Svake godine sve manje stanovnika, a sve više glasača…
Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini biće održani u nedjelju, 6. oktobra, odluka je koju je prošle sedmice jednoglasno donijela Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine na sjednici.
Kako su tada saopštili na Centralnom biračkom spisku se nalazi 3.406,088 birača.
Ekonomistu Faruka Hadžića je ova vijest CIK-a iznenadila, kaže za Buku, jer je i bez urađene analize zaključio da nema ni teorijske šanse da toliko osoba danas, prvo živi u Bosni i Hercegovini, a drugo da ima pravo glasa.
Zbog toga je uradio analizu i pokušao doći do podatka koliko zaista građana ima pravo glasa i koliko je osoba viška na biračkom spisku. Ovi podaci su, naglasio je vrlo bitni, jer se kroz tu razliku stvara ogroman prostor za manipulacije i moguće lažiranje biračke volje u Bosni i Hercegovini.
Podaci do kojih je došao kažu da ove godine ima rekordni “višak” glasača na izborima od čak 549.914!
A evo kako je došao do tog broja: ” Prvo, prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, naša država je imala nešto više od 3,53 miliona stanovnika. Od ovog broja, kada oduzmete maloljetne osobe, a tada ih je bilo 692.701, pravo glasa, da su izbori bili te godine, imalo bi negdje oko 2,84 miliona stanovnika. Drugo, kada svake godine uskladite broj novorođenih i umrlih od 2013. godine, pa zaključno sa krajem 2023. godine, u Bosni i Hercegovini je maksimum moglo živjeti 3,41 milion stanovnika. Razlika između Popisa 2013. godine i ovog broja ustvari predstavlja negativni prirodni priraštaj -veći broj umrlih od rođenih. Treće, kada dodate broj novorođenih u ovom periodu, te oduzmete umrle, ali napravite pomjeranja unutar svake dobne grupe, broj maloljetnih osoba krajem 2023. godine je iznosio 552.089. Uklađivanjem maksimalnog broja stanovnika (3,41 milion), sa ovim brojem, dobijemo da je na kraju 2023. godine pravo glasa moglo imati 2.856.174 građanina, što je razlika od čak 549.914 u odnosu na zvanični broj glasača sa pravom glasa”.
Hadžić je naveo i da ovaj podatak ne uključuje emigraciju i iseljavanje, već ISKLJUČIVO negativni prirodni priraštaj, tako da je broj osoba koje fizički žive u Bosni i Hercegovini i imaju pravo glasa, vjerovatno i manji.
“Obzirom da nemamo zvanične statističke podatke o broju osoba koje su se iselile i ne žele glasati na izborima u BiH, držat ću se ovog podatka kao maksimalnog”, istakao je Hadžić koji je izračunao i da smo na izborima 2022. imali “višak” birača od 513.509.
ZAŠTO SE MANIPUILIŠE
Više je razloga za ovu manipulaciju navodi Hadžić- a sve one koriste političarima na vlasti.
Prva je izlaznost, navodi, koja se prema zvaničnoj statistici kreće nešto preko 50%.
Međutim ako bi se ona uporedila do podataka do kojih je Hadžić u analizi došao ona bi iznosila preko 62,% što nije ni tako malo.
“Statistika je ta koja prikazuje malu izlaznost, koja na terenu i nije takva. Ako bismo otišli korak dalje, uračunali broj izdatih dozvola za naše državljane u EU, te preračunali na ovaj broj stanovnika sa Popisa, izlaznost u Bosni i Hercegovini stanovnika koji tu zaista žive bi bila preko 80%”, navodi Hadžić.
Drugi problem koji se javlja jeste kontrola biračkih odbora i zloupotreba izbora glasača. Trgovine članovima biračkih odbora su moguće kroz veliki broj političkih stranaka, koje onda, kada učestvuju u izbornom procesu, imaju pravo da dobiju određen broj mjesta u biračkim odborima širom države. Ipak, veliki broj stranaka su stranke koje nemaju nikakav potencijal i tu su samo radi ove funkcije.
“Analiza poslovanja političkih subjekata sa prošlih izbora je pokazala da od 117 stranaka koje su učestvovale na prethodnim parlamentarnim izborima 2018. godine, njih 46 je imalo prijavljen godišnji prihod od 1.000 KM i manje! Drugim riječima, na svakih 5 stranaka, 2 su imale ovaj prihod. Ako bismo gledali ostvareni prihod do 10.000 KM, onda u tu kategoriju spada čak 60% svih prijavljenih stranaka”, ističe Hadžić navodeći da su ovi podaci nepoznati građanima, ali politici su itekako poznati i koriste se maksimalno za ostvarivanje vlastitog cilja – kontrolu budžetskih sredstava. U konačnici, zaključuje, nije uopšte bitno koliko ljudi živi u Bosni i Hercegovini i glasa, već je bitno samo ono što je prikazano od strane politike. I tako, od izbora do izbora.