Najbolji opis za premijera Kantona Sarajevo bio bi karikatura.
Prve dvije godine mandata je prespavao, a i svjesno je tu postavljen kao osoba bez autoriteta, kako bi resorni ministri mogli raditi šta im se prohtije.
Tako su i radili pa brojni završili pod istragama s hapšenjima, no onda je neko Nihadu Uku nasavjetovao da mora poboljšati PR.
Tako je premijer počeo ove godine da „iskače iz paštete“, kupi gelere i gdje jeste i gdje nije kriv, nesvjesno sebi postavljajući etiketu najgoreg premijera u historiji ovog kantona.
Nakon smrti žene koja je krenula na posao i usmrtio je bor, Uk je nastavio da hvali kako se radi punim kapacitetom, s tim da je svima postalo očito da taj puni kapacitet ne bi bio dovoljan da se očisti Travnik, a ne Sarajevo. Mašine stare po nekoliko desetina godina i to svega njih 33, očito nisu dovoljne, ali o tome se trebalo razmišljati naljeto, ali tada su preokupacije bile uhapšene ministrice.
Umjesto poziva na odgovornost zbog smrti žene, jedino smo mogli čuti izraze saučešća. Ipak, nije ova karikatura stala s tim, nego je otišla s resornim ministrom Pandurevićem na poplavljena područja i odlučio još jednom da pokupi gelere i kaže da ni najbolja mehanizacija ne može očistiti 40 centimetara snijega. No, onda je Uk odlučio da bude i kontradiktoran sam sebi i od rada u punom kapacitetu je došao do toga da su tramvaji morali stati jer šine nisu bile očišćene.
Dodatno poražavajuće je što se premijer u kriznim situacijama ponaša reaktivno i površno, sveden na izgovore i samopromociju umjesto na upravljanje i donošenje odluka. Njegov javni nastup ne pokazuje ni svijest o težini posljedica institucionalnih propusta, ni minimum političke odgovornosti, pa se cijeli mandat pretvara u niz improvizacija koje građani plaćaju sigurnošću i izgubljenim povjerenjem. Ne ponovilo se.
Piše: Sedin Spahić / Dnevni Avaz