Postoji mnogo razloga zbog kojih bi Trumpova administracija trebala izbjegavati daljnje uplitanje Sjedinjenih Američkih Država u izraelski rat protiv Irana, piše The National Interest.
Iran je relativno slaba zemlja, smještena na drugom kraju svijeta i ne predstavlja ozbiljnu prijetnju ključnim interesima SAD-a. Ako su vam se svidjeli neuspješni vječiti ratovi u Iraku i Afganistanu, oduševit će vas kaljuža rata u Iranu – državi sa 90 miliona stanovnika i značajno jačom vojskom od tih dviju zemalja, piše Adam Gallagher u tekstu na The National Interestu.
Može li Trump napasti Iran bez odobrenja Kongresa?
end of list
Međutim, čini se da je Izrael odlučan u namjeri da uvuče Sjedinjene Američke Države u ovaj destabilizirajući rat koji je rezultat izbora. S obzirom na to da Izrael ne može samostalno potpuno eliminisati iranski nuklearni program, potiče SAD na direktnu intervenciju.
Zajednički američko-izraelski rat protiv Irana štetio bi američkim interesima i ugrozio živote Amerikanaca, iscrpljujući resurse i skrećući stratešku pažnju s hitnijih prioriteta.
Zapravo, jedan od najvažnijih razloga zašto Washington treba ostati izvan ovoga rata je taj što bi on služio kao distrakcija od značajnijih strateških izazova. Među najvažnijima od njih je upravljanje tenzijama s Kinom.
SAD već potrošio ogromne količine oružja
Nakon napada 7. oktobra, SAD je nagomilao brodove, osoblje i drugu opremu u regiji kako bi zaštitio Izrael i odvratio Iran i njegove saveznike iz „Osovine otpora“. U nekim slučajevima, ovi vojni resursi premješteni su iz Indo-Pacifika, gdje su stacionirani dijelom zbog potencijalnih prijetnji iz Kine.
Prije nego što je Trumpova administracija postigla primirje s Husima u Jemenu, američki zapovjednici izrazili su zabrinutost da bi vojska morala premjestiti zalihe dalekodometnog preciznog naoružanja iz Indo-Pacifika na Bliski istok. Američka vojska već je potrošila ogromne količine municije boreći se protiv milicije koja nije mogla zauzeti čak ni jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Kakve bi resurse morala prikupiti – i odakle – za vođenje rata protiv države poput Irana sa ozbiljnim vojnim kapacitetima?
Washington je u aprilu premjestio sisteme za odbranu od projektila, THAAD sistem i nosač aviona USS Carl Vinson iz Azije na Bliski istok. Vojska dodatno preusmjerava resurse, premještajući brodove i drugu opremu u regiju zbog izraelskog napada na Iran i kontinuiranog sukoba između dviju zemalja. U ponedjeljak je Reuters izvijestio da je nosač aviona USS Nimitz napustio Južno kinesko more i krenuo prema zapadu, u pravcu Bliskog istoka.
Ovi vojni resursi, kao i otprilike 40.000 američkih vojnika u regiji, sada su posebno ranjivi na iranske napade. Prije izraelskog napada, Teheran je obećao da će napasti američke ciljeve u regiji ako njegovi nuklearni objekti budu meta. Sada bi ta prijetnja mogla postati stvarnost koja uvlači Ameriku u besmisleni rat, skrećući pažnju s Kine, za koju je Trumpova administracija, kao i nekoliko prethodnih predsjednika, tvrdila da predstavlja najveću prijetnju za Sjedinjene Američke Države.
Iako su napori i sposobnost Kine da dominira Bliskim istokom često preuveličani, Peking ipak ima značajne interese koje bi regionalni rat mogao ugroziti. Prije svega, Kina se uveliko oslanja na ovu regiju za svoje zalihe energije, pri čemu polovina njene uvezene nafte dolazi iz Zaljeva. Iran i Kina također imaju snažan odnos, a Peking ne bi volio vidjeti uništenje režima u Teheranu, koji predstavlja važan čvor u kineskim nastojanjima da prkosi međunarodnom poretku predvođenom SAD-om.
Rat s Iranom u korist Kine
Međutim, rat s Iranom ponudio bi Kini značajne, iako kratkoročne, strateške prednosti u pitanjima većeg značaja. Peking bi mogao iskoristiti situaciju i povući agresivnije poteze protiv Tajvana ili u Južnom kineskom moru dok su Sjedinjene Američke Države zauzete. Preusmjeravanje američkih resursa i pažnje Kini pruža prijeko potreban strateški predah u njenom dvorištu.
Štaviše, Kina bi mogla intenzivirati taktiku koju je koristila nakon 7. oktobra kako bi stekla prednost u geopolitičkoj borbi za utjecaj sa SAD-om, borbi u kojoj već ima prednost. Rat s Iranom dodatno bi naglasio pekinšku tvrdnju da se poredak zasnovan na pravilima primjenjuje samo na protivnike Washingtona. SAD je s pravom osudio Rusiju zbog ilegalne invazije na Ukrajinu. No, pod kakvim bi izgovorom Sjedinjene Američke Države ušle u rat s Iranom? Ovakvi dvostruki standardi natjerali su brojne zemlje Globalnog juga da se približe Kini i potkopale američku konkurenciju s njenim strateškim suparnikom.
Predsjednik Trump često se hvali da nije započeo nove ratove tokom svog prvog mandata. Iako je ta situacija složenija nego što Trump tvrdi, pridruživanje izraelskom ratu svakako bi izdalo to naslijeđe i milioni Amerikanaca bi ga shvatili kao čin izdaje jer su glasali za predsjednika koji je obećao nastojati ostvariti mir.
Godinama su republikanski i demokratski predsjednici obećavali da će se „okrenuti ka Aziji“ i prioritet dati konkurenciji s Kinom, jedinim rivalom koji je gotovo na nivou Amerike. Nova Trumpova administracija preuzela je poziciju s istim obećanjima. Ipak, skoro svi ti predsjednici su usmjerili pažnju i resurse Amerike na Bliski istok, regiju koja gubi strateški značaj za američke interese
Ako Trump želi sačuvati svoje naslijeđe „bez novih ratova“, mora se kloniti Irana. To bi mu također pružilo priliku da bude predsjednik koji je konačno i potpuno preusmjerio američke prioritete i pažnju na Indo-Pacifik.