Čini se da je početni ruski cilj promjene režima već nedostižan. Ako se izuzme neki neočekivani razvoj događaja, čini se da je Putinov izbor da li da izgubi brzo ili polako. Uprkos svim očekivanjima, Ukrajinci zapravo pobeđuju, zaključuje “Washington post”.
Mjesec dana od početka ruske agresije na Ukrajinu, a situacija ne ide na ruku ruskog Vladimira Putina. Šahovski velemajstor Gari Кasparov je nedavno rekao da na onome što je ostalo od ruskog interneta kruži šala: “Sada ulazimo u četvrtu nedjelju specijalne vojne operacije zauzimanja Кijeva za dva dana”
Ruska ofanziva je već “kulminirala“ – vojni termin koji znači da vojska više ne može da nastavi sa napadima – a da nije postigla većinu svojih ciljeva. Analitičari Instituta za proučavanje rata i American Enterprise Institute, dva vašingtonska istraživačka centra, ocjenjuju da su “ukrajinske snage pobijedile početnu rusku kampanju“ i da je sada rat u zastoju.
Rusi su najviše napredovali na jugu. Oni su blizu uspostavljanja “kopnenog mosta“ između Кrima i teritorije koju je okupirala Rusija u istočnoj Ukrajini. Poslije nedjelja žestokog bombardovanja, trupe su ušle u Marijupolj. Osim ako ukrajinska pojačanja nekako ne razbiju rusku opsadu, čini se da će taj grad na kraju pasti. Ali sporo zauzimanje Marijupolja onemogućilo je ruske trupe da se okrenu i da pokušaju opkoliti ukrajinske trupe koje se bore u Donbasu ili da pojačaju napad na Кijev.
Situacija na drugim mjestima, čak i na jugu, nije obećavajuća za osvajače. Ukrajinske trupe su izvele kontranapad i otjerale Ruse iz Nikolajeva, grada sa 470.000 stanovnika. Sve dok je Nikolajev slobodan, Rusi ne mogu da napadnu Odesu – treći po veličini grad u Ukrajini i njenu najveću crnomorsku luku – kopnenim putem, pa stoga ne mogu da rizikuju ni amfibijski napad sa mora.
Drugi po veličini grad u Ukrajini Harkov, nalazi se samo 25 kilometara od ruske granice i pun je etničkih Rusa. Trebalo je brzo da padne, ali još se drži uprkos strašnim razaranjima koja su nanijela ruska artiljerija i rakete.
Glavni ruski fokus bio je Кijev, ali posljednja ruska ofanziva oko prijestonice dogodila se 9. marta. Zloglasni ruski konvoj o kojem su pisali svi svjetski mediji nikada nije stigao do grada. Ukrajinske snage su izvele kontranapad i istjerale Ruse iz okolnih gradova kako bi ih spriječili da artiljerijom granatiraju centar prijestolnice. Satelitski snimci pokazuju kako ruske trupe ostaju na odbrambenim pozicijama. Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski i dalje je u Кijevu.
Rusija je trebalo da uspostavi vazdušnu nadmoć u prvim danima rata, ali to nije uspjela. Jaroslav Trofimov iz Wall Street Journala u petak je tvitovao: “Ukrajinski putevi su puni vojnih konvoja koji nose tenkove, dalekometnu artiljeriju, pa čak i S-300 (dalekometne rakete zemlja-vazduh) usred bijela dana svakog dana, pored goriva i municije. Nemojte misliti da je bilo ijednog udara na pokretnu metu izvan neposredne linije fronta – Rusiji nedostaje taj kapacitet”.
To znači da postoji malo toga što može da zaustavi kontinuirani priliv zapadne pomoći. Američki predsjednik Joe Biden upravo je najavio američki paket od 800 miliona dolara koji uključuje 800 protivavionskih raketa Stinger, 2.000 protivtenkovskih projektila, 100 dronova i više od 20 miliona komada municije. U međuvremenu, ruski konvoji za snabdijevanje su u blokadi zbog blata, nedostatka goriva i efikasnih ukrajinskih napada.
Ovo je fijasko za Putina, a ta sumorna stvarnost ne može se prikriti ekstravagancijom u koju je priredio u petak, sa državnim radnicima okupljenim pod pritiskom da pokažu podršku “specijalnoj vojnoj operaciji“, piše “Washington post”. Ovaj propagandni događaj se odvijao kao i sam rat – Putina je usred govora prekinuo tehnički kvar.
