Nedavno je izglasan ključni zakon koji će zauvijek promijeniti energetsku kartu, ali i dovesti u pitanje samu egzistenciju države. Ono što se predstavlja kao ‘diverzifikacija’, ‘dekarbonizacija’ i ‘obaveza prema svjetskoj energetskoj politici’ zapravo je planirana podjela državne imovine, de facto stvaranje dviju entitetskih država, i gašenje domaće proizvodnje električne energije, piše za novinsku agenciju Patria dr. Zlatko Hadžidedić, profesor međunarodnih odnosa
1. Da li će Sarajevo ostati bez gasa?
Gas je u Bosnu i Hercegovinu doveden još 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je izvršena gasifikacija regija Sarajeva i Zenice. Postojeći gasovod došao je iz pravca Srbije, preko Zvornika, i to je, za sada, jedini gasovod koji uopće ulazi u BiH.
Međutim, od 17.04.2026. godine, potpisivanjem ugovora od strane kompanije Sarajevogas – Istočno Sarajevo, ovaj gasovod se preusmjerava prema sjevernom dijelu entiteta Rs, na relaciji Zvornik – Banja Luka – Bosanski Novi.
Dakle, nakon što se izgradi gasovod na teritoriji entiteta Rs, regije Sarajeva i Zenice ostaju bez prirodnog gasa iz pravca istoka, jer taj gasovod jednostavno nema kapacitet za ova dva pravca. Drugim riječima, prioritet je dobila Banja Luka, dok glavni grad i industrijsko središte Zenica ostaju bez osnovnog energenta.
2. Gdje je tu država?
Kako se ovakve stvari ne bi dešavale, Dejtonski sporazum je u Aneksu 9 predvidio formiranje korporacija na nivou države, gdje jedino država ima nadležnost da odlučuje o izgradnji javne transportne infrastrukture, u šta spada i transport gasa.
Međutim, umjesto da se insistira na državnim nadležnostima, usvajanjem Zakona o Južnoj interkonekciji u Federaciji BiH odustaje se od transporta gasa na nivou države i ovo pitanje se svodi na nivo entiteta FBiH, a time se i entitetu Rs daje “zeleno svjetlo” da učini isto – uspostavi suverenitet nad postojećom gasnom mrežom i preusmjeri stari gasovod u novi pravac, u skladu sa svojim separatnim interesima.
Ovo se zove podjela države na terenu. Jer, projekat će biti iskorišten i da se državna imovina prisvoji od strane entiteta, suprotno presudama Ustavnog suda BiH.
3. Zašto se gradi Južna interkonekcija?
Priča o tome da Federacija BiH mora izgraditi Južnu interkonekciju prije 2028. godine, jer će od tada stupiti na snagu zabrana uvoza gasa iz Rusije je, prema ocjenama stručnjaka iz oblasti energetike, obična prevara.
Istočni gasovod preko Zvornika već je povezan sa tzv. Turskim tokom, Bugarskom, kao i Mađarskom, pa se gas i dalje može dobijati iz tog pravca, a ne mora biti ruski, nego azerbejdžanski ili kazahstanski, što je stvar strateškog i tržišnog opredjeljenja korisnika – države Bosne i Hercegovine.
Ukoliko je bilo potrebno da se iz istog pravca osigura gas za druge dijelove BiH, osim regije Sarajeva i Zenice, morala se donijeti odluka na nivou države o povećanju kapaciteta Istočnog gasovoda. Umjesto toga, Federacija je krenula u izgradnju potpuno novog, neuporedivo skupljeg pravca. I niko ne daje odgovor na najjednostavnije pitanje – gdje je tu ekonomska, a gdje strateška računica?
4. Umjesto jeftine struje iz termoelektrana – skupa struja iz privatnih gasnih elektrana
Nakon što je Dragan Čović oborio zakon po kojem je projekt Južne interkonekcije trebalo da radi BH-Gas (javno preduzeće u vlasništvu Federacije BiH), ovaj projekt novim zakonom dodijeljen je tek osnovanoj privatnoj američkoj firmi AAFS. Ovom prilikom ostavićemo po strani pitanje (ne)ustavnosti zakonskog dodjeljivanja monopola privatnoj stranoj firmi, a fokusiraćemo se na direktne strateške posljedice ovakve odluke.
Najkraće rečeno, prema mišljenjima stručnjaka iz oblasti energetike, plan uvođenja Južne interkonekcije podrazumijeva plan gašenja dvije termoelektrane Elektroprivrede BiH, u Kaknju i Tuzli, uz instaliranje dvije privatne termoelektrane na gas istog kapaciteta. Pod parolom ‘dekarbonizacije’, Bosna i Hercegovina time prestaje biti proizvođač električne energije i postaje isključivo njen potrošač.
A tada građane Federacije čeka finansijski šok. Ukapljeni prirodni gas (LNG) koji dolazi brodovima iz Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja do terminala na Krku, u Hrvatskoj, višestruko je skuplji od gasa koji dolazi cjevovodom iz istočnog pravca.
