I dok su se u Tuzlanskom kantonu lokalni zvaničnici pobrinuli da imaju veće plaće i za 400 maraka, pravdajući se da je riječ o usklađivanju plaća s korisnicima budžeta, u najmnogoljudnijem kantonu sve je više onih koji su gladni. Poskupljenja osnovnih namirnica za posljedicu imaju povećan broj korisnika u javnim kuhinjama, ali i Crvenom križu. I neredovna isplata socijalnih naknada, mnoge je primorala da se hrane u Narodnim kuhinjama da bi preživjeli.
Azrina jedina mjesečna primanja iznose 130 KM socijalne pomoći čija isplata je neredovna, a iznos ne može pokriti ni za dadžbine i lijekove za bolesnu prijateljicu o kojoj brine. Jedini spas je našla u Narodnoj kuhinji.
Azra Hajrulahović, korisnik Narodne kuhinje “Imaret” u Tuzli
“Plaćam samo struju kad dođe socijala onoliko, rekli su mi u Elektrodistribuciji, koliko mogu. Direktorica Merhameta izađe u susret, kad neki donator donese pelene, za Asmiru daju mi.”
Od januara je broj obroka povećan za 152, otvoren je i novi punkt, a sve je više zahtjeva i za dostavu obroka.
Mensura Husanović, direktor “Merhameta” u Tuzli
“To su otprilike ljudi koji su na neki način uspijevali preživjeti sa nekim drugim cijenama, sa nekim drugim standardom. Međutim, standard se promijenio, cijene su povećane i to je najveći razlog ljudi koji dolaze na kuhinju.”
I broj onih koji se javljaju za pomoć, prvenstveno kada je riječ o hrani, u Crvenom križu je povećan za čak 25 posto.
Merima Sarajlić, sekretar Crvenog križa Tuzlanskog kantona
“Mi nastojimo kroz naše kapacitete da odgovorimo na zahtjeve naših korisnika, prije svega najugroženije kategorije među kojima su osobe treće životne dobi, samohrani roditelji, višečlane porodice, djeca s poteškoćama, ali moram reći da, s obzirom na naše kapacitete, nismo u mogućnosti da odgovorimo na sve zahtjeve koji nam se upućuju.”
Iz Kantonalne vlade su istakli da će iznaći način za pružanje pomoći Crvenom križu. I u Budžetu je ove godine predviđeno više sredstava za socijalnu pomoć.
Esad Džidić, ministar rada, socijalne politike i povratka TK
“Povećane su većina onih naknada koje idu prema krajnjim korisnicima. Nažalost, zbog velikog broja korisnika, ta povećanja nisu u nekoj značajnijoj mjeri, ali su ipak povećanja.”
Međutim, ni penzioneri ne mogu podmiriti ni dio troškova od mjesečnih primanja i sve više traže pomoć od drugih, kako će tek korisnik socijalne pomoći platiti brašno, ulje, mlijeko, imajući u vidu trenutne cijene? Ko će zaštititi bh. građane od siromaštva kojem idu sve brže?