Prihvatio se velikog ispita, došao je spasiti tuzlansku Slobodu u Premijer ligi Bosne i Hercegovine na početku svog trenerskog puta. Igračku karijeru počeo je u Našicama, a okončao na Kipru. Dres reprezentacije Hrvatske nosio je 58 puta. Kada ga je Louis van Gaal dovodio u Bayernu, rekao mu je “doveo sam te da uvijek dodaš pravoj boji!”.
Govorio je zbog čega se prihvatio posla u Slobodi, te da li postoji veliki pritisak.
“Nešto što mene prati kroz karijeru, bila igračka, a sada i trenerska pritisak je dobrodošao. Ljudi koji to ne mogu izdržati ne bi se trebali baviti ovim poslom. Svaku utakmicu sam sebi moraš postaviti pritisak kako bi došao do uspjeha. Meni je ovo izazov definitivno i da ne vjerujem u sebe ne bih se prihvatio posla. Situacija jeste teška, neki kažu bezizlazna, ali ima još 24 boda u igri. Ako mi budemo pravi, ako se ne budemo bojali problema za koji moramo naći rješenje. Onda će biti sve ok. Još uvijek je sve na nama, mi moramo biti dobri, moramo biti pravi na terenu. Onda sigurno da za sve te probleme možemo naći rješenje”, rekao je Pranjić.
“Ljudi u Premijer ligi se trebaju fokusirati na fudbal”
Govorio je i o Premijer ligi Bosne i Hercegovine.
“Zrinjski je sigurno priča za sebe, ali to se nije stvorilo preko noći. Ljudi su radili i našli formulu koja funkcioniše i lako im je igrati ovu ligu. Čini se da su kao Dinamo u Hrvatskoj, ali opet kažem ne ide preko noći. Našli su formulu i to funkcioniše fantastično. Svi ostali su u pet grama, da li borba za prvaka, ali i opstanak. Svako svakoga može dobiti, ali ono što sam ja primijetio jeste da dosta igrača, ljudi oko kluba, navijači nisu skoncentrisani na zadatak. Koncentrirani su na teren, na sudije i tu se gubi dosta energije. Tu su stvari koje se sigurno mogu popraviti i na kojima se može raditi”, jasan je Pranjić.
Dosta se govorilo i o Pranjićevom preuzimanju mlade reprezentacije Hrvatske.
“Nije bilo nikakvog kontakta. Lijepo je vidjeti da se piše, ali moje ime se našlo tamo jer u Hrvatskoj nema mladog trenera koji ima takvu karizmu i veliko ime. Zbog toga je vjerovatno i došlo do toga, kontakta nije bilo, a i nisam u tome, fokusiran sam na klub. Jednog dana bih volio voditi reprezentaciju, ali sada sam skoncentrisan na Slobodu, želim raditi svaki dan. Lijepo je da se piše, ali to je za neke naredne dane i ima vremena za reprezentaciju”, rekao je Pranjić.
“Džeko je veliki igrač, ali još veći čovjek”
Govorio je i sa okršajima sa Džekom i Misimovićem u Bundesligi.
“Iskreno se nisam pretjerano družio s njima jer sam bio skoncentrisan na stvari u Bayernu. Nisam imao vremena za druge stvari jer je to moj posao. Bilo je lijepo igrati protiv njih, igrao sam i protiv sadašnjeg igrača Saida Husejinovića. On je bio u Bundesligi pa smo razmijenili mišljenja o utakmicama i došli smo do zaključka da je Bayern uvijek pobjeđivao. Nešto simpatično, ali istinito. Bayern je veliki klub i kroz Bayern naučiš biti pobjednik. To nastojim prenijeti i u Slobodi i nadam se da ću uspjeti”, jasan je Pranjić.
Govorio je o Džeki.
“Edin Džeko, šta pričati o takvom fudbaleru. Sinoć sam nakon utakmice Širokog i Igmana imao priliku pogledati njegov intervju sa Stanićem. Kada vidite njegovu priču, morate skinut kapu. Napravio je stvari koje su velike. Veliki fudbaler, ali veliki čovjek. Sve je zaslužio radom, a u Bundesligi je napravio sjajne stvari. Osvojio je Bundesligu sa Misimovićem i Grafiteom u jednom Wolfsburgu. Pored Bayerna to ne da je teško, nego gotovo nemoguće. Tada su napravili na sjajan način, igrali su dobar nogomet. Svi su ga cijenili i sam njegov rad uz odricanje. Ono što je pokazao na terenu zaslužio je karijeru kakvu je napravio i ona još uvijek traje. Možemo se diviti njemu i Luki Modriću”, rekao je Pranjić.
