Iako imunolozi, epidemiolozi i infektolozi napominju da je put do kolektivnog imuniteta i spas od koronavirusa, masovna vakcinacija, sada kada je u našu zemlju stigla veća količina vakcina, izgleda da i ne ide baš najbolje. Veliki dio građana ne želi primiti vakcinu, dio želi mogućnost da bira vakcinu, a zavodi i vlade se nisu ni potrudili da osmisle kampanju kojom i potaknuli građane na masovnu vakcinaciju. U prvom redu mlade ljude.
Zbog čega vakcinacija doživljava fijasko? Odgovor bi trebao biti u zbiru različitih faktora, a eksperti za prvi navode nepovjerenje ljudi u vakcine i njihovu podložnost sve jačim antivakserskim lobijima.
– U cilju informiranosti građana, njihove motivacije za vakcine i ostalo, način komunikacije političara bio je potpuno pogrešan. Vlast je komunicirala na jedan potpuno neadekvatan način. U početku su prijetili, ta komunikacija je bila agresivna i prijeteća, zbog čega su građani najprije bili prestrašeni. Onda su uslijedili različiti medijski nastupi kompetentnih, i još više nekompetentnih ljudi, dakle ljekari koji nisu iz struke su se oglašavali o COVID-u. Nekompetentni ljekari su izazivali zbunjenost u javnom komunikacijskom prostoru.
A također i političari opće prakse svojom neadekvatnom komunikacijom su tome doprinijeli. Politika je napravila niz afera i u vezi sa COVID-om, liječenjem od COVID-a, nabavkom respiratora, nabavkom vakcina, tako da se ljudima sva ova situacija naprosto zgadila. Zgadili su im se političari, zgadili su im se nekompetentni ljekari i medicinski menadžeri, također, ljudi koji predstavljaju zdrastvene institucije.
Oni pri tome nisu uopšte konsultirali struku kako da komuniciraju s javnošću, šta je to što ljude zanima, to njih apsolutno nije interesiralo. Dakle, njih je zanimalo da iskoriste taj loš momenat za većinu ljudi kako bi osigurali sebi svoj publicitet, a to rade političari demagozi, populisti i politički amateri. I oni su sve što su mogli uraditi loše – uradili, pa čak su i prevazišli sami sebe u tome – ističe prof. dr. Enes Osmančević, komunikolog i vanredni profesor na Univerzitetu u Tuzli.
Kaže da ne čudi reakcija građana koji sada ne žele vakcinu, jer su umjesto informacija sve vrijeme dobijali dezinformacije, umjesto zdrastvene njege dobijali su ignoranciju, i umjesto ljudskog humanog pristupa dobijali su neku vrstu nipodaštavanja.
– Da ne govorim o tome da su se neki ministri i premijeri tajno vakcinisali u nekim tajnim službenim odajama, kancelarijama, umjesto da poštuju sistem i da se vakcinišu na za to predviđenim mjestima i po za to predviđenim procedurama. Za Fortu (Edin Forto, premijer KS), naprimjer, bi bilo dobro da je uradio vakcinaciju javno u Zetri, a ne što se krio sa svojima po kancelariji. On je tu sebe sam poništio, i kao čovjeka, i kao političara.
Vidite kakva je to vrsta primitivizma, neukosti, bahatosti, korupcije koja tim ljudima jednostavno omogućava, odnosno koja ih vodi ka tome da oni to rade. I oni umjesto da poslije toga podnesu ostavke, da priznaju da nisu za javni posao, bilo kakav, a kamoli liderski, politički, oni i dalje dolaze na posao, prosipaju demagogiju. To je zaista degutantno, to je bezobrazno, to je primitivno i to je jendostavno skandalozno.
I zbog toga ljudi ne žele vakcine. Oni nemaju nikoga u ovom javnom prostoru, ili imaju malo koga, ko im se obraća na jedan ljudski i human način. Oni nemaju sa kim da uspostave komunikaciju. To je jedna tužna slika COVID-a, odnosno mentalne reakcije na COVID, a ja bih rekao i etičke reakcije na COVID. Ovo što imamo ovdje u BiH u vezi s COVID-om to je ispod svakog nivoa. Nema nigdje tračka nade da će se neko od njih opametiti, da će početi nešto drugačije da radi. Naprotiv srljaju kao guske u magli – pojasnio je Osmančević.
Branka Kalinić iz Pristopa, društva za komunikacijski management, kaže da je od samog starta sve pogrešno, s obzirom na to da smo kao država, zaostali sa početkom vakcinacije u poređenju sa susjednim zemljama.
– Svakodnevni naslovi u novinama o velikom broju donacija u vidu vakcina nisu išli uporedo sa masovnim procesom imunizacije, tako da je dosta ljudi bilo primorano da se zapute u Srbiju još početkom proljeća kako bi primili svoju prvu dozu. Srbija je, čini mi se, imala najjaču kampanju kojom poziva, kako svoje, tako i stanovništvo iz susjednih zemalja na vakcinaciju.
Također, najbolje je i organizovana u smislu broja punktova gdje je sve bilo moguće primiti vakcinu, pa čak i ako se niste najavili. Lično sam se vakcinisala u tržnom centru u Novom Sadu bez prethodne najave i dugačkih redova. U prilog ovome je činjenica da Srbija već uveliko najavljuje i treću dozu vakcine, a sudeći po dostupnim podacima, mi u BiH smo tek na prvoj.
S obzirom na činjenicu da nisam bolovala koronu, a za duže od godinu pandemije sam itekako bila u bliskom kontaktu sa ljudima koji su bili zaraženi, nisam imala neko posebno mišljenje o samoj vakcini. Niti sam bila za, ni protiv. Međutim, kako je vrijeme prolazilo i kako su se svjetske mjere sve više zaoštravale bilo mi je jasno da, ukoliko se ne vakcinišemo, jednostavno se nećemo moći kretati kao prije pandemije. Ono što je još važnije, ukoliko smo vakcinisani, mišljenja sam da smo sigurniji u najezdi novih sojeva virusa ili da će makar, ukoliko obolimo, klinička slika biti kud i kamo mnogo lakša za podnijeti – poručuje Kalinić.