No, pored porasta maloprodajne cijene gasa, električna energija iz novih privatnih gasnih elektrana (koje će zamijeniti Termoelektrane Kakanj i Tuzla) također će, po proizvodnoj cijeni, biti najmanje 4 do 5 puta skuplja od dosadašnje maloprodajne cijene.
Naravno, i vlasnici privatnih gasnih elektrana će naplatiti svoj udio u proizvodnji, tako da će cijena električne energije vrlo vjerovatno biti najmanje 6 puta veća od dosadašnje. A tada, industrija će postati nekonkurentna – fabrike će se gasiti, radnici će ostajati bez posla. I socijalna kriza će biti neizbježna.
5. Rs gradi svojim kapacitetima, FBiH stavljena na raspolaganje stranoj firmi
Entitet Rs gradi gasovod Zvornik – Bosanski Novi vlastitim kapacitetima, dok je Federacija BiH u tome spriječena pomenutim zakonom, tako da je sve prepušteno privatnoj stranoj firmi.
Ako Federacija BiH hitno mora graditi Južnu interkonekciju zato što iz pravca istoka više neće dolaziti gas, kako entitet Rs u isto vrijeme može razvijati gasovod upravo usmjeren na izvore iz pravca istoka, otimajući pri tome kapacitete koje je 80-ih godina izgradio Energoinvest?
Odgovor je jednostavan: radi se o planiranoj podjeli državne imovine, a zatim, posljedično, i o podjeli Bosne i Hercegovine.
6. De facto podjela državne imovine
Ono što se krije iza svega jeste de facto podjela državne imovine na entitete – bez ijednog eksplicitnog zakona koji bi pitanje državne imovine riješio de jure.
Jer, osnovno pravilo imovinskog prava glasi: zemljište na kojem je izgrađen objekat dijeli sudbinu tog objekta. Ako država izgradi gasovod, zemljište ispod njega ostaje državno. Ali ako entitet izgradi gasovod – bilo samostalno, bilo kroz privatnog partnera – onda se, u praksi, smatra da je i zemljište postalo entitetsko.
Gasovod Rs (Zvornik – Banja Luka – Bosanski Novi) protezat će se stotinama kilometara kroz sjeverni dio BiH. Svaki centimetar te trase postaje ‘entitetska imovina Rs’.
Gasovod Federacije (Južna interkonekcija) prolazit će kroz Hercegovinu i srednju Bosnu. Ista priča: zemljište postaje ‘federalna imovina’, a ne državna.
Niko nije donio zakon o podjeli državne imovine. Niko nije mijenjao Ustav. Samo su u Parlamentu Federacije BiH donijeli zakon o izgradnji gasovoda. I dok se gasovod bude gradio, zemlja pod cijevima tiho će prelaziti iz državnog u entitetski domen.
Kada na kraju ovog procesa neko povuče crtu na mapi, vidjet će da na sjeveru postoji gasna mreža povezana sa Srbijom, a na jugu gasna mreža povezana sa Hrvatskom – i da te dvije mreže nemaju veze jedna s drugom. To je mapa dvije države, od kojih će jedna u perspektivi najvjerovatnije biti pripojena Srbiji, a druga Hrvatskoj.
7. Uništenje države i životnog standarda
Sve navedeno ukazuje da je Južna interkonekcija projekt koji će uništiti državu, jer se umjesto jedinstvene državne gasne mreže grade dvije odvojene entitetske mreže, čime se državna imovina tiho dijeli, a BiH prestaje biti jedinstvena suverena teritorija.
Također, ovaj projekt će uništiti životni standard građana na teritoriji Federacije BiH, jer će građani Federacije plaćati struju 5-6 puta skuplje, gubiti poslove u industriji, a moguće je i da će ostati bez gasa za osnovnu potrošnju u domaćinstvima.
Jedina se tome, sa svoja dva glasa u Parlamentu, suprotstavila Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Svi ostali su glasali za nezamjeranje onima koji su nametnuli projekt Južne interkonekcije i koje – s razlogom ili bez – percipiraju kao ‘svjetske moćnike’. Samim tim, glasali su i za podjelu i konačno uništenje vlastite države.
Da li je već sada prekasno?
Sve okolnosti upućuju na to da je projekt Južne interkonekcije motiviran gašenjem domaćih elektrana i uvođenjem privatnih monopola, te podjelom državne imovine i konačnom podjelom države. Pri tome, građani će platiti i dodatnu cijenu – struju pet do šest puta skuplju, uz krah ekonomije i gubitak radnih mjesta.
Jedna je Bosna i Hercegovina, i potrebna joj je jedna i jedinstvena gasna mreža. Ako je podijelimo putem dvije odvojene gasne mreže, neće je biti. Ovakvim projektom, polako ali sigurno, provodi se druga opcija. Ostaje još samo jedno, više retoričko, pitanje – hoće li iko stati tome na kraj prije nego što bude prekasno?
Naravno, Ustavni sud još uvijek može osporiti i oboriti Zakon o Južnoj interkonekciji, i ima pravne obaveze da to i učini. Ali – da li pravne obaveze mogu utjecati na političku volju onih koji u tom sudu sjede kao predstavnici političkih opcija koje su ih imenovale i koje su glasale za ovaj zakon?