Adnan Šteta, ministar saobraćaja Kantona Sarajevo, početkom prošle godine najavio je rekonstrukciju tramvajske pruge u Sarajevu na relaciji od Ilidže do Marijin dvora.
“Sredstva za realizaciju projekta obezbijeđena su putem zajma kod Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), po čijim pravilima se vršila procedura izbora izvođača radova”, navedeno je u saopštenju.
Krajem augusta započela je rekonstrukcija na relaciji od Ilidže do Nedžarića, a rok za završetak radova do Remize bio je 1. maj. Rokovi su probijeni, a javnost je ostala uskraćena za pristup ugovoru i informacijama.
Prema tekstu portala Detektor.ba, Balkanska istraživačka mreža BiH pokušavala je dobiti informacije o ugovoru, ali im je dostavljen samo dio tenderske dokumentacije.
“Ministarstvo saobraćaja tretira tajnim podatke koji se odnose na sadržaj ponude kineskog konzorcija, ugovorene rokove i cijene”, navodi se u tekstu.
Upozorili su i da je CREC 10 članica porodice “China Railway Engineering Corporationa”, “korporacije koja se može dovesti u vezu sa nizom nesreća koje su za posljedicu imale povrede ili pogibije radnika”.
A Šteta je krajem aprila 2022. poručio da tajni ugovori ne postoje.
“Takvi ugovori ne postoje, svi ugovori su javni, ali jedan dio ugovora nije dostupan javnosti, što je u skladu sa našim zakonima kako u BiH, tako i u regionu i u zemljama EU i bilo kojoj demokratskoj državi”, rekao je Šteta.
U javnosti se pojavila i informacija da bi rekonstrukcija mogla biti skuplja, a Liu Rucheng, direktor kompanije “Shandong International Economic&Technical Cooperation Group Ltd”, u intervjuu za domaći portal poručio je da “prema FIDIC-u (Potklauzula 13.8 Prilagođavanja za promjene u troškovima), iznosi koji se plaćaju izvođaču će se prilagoditi povećanju ili padu cijene rada, robe i drugih inputa u radu, dodavanjem ili smanjenjem iznosa”.
“Zbog utjecaja međunarodnih previranja, dolazi do velikog povećanja cijene rada i robe. Izvođač ima pravo da primijeni korekciju cijene prema ugovorenim uslovima”, rekao je Rucheng.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica “Transparency Internationala BiH”, objašnjava nam da je “praksa naših vlasti koje sklapaju ugovore sa
kineskim kompanijama da se pozivaju na to da nemaju dozvolu treće strane (kompanije) da dostavljaju informacije”.
“Imamo slučaj u KS, a imamo i slučaj sa Ministarstvom saobraćaja i veza RS u vezi sa ugovorom o koncesiji za izgradnju auto-puta Banjaluka – Prijedor. Ista kompanija koja je dobila posao izgradnje auto-puta jedna je od članica konzorcija za izgradnju pruge u KS. Imali smo i primjer Vlade FBiH koja je proglasila tajnim ugovor o nabavci vakcina pozivajući se, također, da nisu dobili saglasnost kineskog dobavljača. Naš Zakon o slobodi pristupa informacijama podrazumijeva da uvijek javni interes ima prednost nad zaštitom komercijalnih interesa i TI je već u ranijim sporovima dobijao odluke Suda koje su tvrdile da, ako postoji javni interes, javni organi nemaju pravo da se pozivaju na dopuštenje treće strane, posebno kada se radi o velikim investicijskim projektima. I sve institucije i javni organi su obavezni provesti taj tzv. test javnog interesa i obrazložiti i utvrditi da li je javni interes veći u odnosu na interes da se zaštite komercijalni interesi ili prava treće strane”, kaže Korajlićeva.
Upozorava da u ovakvim situacijama “nema obrazloženja za tajnu, jer se radi se o velikim projektima, posebno u slučaju KS, gdje se pokazalo da su izvođači imali ranije sporne poslove po svijetu, da je njihovo prethodno iskustvo pokazivalo čak i nešto što bi ih moglo diskreditovati pri izboru za izvođača u bilo kojoj državi”.
“To dovodi do zaključka da vlasti u KS nisu izvršile adekvatnu kontrolu ni stranih dobavljača ni prethodnog iskustva, već zapravo i kažu da su samo gledali da li su ispunjeni formalno-tehnički uslovi, što je dodatni problem, poručuje Korajlićeva.
Ena Kljajić Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći TI BiH, kaže da je organizacija pokretala postupak pristupa informacijama pred Ministarstvom saobraćaja i veza RS, te tražila pristup Ugovoru o koncesiji za gradnju auto-puta Banjaluka – Prijedor sa kompanijom SDHS-CSI BH.
“Pristup je odbijen od strane Ministarstva, koje je istaklo da druga ugovorna strana nije dala saglasnost. Ministarstvo nije dokazalo da se obraćalo drugoj ugovornoj strani, niti je sprovelo test javnog interesa putem kojeg bi se moglo utvrditi da li komercijalni interes nosi prevagu nad interesom javnosti, pa smo pokrenuli upravni spor pred nadležnim sudom”, objašnjava Kljajić Grgićeva.
Dodaje da TI BiH svakodnevno zaprima predstavke građana koje se odnose na kršenje odredaba Zakona o slobodi pristupa informacijama na svim nivoima vlasti.
Smatra da građani imaju opravdan strah i nedoumice, jer javni organi često nisu transparentni, posebno kada je u pitanju trošenje javnih sredstava.
“Ustav i važeći zakoni o slobodi pristupa informacijama građanima garantuju pravo da dođu u posjed informacija koje su pod kontrolom javnih organa, a oni imaju obavezu da postupaju po zahtjevima građana i zakona”, poručuje Kljajić Grgićeva.
Prof. dr. Damir Novotny, ekonomski analitičar iz Hrvatske, naglašava da “načelno ugovori u javnoj nabavi ne bi smjeli biti tajni, već bi morali biti potpuno transparentni”.
“Ukoliko se radi o državnim kompanijama iz Kine koje se javljaju na natječaje ili tendere za javna ulaganja, poput Pelješkog mosta ili izgradnje tramvajske pruge u Sarajevu, takvi ugovori ne bi trebali sadržavati bilo kakve tajne klauzule o kojima javnost ne bi trebala biti potpuno obaviještena”, kaže prof. dr. Novotny.
Osvrćući se na izgradnju Pelješkog mosta, ističe da je Hrvatska iz EU fondova dobila potporu u visini 375,0 milijuna eura ili 71 posto.
“Preostali dio je osiguran iz državnog proračuna RH. Na javnom međunarodnom natječaju je posao izgradnje mosta dobila kineska državna kompanija “China Road & Bridge Corporation”. Ostali sudionici u natječaju iz EU su prigovarali da je CRBC dobila posao zbog niskih cijena koje nisu bile potpuno transparentne, objašnjava prof. dr. Novotny.
Upozorava da “kineske državne kompanije gotovo u pravilu prate sumnje da koriste praksu damping cijena, da vrlo malo kupuju na domaćem tržištu, te nelojalno konkuriraju europskim kompanijama”.
“Ove je tvrdnje vrlo teško dokazati, ali ostaje činjenica da je u slučaju Pelješkog mosta CBRC vrlo malo kupovala robe i usluga u RH. Ovaj projekt na taj način ostvario je zanemarive multiplikacijske učinke na hrvatsku ekonomiju i ekonomiju EU, što bi trebao biti jedan od ciljeva EU financiranja”, zaključuje prof. dr. Novotny.