političkih subjekata i samih građana na višem nivou, gdje se to podrazumijeva i kao građanska dužnost”, kaže Topićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.
I politički analitičar Velizar Antić smatra da bi CIK trebalo da odustane od prakse objavljivanja imena ljudi koji prijavljuju političke partije koje krše pravila igre u izbornom procesu.
“Javno objavljivanje imena sasvim sigurno predstavlja odvraćajući faktor prilikom bilo kakvog prijavljivanja malverzacija jer svi znamo da živimo u partokratskom društvu u kome su političke partije na vlasti u potpunosti ovladale čitavim sistemom”, rekao je Antić.
Prema njegovim riječima, javno objavljivanje imena može biti veliki problem za građane, pogotovo u manjim mjestima gdje se svi jako dobro znaju.
“CIK bi ljudima koji prijavljuju malverzacije trebalo da bude zahvalan što učestvuju u procesu poboljšanja izbornog procesa i ne bi trebalo da ih dovodi u nezgodnu situaciju da oni sutra imaju probleme jer osveta partija na vlasti često znači da su vam mnoga vrata zatvorena”, istakao je Antić.
Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u “Transparency Internationalu BiH”, takođe ocjenjuje da je riječ o problematičnoj praksi CIK-a.
“Mnogi prijavioci nisu ni svjesni da će njihov identitet biti objavljen, prvo političkim strankama protiv kojih podnose prigovor, a drugo i cijeloj javnosti, jer se sve sjednice CIK-a javno prenose uživo. Oni mogu da trpe štetne sankcije u smislu odmazde od strane političkih partija, ucjena i slično”, rekao je Ožegović za “Nezavisne novine”.
Drugi razlog zbog kojeg to CIK ne bi trebalo da radi je, prema riječima Ožegovića, to što oni koji znaju za ovu praksu ne žele direktno da prijave CIK-u političke stranke.
“Oni traže neke zaobilaznice da bi to prijavili, a direktno prijavljivanje je najbolji način prijavljivanja. Pritom, ova praksa djeluje odvraćajuće jer građani su oni koji su na terenu, vide nepravilnosti i taj resurs je neprocjenjiv. Zbog toga mi gubimo veliki broj informacija o nepravilnostima sa terena”, pojašnjava Ožegović.
Zoran Krešić, novinar “Večernjeg lista”, izdanje za BiH, kaže da ne vidi nijedan razlog zašto bi prijave protiv političkih stranaka bile javne, jer je u suštini jedino bitno jesu li stranke prekršile nove zakonske odredbe ili, pak, nisu.
“Zato mislim da Središnje izborno povjerenstvo ne bi trebalo da objavljuje identitet prijavitelja kako oni ne bi imali posljedice, odnosno da im se ti ljudi osvete na izvjestan način. S druge, pak, strane ja naše zakonske odredbe, kada je riječ o kampanji, ne smatram dobrim i mislim da su prerestriktivne. Pogledajte američki primjer, tamo je i atentat sastavni dio kampanje… A smije se, primjerice, voditi kampanja i na dan izbora”, kaže za “Nezavisne novine” Krešić, dok iz CIK-a na naš upit nisu odgovorili.
Podsjetimo, građani BiH će lokalnu vlast birati 6. oktobra, a iako nas još nekoliko sedmica dijeli do predizborne kampanje, brojne stranke su se već uveliko zahuktale u prikupljanju glasova.