Gradski prijevoz u Tuzli odavno je preskup. Građani svakodnevno ukazuju na teško stanje u kojem se nalaze, ali ih nitko ne čuje. Dok privatnik, kako kažu vijećnici, drži monopol, pomaka u rješavanju problema još nema, a prema svemu sudeći, ni dovoljno volje nadležnih.
Građanin Tuzle za gradsku kartu u jednom smjeru mora izdvojiti 2,5 KM. Mjesečna karta penzionera košta 80 KM, dok recimo u Mostaru to iznosi 17 maraka, u Sarajevu je besplatna ili do 9 maraka, ovisno o visini primanja, u Banjaluci 18 ili 28. Jedinstven slučaj u zemlji je i da učenici, studenti i radnici, zajedno sa penzionerima, plaćaju isti iznos.
Građani godinama upozoravaju na ovo, društvene mreže su pune apela i kritika, ali do danas pomaka nema.
Tuzlanskim gradskim prevozom upravlja privatna kompanija Junuzović- Kopex koja, otkako je kupila preduzeće 2014. godine, nema nikakav ugovor sa Gradom, iako koristi javne površine. Na pitanje ko je napravio propust, niko nema komentar. Vijećnici su usvojili Nacrt odluke o rješavanju problema i za sada je opet sve na čekanju.
“Gradska uprava i gradonačelnik ne žele to da stave u dnevni red Vijeća. Ili je to njihova nesposobnost, ne žele da se to riješi ili ne mogu, ali onda to pokazuje svu njihovu volju i želju za poboljšanjem života građana”, kaže odbornik opozicije u Gradskom vijeću Tuzla Omer Berbić.
Iz pozicije demantuju, navodeći da je Nacrt prošao javnu raspravu i slijedi priprema studije izvodljivosti, dodajući da se radi o kompleksnom problemu.
“Mi kao Gradsko vijeće smo limitirani sa bilo kakvim mogućnostima saznanja kako posluje to preduzeće, postoje li unutarnje rezerve, kako određuju cijene karata, kakve su im vizije u budućnosti”, rekao je Elvir Bijedić, odbornik pozicije u Gradskom vijeću Tuzla.
Iako privatnik ne odgovara nikome za svoj rad, nadležna služba ima mogućnost i obavezu da, javnim konkursom, ponudi linije na postupku usklađivanja nekom drugom prevozniku, kako bi bila stvorena konkurencija.
Kako saznajemo, takav konkurs nije nikad raspisan, a na naše upite iz Komunalne službe, ni Gradskog i prigradskog saobraćaja po običaju ne odgovaraju.
I dok studenti u Sarajevu plaćaju 20 maraka mjesečnu gradsku kartu, u Mostaru 38, u Tuzli im treba 80 maraka, a cijene izvangradskih karti za učenike idu čak i do 200 maraka, jer ovise o privatniku. Odgovornosti godinama nema, vapaje građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem niko ne čuje. Hoće li sve i dalje ostajati na papiru ili zaista slijede promjene?