Osvrnuo se na Zlatka Dalića i Miroslava Ćiru Blaževića.
“To jeste povezano, ima dosta igrača u Hrvatskoj koji imaju korijene iz Bosne. Prije je to bila jedna država i ne dijelim ljude po nacionalnosti već da li je dobar čovjek. To su stvari koje nas vežu i koje će nas vezati zauvijek”, rekao je trener Slobode.
Turska priredila najgori trenutak u karijeri
Govorio je o najljepšem, ali i najgorem trenutku karijere.
“Bilo je dosta lijepih trenutaka. Svaki dan moje karijere, svaki meč za reprezentaciju. Nešto što ne možeš opisati riječima. Najteži trenutak je meč protiv Turske. Imali smo 2:1, Klasnić je dao gol i mislili smo da smo u polufinalu protiv Njemačke. Ta je generacija trebala otići do kraja, bili smo spremni za veliki rezultat. Ipak, to je nogomet, nepredvidiv je. Taj trenutak dekoncentracije je obilježio naše karijere, tada je bilo teško zaspati. Bilo se teško i vratiti na pobjedničke staze, u tome smo uspjeli, napravili dobre karijere i to čini igrača pobjednikom. Tada naučite kako ustati, to pokušavamo i u Slobodi. Možda su sada teški trenuci, ali ako ustaneš iz toga naučit ćeš mnogo”, rekao je Pranjić.
Ranije je govorio kako je mogao odustati od nogometa zbog finansija, koliko mladih igrača odustane iz tog razloga?
“Sigurno da ima dosta toga. Treba se puno kockica posložiti da napravite vrhunsku karijeru. Zato je nogomet zanimljiv i nije lak. Najlakše je ljudima koji gledaju samo stvari iz vana i kažu tebi je lako igraš nogomet. Tu je mnogo odricanja, obitelj pati i u počecima gdje svi mi koji smo napravili karijere smo prolazili stvari gdje nisi imao novaca, nekad si bio i gladan, ali ako to mentalno prihvatiš i prođeš kao fazu odrastanja. Kasnije ti je sve lakše, ne smije te ništa iznenaditi i spreman si na sve stvari. Kada završiš karijeru možeš reći ok. I loše stvari učinile su te igračem i osobom kakva si danas. Sve je poželjno, ali nisu svi isti i teško je, malo je igrača koji uspiju to prevladati. Ti koji uspiju naprave vrhunske karijere”, jasan je Pranjić.
Bayern je kao Mont Everest
Govorio je i o svojoj karijeri u Bayern Minhenu.
“To je Mont Everest. Teško se popeti na tu planinu. Rijetki su kada dođu tamo, ali kada se popnete pogled je fantastičan. Pun si ponosa i to je uspjeh koji ostaje za cijeli život. Teško je opisati riječima kako izgleda unutra. Bio sam u mnogim klubovima, ali Bayern je po meni daleko najbolji klub na svijetu. Ništa ne prepuštaju slučaju. Igrač je tamo samo da bi igrao nogomet i mora biti fokusiran na to. Igraču ne smije faliti ništa i kada sve posložiš i kada sve sjedne na svoje mjesto, rezultat tada ne može da izostane. Bayern je uvijek u vrhu evropskog nogometa i to je po meni klub koji je u top 3 na svijetu, a po organizaciji najbolji”, iskreno je rekao Pranjić.
Osvrnuo se i na mečeve Lige prvaka.
“Sigurno da ću navijati za Bayern, srce je za klub u kojem si nastupao. Bit će im teško jer igraju protiv trenera koji je definitivno najbolji na svijetu. On je inovator, uvodi nove stvari. Mi koji se bavimo nogometom proučavamo šta on pokušava prenijeti na teren. On poznaje mentalitet Bayerna, on poznaje mentalitet njegov. City igra lijep nogomet, ali Bayern ne smiješ podcijeniti. Ko izađe iz te utakmice kao pobjednik ima velike šanse da osvoji LP”, rekao je Pranjić.
Ko je najveći fudbaler Bosne i Hercegovina, ali i najveći igrač sa kojim ste igrali?
“Sigurno ima puno igrača starije generacije, koje ja nisam gledao i koji su bili fantastični, ali iz ove novijih generacija definitivno Edin Džeko. Njega sam gledao, igrao sam protiv njega, pratim ga i danas. Čast je bilo hodati uz velikane. Svaki igrač ima neke svoje kvalitete i mane”, a potom dodao:
“Sa Riberyjem sam prošao mnogo, on je fantastičan, ali ako nekoga moram izdvojiti to je Luka Modrić iz Hrvatske.”