Polaganjem vijenaca i cvijeća, odavanjem pošte u Aleji mladosti na tuzlanskoj Slanoj Banji, počelo je komemorativno obilježavanje 25. maja, dana kada je u granatiranju Tuzle 1995. godine sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu ubijena 71 osoba, a više od stotinu teže i lakše ranjeno.
Selim Bešlagić je tada bio na čelu grada i ne pamti teži ratni dan od tog četvrtka, 25. maja 1995. godine.
“Prošlo je 27 godina, a prosjek starosti ubijenih je 21 godina. Sada bi ta djeca imala 50-ak godina, imala bi svoju djecu, možda svoju unučad. Govori se o tome da je ubijena mladost, a ja sad kažem – uništili su nam ljude. To je ta tragedija koja je neprekidno prisutna, a još je veća tragedija kada to što su uradili negiraju. To je nešto što jednostavno ne možete da pojmite, ne možete shvatiti da ima takvih neljudi“, kazao je Bešlagić uz poruku da niko nikom ne želi zlo, pa čak ni onima koji su ubili tuzlansku mladost.
Arif Ahmetašević je u masakru na Kapiji izgubio kćerku Edinu. Bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, ali tog četvrtka je morao doći u Tuzlu i posljednji put je vidio kćerku.
“Sjećanje ne blijedi. Sjećam se tog dana kada sam je zadnji put vidio. Sjećam se našeg pogleda. Susretanja očiju“, govori Ahmetašević koji kaže kako u Tuzli ima još oko 130 civilnih žrtava rata, ali niko o njima ništa ne govori, niti postoji spomen-obilježje za njih koji su također nevino stradali u granatiranju sa položaja Vojske RS sa planina Majevica i Ozren.
Nedim Rekić je bio prvotimac Fudbalskog kluba Sloboda. Karijeru je nastavio u Austriji, ali se potom vratio u rodni grad. Njegova majka Vahida Rekić dobro se sjeća 25. maja 1995. godine i nade koja je tinjala da je njen sin živ. Sjećanja su toliko jaka, priča ona, kao da se jučer sve dogodilo. Očekivala je da će njen sin ostati živ jer je bio razvijen i snalažljiv, ali kada joj je suprug prenio tragičnu vijest njihov svijet se srušio.
“Imam kćerku, imam praunučad, dobila sam neki dan još jednog praunuka i tako se tješim. Imam unuka koji se rodio četiri godine poslije smrti Nedima, isti je on, iste plave oči, visok, plemenit. I oni me održavaju u životu, a moj muž je preminuo deset godina poslije. Nije mogao izdržati“, rekla je Rekić.
Selim Bešlagić je povukao paralelu između događaja u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu i trenutne agresije Rusije na Ukrajinu,
“Danas kada se događa Ukrajina onda me sve više to podsjeća na to što se kod nas dešavalo. Isti scenarij. Dođu u vašu zemlju, udaraju, ubijaju i kažu da ste se sami ubijali. Tragedija“, istakao je Bešlagić.
Porodice i ranjeni na Kapiji ogorčeni su na pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. Za monstruozan zločin odgovarao je samo general Vojske RS Novak Đukić, koji je pravomoćno osuđen prvo na 25 godina, a potom i 20 godina zatvora. Kaznu nikad nije odslužio i već godinama slobodno živi u Beogradu.
Ahmetašević je bio na suđenju Đukiću i govorio je Sudskom vijeću i tužiocima da pored njega postoje i drugi izvršioci zločina, ali…
“Ja sam rekao da ima još sedam ljudi koje bi trebalo privesti i da bude suđenje sa Đukićem, ali su nam na suđenju rekli da im je dovoljan jedan, k’o biva komandant što je bio. Ali, eto kako se s komandantom završi, komandant džogira po Beogradu“, zaključuje Ahmetašević.
Komemorativno obilježavanja 25. maja nastavlja se na Kapiji, a završit će se u večernjim satima kada će se u 20.55 sati oglasiti sirene u vrijeme kada je ispaljena granata sa Ozrena i kada je ubijena tuzlanska mladost.