Blokada mozga: zašto se nekada ne možemo sjetiti onoga što znamo

0

 

Bilo da je riječ o želji za uspjehom ili strahu od neuspjeha, naš mozak se pod pritiskom često „zamrzne“. Čak i ono što savršeno dobro znamo, lako nestane s vrha jezika i to baš onda kad nam je najviše potrebno

Morate ponuditi odgovor (kojeg sigurno znate) na pitanje u kvizu; vrijeme curi, odgovor vam je „na vrh jezika“, no ne možete se sjetiti. Ili ste na nekoliko sekundi zaboravili ime osobe koju poznajete više desetljeća i doveli se u neugodnu situaciju. Imate li sreće, takva blokada dogodit će se pred bliskim prijateljima, u uskom krugu ljudi.

Znanstvenici koji su usmjereni na istraživanje ljudskog mozga, dobro poznaju tu pojavu. Riječ je o utjecaju stresa na naš um, ali i na tijelo. Fizički i mentalni zadaci koje uobičajeno obavljate s lakoćom, pod pritiskom postaju izazovni. Sjetite se, primjerice, iskustva iz škole ili fakulteta kada ste „blokirali“ na gradivu za kojeg ste imali osjećaj da biste ga znali da vas probude usred noći.

„Brinu nas posljedice, što će drugi misliti o nama, što bismo mogli izgubiti“, za WebMD je rekla dr. Sian Beilock, predsjednica Barnard Collegea sa Sveučilišta Columbia i kognitivna znanstvenica. „A ta briga zapravo uništava našu sposobnost da se usredotočimo.“

Preopterećenje radne memorije

Dr. Beilock, kao i istraživači mozga diljem svijeta, ispitanicima daju različite zadatke, od rješavanja matematičkih problema, igre riječima, do igranja golfa, te uspoređuju rezultate, odnosno izvedbu u uvjetima bez pritiska te u stresnim situacijama (primjerice, nudi se novčana nagrada, postoji vremensko ograničenje ili čak neka fizička nelagoda). Posve pojednostavljeno objašnjeno, prefrontalni korteks mozga postaje pretrpan. To je dio mozga u kojem se nalazi radna memorija, odnosno informacije koje su vam potrebne za izvršenje zadatka.

„Radna memorija je naša kognitivna snaga, to je naša sposobnost da se usredotočimo na ono što želimo i riješimo se onoga što ne želimo”, objasnila je Beilock. Pod stresom radnu memoriju ometaju vanjski čimbenici poput gledatelja, vremenskog pritiska ili potencijalne neugode. Sav taj „nered“ ometa komunikaciju prefrontalnog korteksa s ostatkom mozga.

„Mi zapravo narušavamo veze u našem mozgu, našu sposobnost da povezujemo informacije te izdvojimo ono što je važno, pa je izvedba loša“, kaže Beilock. Jedna od njezinih ranih studija pokazala je da su studenti s velikim kapacitetom radne memorije predvidljivo nadmašili učenike niskog kapaciteta na testovima, sve dok se ulozi nisu podigli uz novčanu nagradu. Tada su obje skupine postigle isti rezultat. Oni „pametni“ su se smrznuli.

Nema šire slike

Dr. sc. Vikram Chib, profesor biomedicinskog inženjerstva na Sveučilištu Johns Hopkins, proučava kako mozak obrađuje ono što nas motivira na određeno ponašanje. Poticaji se, objasnio je, obrađuju u „područjima nagrađivanja“ u mozgu, kao što je prefrontalni korteks. Kad su poticaji visoki, moždani signali koji vam uobičajeno pomažu u izvođenju, kao da su poremećeni. Ako je u igri novac, možda ćete pomisliti: „Ne želim to izgubiti“, pa zbog tog straha od gubitka se blokirate.

Dr. sc. Taraz Lee, profesor psihologije na Sveučilištu Michigan, uspoređuje našu moć pažnje sa svjetlima reflektora. „Kada su ljudi pod pritiskom, svjetla reflektora se sužavaju; umjesto da vidite širu sliku i isprobate mnogo različitih stvari, zapinjete u kolotečini.”

Kako si možete pomoći?

Nažalost, malo toga možete učiniti u trenu kada blokirate. No, postoje načini na koje se možete unaprijed pripremiti te ublažiti posljedice.

  • Pišite o svojim brigama. To pomaže da se rasteretite tjeskobe. Beilock objašnjava da istraživanja pokazuju da vam ova tehnika može pomoći u uklanjanju briga kako se one ne bi „upetljale“ u kriznom trenutku.
  • Ohrabrite se govoreći sami sebi. Vrhunski sportaši koriste motivacijski „samogovor“, a tako nešto i vama može poslužiti prije nego što ćete održati prezentaciju ili prije bilo kojeg drugog stresnog događaja. Dokazano je da kad govorite ili pišete pozitivne stvari o sebi, promičete vlastitu vrijednost i jačate samopouzdanje.
  • Duboko udahnite. To će angažirati parasimpatički živčani sustav koji se suprotstavlja reakciji „bori se ili bježi“ ili se smrzni. Pauza vam omogućuje da se „kognitivno presložite“ i prizovete onu sjajnu misao koja vam je na vrhu jezika.
  • Preoblikujte zadatak. Ako ste skloni zabrinutosti zbog potencijalnog gubitka, bilo da je riječ o utakmici, ugovoru ili bilo čemu drugom, prije svega razmislite o tom gubitku. Tada se taj teret neće nadvijati nad vama dok budete obavljali svoj zadatak. To je još jedna vrsta rasterećenja: „Brinut ću o tome sada, a neću se brinuti o tome kasnije“.
  • Pritisnite pauzu kad je moguće. Odlazak može ublažiti tjeskobu, a kad se vratite, pomoći vam da problem sagledate svježim očima i bistrim umom.
  • Vježbajte pod pritiskom. Čim više su slične okolnosti treninga onima koje lome vaše živce, to bolje. Za svoj govor okupite obitelj, prijatelje, poznanike, upotrijebite isto prijenosno računalo i rekvizite koje ćete koristiti u tijekom prezentacije.
  • Upoznajte svoje tijelo. Ako ste svjesni toga da ćete se znojiti ili da će vam se puls ubrzati, oni bi mogli na vas manje utjecati. Pokušajte reinterpretirati te osjećaje; podsjetite se da se to događa i u sretnim trenucima ili da su to pozitivni znaci da ste spremni za uspjeh

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here