Navodi se da moral ruskih trupa opada kako se njihove poteškoće gomilaju. Ruski gubici u prve tri nedelje procjenjeni su na najmanje 7.000 mrtvih i 14.000 ranjenih, a procjenjuje se da je još 1.000 ubijeno ili ranjeno svakog narednog dana. Ruske snage su bukvalno desetkovane, pretrpevši najmanje 10 odsto žrtava. Navodi se da je među mrtvima pet generala. Gubici opreme su zapanjujući – navodi se da su Rusi izgubili 1.500 vozila, uključujući 240 tenkova. Nije jasno kako i da li Rusija može da zamijeni sve ove ljude i opremu.
Putin je navodno stavio u kućni pritvor šefa Pete službe FSB-a, optuženog za pružanje obaveštajnih podataka o Ukrajini. To pokazuje da on traži žrtvene jarce. Ali da li on traži izlaz? Njegov prošlonedjeljni govor u kojem se obrušio na “ološ i izdajnike” nije dobar znak, smatra američki list. Putin bi mogao da eskalira sukob hemijskim ili čak nuklearnim oružjem ali postoje i izvejštaji o napretku u mirovnim pregovorima.
Putin ne može da izdrži beskonačno ako njegova vojska nastavi da trpi velike gubitke. Ruske trupe bi i dalje mogle da se pregrupišu za još jednu ofanzivu, ali njihovi izgledi za uspjeh se iz dana u dan smanjuju. Čini se da je početni ruski cilj promjene režima već nedostižan. Ako se izuzme neki neočekivani razvoj događaja, čini se da je Putinov izbor da li da izgubi brzo ili polako. Uprkos svim očekivanjima, Ukrajinci zapravo pobeđuju, zaključuje “Washington post”.
Kobne greške
Rusija ima jedne od najvećih i najmoćnijih oružanih snaga na svijetu, ali je u prvim nedeljama invazije napravila nekoliko ključnih grešaka, navodi BBC u svojoj vojnoj analizi.
Prva je bila potcjenjivanje otpora vojno inferiornije Ukrajine, uz istovremeno precjenjivanje sopstvene snage. Putin je prije nekoliko godina pokrenuo ambiciozan program modernizacije svoje vojske u okviru kojeg je veći dio investicija potrošen na ogroman nuklearni arsenal i eksperimentisanje, uključujući razvoj novog oružja kao što su hipersonične rakete.
Rusija je navodno napravila najnapredniji tenk na svetu, T-14 Armata, ali iako je on viđen na moskovskoj Paradi pobjede na Crvenom trgu, nije ga bilo u borbi. Većina onoga što je Rusija poslala na teren su stariji tenkovi T-72, oklopni transporteri, artiljerija i raketni bacači.
Većina vojnih analitičara pretpostavljala je da će invazijska sila brzo steći superiornost u vazduhu, ali to se nije desilo. Ukrajinska protivvazdušna odbrana je dalje efikasna i ograničava ruske manevre.
Moskva je takođe pretpostavila da će njene specijalne snage igrati važnu ulogu. Prema visokom zapadnom obaveštajnom zvaničniku, Rusija je mislila da bi mogla da rasporedi lakše jedinice i da lako eliminiše “mali broj branilaca“.
Međutim, već u prvih nekoliko dana helikopterski napad na aerodrom Hostomel, nedaleko od Kijeva, odbijen je, što je Rusiji uskratilo vazdušni most za dovođenje trupa, opreme i zaliha. Zbog toga je Rusija morala da transportuje svoje zalihe uglavnom drumskim putem. Ovo je stvorilo saobraćajne gužve koje su laka meta za ukrajinske snage.
Zajedno sa logističkim problemima, to je dovelo do toga da ruske oklopne kolone ostanu bez goriva, hrane i municije. Vozila su se kvarila i ostavljana su napuštena, a zatim odvlačena ukrajinskim traktorima.
Zapadni zvaničnici kažu da takođe postoje dokazi o opadanju morala među ruskim borcima, a jedan od vojnika je rekao da već sad osjeća “veoma, veoma, nizak stepen volje”. Drugi je rekao da je trupama “hladno, da su umorni i gladni“ jer su nedjeljama čekali u snijegu u Belorusiji i Rusiji, prije nego što su dobile naređenje za invaziju.