24.06.2024.
HomeSportMinute u kojima smo izgubili Vladana Kovačevića i zašto to sada uopšte...

Minute u kojima smo izgubili Vladana Kovačevića i zašto to sada uopšte nije ni važno

“Veoma sam sretan. Na meni je da se i dalje dokazujem i iskoristim ovo vrijeme, da se što bolje predstavim i u budućnosti pomognem ovoj reprezentaciji koliko god to budem mogao”.

Te riječi Vladana Kovačevića od marta prošle godine, nakon što je došao na okupljanje reprezentacije Bosne i Hercegovine, danas djeluju kao opsjena ili, ako hoćete narodski, “obećanje ludom radovanje”.

Svega dva mjeseca poslije ove izjave situacija s golmanom poljskog Rakowa se okrenula naglavačke. Na sljedeće okupljanje se nije odazvao, ignorisao je pozive selektora Ivayla Peteva i već tada se moglo nagovijestiti da nešto jednostavno nije u redu na relaciji Zmajevi – Kovačević.

Počelo se šuškati da čeka poziv Srbije. Potpuno opravdano, ispostavit će se. Glasina je dobila potvrdu u decembru, kada se bivši mladi reprezentativac BiH našao na spisku selektora Dragana Stojkovića Piksija za američku turneju selekcije iz komšiluka. Tada ga klub nije pustio da se priključi srbijanskom timu, ali svi upitnici sada su i definitivno otklonjeni.

“Ukoliko sve bude u redu sa papirologijom i od FIFA-e na vrijeme stignu odgovarajuća dokumenta, očekuje se da Kovačević bude na raspolaganju već u martu kad reprezentaciju Srbije očekuje početak takmičenja u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo i utakmice protiv Litvanije u Beogradu i Crne Gore u Podgorici”,navodi se u današnoj objavi Fudbalskog saveza Srbije.

I tako. Izgubili smo Vladana Kovačevića. Imali smo ga u šaci. Nekadašnji golman Sarajeva, koji je svojevremeno nosio epitet najboljeg čuvara mreže Premijer lige BiH, lani je bio milimetrima daleko od debija za Zmajeve.

Dovoljno je bilo da ga Ivaylo Petev barem u posljednjoj minuti prijateljskih mečeva protiv Gruzije ili Luksemburga na Bilinom polju uvede u igru. Kovačević je oba meča presjedio na klupi bh. nacionalnog tima, gledao kako brane njegove kolege Ibrahim Šehić i Nikola Vasilj. Šansu nije dobio i sada ga više nemamo.

Ili ga možda nikad nismo ni imali? Zar je moguće da Petev napravi takav propust i ne pruži priliku golmanu zbog kojeg je mjesecima ranije bio pod pritiskom javnosti da ga uopšte pozove u reprezentaciju BiH? Da li je bugarski stručnjak u međuvremenu dobio neku “sugestiju” da Kovačevića ipak zakuca za klupu i tako ga ostavi otvorenim za potencijalni poziv neke druge selekcije? Već tada je mladi Banjalučanin bio među najboljima u Poljskoj, a poziv u seniorsku bh. reprezentaciju dodatno mu je podigao cijenu…

Vjerovatno nikad nećemo saznati šta se Petevu motalo po glavi u tim zeničkim noćima, dok je držao Kovačevića među rezervama, ali uskoro bismo mogli čuti od samog golmana zbog čega se odlučio za Srbiju. Reći će vjerovatno da je srce izabralo. I to je sasvim ok.

Nemamo se pravo ljutiti. Jer srcem je, prema vlastitom priznanju, birao i Benjamin Tahirović.

“Samo BiH i samo BiH. Otkako sam bio mali, samo sam htio da idem u Sarajevo, uvijek smo na raspustu išli u Sarajevo i to je bila moja kuća”, kazao je talenat Rome, igrač kojeg komplimentima obasipa i veliki Jose Mourinho.

Tahirović je rođen u Švedskoj i sasvim je normalno da su ga Skandinavci smatrali svojim. Isto kao što smo mi vjerovali za Kovačevića, pomislit ćete u ovom dijelu teksta.

Pokušali su Švedi na sve načine nagovoriti 19-godišnjeg vezistu rimske Vučice da igra za njihovu reprezentaciju, u kampanju je čak bio uključen i legendarni Zlatan Ibrahimović. No, razgovor s Farukom Hadžibegićem bio je dovoljan da prelomi. Možda je davno i odlučio, tek je čekao pravi signal da istupi javno i kaže – samo BiH.

Možda je tako bilo i s Kovačevićem, samo u nekom drugom smjeru. Ne možemo znati. Kako god, gotovo je. Izgubili smo golmana Rakowa, dobili fudbalera Rome. To je bottom line, crta koju podvučete iznad konačnog računa.

No, trebate imati na umu jednu bitnu stvar. Najvažniju čak. Reprezentaciju ne možete sastavljati kao u Football Manageru. Skupite asove s najviše zvjezdica i pritisnete enter da utakmica počne. Tako ne ide.

Za reprezentaciju trebaju igrati najbolji, ali i oni koji se nacionalnom timu predaju maksimalno. Sama imena na papiru ne znače puno bez duše na terenu.

Kapiten košarkaških Zmajeva Miralem Halilović u dvije nedavne utakmice kvalifikacija za SP je igrao s polomljenim rebrima. Sve je ostavio na parketu.

Ništa manje ne očekujemo od ostalih koji su izabrali igrati za ovaj grb. S takvima smo uvijek na dobitku.

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti