Ovakav stav ukazuje na duboko nepovjerenje Teherana i pažljivo promišljenu strategiju kada je riječ o odnosima s Washingtonom. U neformalnim porukama američkim zvaničnicima, Iran poručuje da pregovori koje vode Kushner i Witkoff za njih nisu prihvatljivi.
Deficit povjerenja i strah od vojne eskalacije
Jedan diplomatski izvor naveo je za CNN da „s prethodnim pregovaračkim timom nema nikakvih šansi“, dok Iran vjeruje da su pozivi na pregovore zapravo taktika SAD-a i Izraela da pronađu slabosti prije eventualne vojne eskalacije. U Teheranu smatraju da su se sa sličnim scenarijima već susretali – gdje su razgovori bili uvod u sukobe.
U tom kontekstu, Vance se pojavljuje kao potencijalni posrednik kojeg u Iranu vide kao manje sklonog vojnoj intervenciji na Bliskom istoku. Prema izvorima, vjeruje se da bi on bio više usmjeren ka smirivanju konflikta. „Ako pregovori trebaju dati rezultat, Vance mora biti uključen. S Witkoffom i Kushnerom ništa neće proizaći, to smo već vidjeli“, navodi jedan izvor, prenosi Daily Beast.
Za Iran je izbor pregovarača pitanje upravljanja rizikom – traže osobu koja nije tijesno povezana s američkom vojnom strategijom. Nepovjerenje dodatno proizlazi iz iskustava s Trumpovom administracijom, posebno nakon propasti nuklearnih pregovora praćenih američkim vojnim potezima. Jedan izvor ističe da „ne žele ponovo pregovarati s istim ljudima“, ukazujući na ozbiljan deficit povjerenja.
Odgovor iz Bijele kuće
S druge strane, Donald Trump tvrdi da su svi ključni akteri, uključujući Vancea, Kushnera, Witkoffa i njega samog, uključeni u proces. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt poručila je da „predsjednik Trump i samo predsjednik Trump odlučuje ko pregovara u ime Sjedinjenih Država“.
Pakistan kao potencijalni domaćin
U međuvremenu, Pakistan je ponudio da bude domaćin pregovora. Premijer Shehbaz Sharif izjavio je da je njegova vlada „spremna i počastvovana“ da podrži „smislene i konačne razgovore“. Iako Pakistan trenutno djeluje kao favorit Irana za mjesto pregovora, u opticaju su i druge lokacije poput Turske, Katara i Egipta.
Iza kulisa, Sharif je već razgovarao s iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom, pri čemu je obostrano naglašena hitna potreba za deeskalacijom i diplomatijom. U kontakte s Trumpom uključilo se i pakistansko vojno rukovodstvo, naglašavajući značaj pregovora. Ipak, poruke iz Washingtona ostaju neujednačene.
Trump tvrdi da su SAD „pobijedile u ratu“ i da su iranske snage „potpuno uništene“, dok istovremeno kaže da su razgovori „dobri i produktivni“. Uz to, zaprijetio je ozbiljnim napadima na iransku energetsku infrastrukturu ukoliko Hormuški tjesnac ne bude otvoren, ali taj ultimatum nije realizovan. Iran ove tvrdnje odbacuje kao pokušaj da se izbjegnu posljedice takvih prijetnji.
Za sada, pitanje ko će učestvovati u pregovorima postalo je dio samih pregovora. Poruka Teherana je jasna – ukoliko do dijaloga dođe, on ne može biti isključivo pod kontrolom Washingtona. Insistiranje na Vanceu umjesto Trumpovih bliskih saradnika ukazuje na spremnost Irana da pregovara s osobom koju vidi kao skeptika prema vojnoj opciji, a ne kao političkog promotera američke politike.