U Gradskom vijeću grada Tuzla u posljednje vrijeme opozicija spašava poziciju, odnosno vlast. Kako?
Dizanjem ruke za šture izvještaje o radu direktora Javnih preduzeća, produživanjem mandata jednim te istim licima koji su odavno trebali biti penzioneri. Najbolji pokazatelj funkcionisanja vlasti je zadnja sjednica kada vijećnica Dragana Berberović – Gagro nije glasala za povećanje cijena obdaništa JU Naše dijete, odnosno bila je protiv povećanja, dok njen kolega iz Naše stranke Omer Berbić nije bio u sali.
No, tu su bile ruke spasa iz opozicije NL Sloboda Senada Mehmedinovića i klupskog kolege Elvira Fejzića, a Mensur Mujezinović je izričito bio protiv. Mehmedinović je jedan od kadrovika, te je jednog od svojih prvih saradnika nedavno transferirao u Javnu ustanovu stadion Tušanj – ime poznato redakciji čime ćemo se baviti detaljno u budućnosti.
Klub Demokratske fronte je pokazao bliskost vlastima, iako je opozicija, Ervin Alibegović i Mirel Mišković nisu bili u sali, prema saznanjima oni su prilikom glasanja napustili salu, dok je Denis Bećirović glasao za povećanje.
Kako na ovo gleda njihov šef Mahir Mešalić još uvijek nije poznato, ili je i on bio učesnik, pa se mudro ne oglašava po ovim pitanjima. Niti on, niti stranka.
Koja je cijena ruke u Tuzli? Da li postoje ucjene i trgovine utjecajem moći, te zapošljavanje kadrova u Javna preduzeća u Tuzli kao i imenovanje u Upravne i Nadzorne odbore preko osoba bliskih vlasti kako bi sprovodili zamisli. Svi smo zajedno samo jaši….
Odgovor bi trebalo dati Tužilaštvo Tuzlanskog kantona ili POSKOK, jer se ovo u gradu uglja i soli dešava zadnjih 30 godina?