Političkim strankama u Bosni i Hercegovini je u posljednjih 18 godina iz budžeta sa svih nivoa vlasti isplaćeno 355,3 miliona maraka, od čega u prošloj godini 19,6 miliona. Izdvajanja su iz godine u godinu veća, a analitičari smatraju da je mnogo veći problem “siva zona”, kojoj se teško ulazi u trag i koja ostaje nesankcionisana.
Najveće stranke u Bosni i Hercegovini u protekloj izbornoj kampanji prikrile su dva miliona maraka troškova za bilborde, društvene mreže i medije u odnosu na prikazano u finansijskim izvještajima. Ovo je rezultat monitoringa Transparensi Internešnela, uz opasku da je to samo mali dio nepravilnosti, jer je nemoguće pratiti sve troškove i izvore finansiranja stranaka. Podsjećaju na apsurd da su prikazali da su im estradni izvođači pjevali besplatno na političkim skupovima.
“Gotovo da su nestale donacije privatnih preduzeća. A ključni finansijeri su privatna preduzeća koja su povezana sa državom i koja dobijaju milionske tendere i posluju sa javnim preduzećima i sa organima izvršne vlasti, ali se te donacije ne prikazuju”, napominje Srđan Traljić iz TI BiH.
Čak 75 stranaka u Bosni i Hercegovini Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH nisu ni podnijele finansijske izvještaje, koji se u većini slučajeva ne poklapaju sa stvarnim troškovima. Stranke prijavljuju uglavnom prihode iz budžeta, članarine i priloge. Javna tajna je, kažu, da se novac isisava i iz javnih preduzeća, naročito putem javnih nabavki.
U Koaliciji “Pod lupom” ističu da se kampanja finansira i iz crnih fondova, naročito za posmatrače i trgovinu biračkim odborima.
“Nemamo slučajeve da stranke imaju ugovore koje su zaključile sa tim licima, nije navedeno da su ta lica plaćena na taj dan da budu posmatrači političkih partija. Postavlja se pitanje ko plaća posmatrače i iz kojih fondova. Mnogo se sredstava isisava iz javnih preduzeća javnim nabavkama ili podizanjem kredita bez stvarne potrebe”, navodi Srđan Ostojić iz Koalicije “Pod lupom”.
Novinarka BIRN-a Azra Husarić Omerović ukazuje na problem funkcionerske kampanje, koja traje mnogo duže od predizborne i koja nije ni na koji način sankcinosana, iako javni novac i resurse koriste u stranačke svrhe.
“Možemo vidjeti da određena stranka revizorskom izvještaju prikažu 500.000 maraka kroz budžetske donacije ili priloge, a u kampanji potroše dva miliona maraka. To se ne poklapa, a moralo bi. U tim slučajevima spominjemo sivu zonu koja u dosadašnjoj praksi nije bila kažnjena. Govorimo o čudnim ulascima novca u političke stranke, koji često zna biti razlog zašto neke stranke dobijaju izbore, jer taj novac koriste za plaćanje glasova ili neke druge nepravilnosti”, smatra Husarić Omerović.
Za analitičarku Tanju Topić finansiranje iz budžeta je vrh ledenog brijega u odnosu na stvarnu zloupotrebu javnog novca.
“Istraživači su se bavili sivom zonom i bojim se da bi ta cifra mogla biti pet do sedam puta veća u sivoj zoni koju je pojeo mrak”, upozorava Topić.
Naši sagovornici smatraju da je neophodna izmjena Zakona o finansiraju političkih stranaka. Između ostalog, kažu, treba zabraniti da privatne firme koje doniraju političkim strankama mogu dobiti tendere u javnim preduzećima.