OBRAĆANJE PORODICA ŽRTAVA POŽARA U DOMU PENZIONERA TUZLA
Mi, porodice čiji su najmiliji izgubili život u požaru na sedmom spratu Doma penzionera u Tuzli, ovim putem želimo ukazati na niz šokantnih propusta i pokušaja zataškavanja koji se dešavaju od prvog dana tragedije.
Ovo obraćanje nije političko.
Ovo nije napad.
Ovo je glas porodica koje nisu dobile ni riječ saučešća od onih koji su morali biti prvi uz nas.
—
1. ISLAMSKOJ ZAJEDNICI – BOL SE NE PREKIDA PROZIVKOM
Na dženazama naših najmilijih nismo dobili utjehu, nego indirektna prozivanja djece koja su roditelje smjestila u domove.
To je nanijelo dodatnu bol porodicama koje su već slomljene.
Umjesto podrške, čuli smo moraliziranje u trenutku kad se samo ljudska riječ očekivala.
Porodice traže razumijevanje i poštovanje, a ne teret na savjest.
—
2. DOMU PENZIONERA – OVO NIJE BIO “NESRETAN SLUČAJ”, OVO JE PROPUST
Na spratu gdje su starice i starci izgorjeli:
nije bilo protupožarnog alarma,
nije bilo zvučnog upozorenja,
nije postojao adekvatan plan evakuacije,
nije bilo dovoljno osoblja,
sigurnosne procedure nisu bile zadovoljene,
a dokumentacija o nadzoru i inspekcijama sada “misteriozno nedostaje”.
Nikome od porodica nije upućeno saučešće, objašnjenje, niti ljudski poziv.
Umjesto toga, vidjeli smo političke posjete, medijske inscenacije i pokušaje da se tragedija prikaže kao neminovnost.
To je uvreda za mrtve i udar na dostojanstvo njihovih porodica.
—
3. POLITIČARIMA – BRIGA SE NE GLUMI ISPRED KAMERA
Niko od izabranih predstavnika vlasti nije posjetio porodice unesrećenih.
Niko nije došao bez kamera da pruži ruku podrške.
Ali zato ste svi došli u Dom penzionera, da obiđete upravu — uz prisustvo kamera i medija.
To nije briga.
To je predstava.
A porodice vide razliku.
—
4. SISTEMU – ZATAŠKAVANJE JE VEĆ POČELO, ALI ISTINA SE NEĆE UGASITI
Od prvih sati nakon požara:
informacije su se skrivale,
izjave su bile kontradiktorne,
dokumenti nestaju,
institucije prebacuju odgovornost jedne na druge,
mediji dobijaju umanjene ili nepotpune podatke,
a tragedija se pokušava svesti na “sticaj okolnosti”.
Ovo nije bio sticaj okolnosti.
Ovo je rezultat dugogodišnjeg nemara, nedostatka nadzora, loših uslova i potcjenjivanja vrijednosti života starih i bolesnih.
Starci nisu izgorjeli zbog sudbine.
Izgorjeli su jer sistem nije radio svoj posao.
—
5. ZAŠTO SE OVO PIŠE?
Ne tražimo osvetu.
Ne tražimo politiziranje.
Ne tražimo sensaciju.
Tražimo:
istinu,
odgovornost,
ljudskost,
i da nijedna porodica više ne proživi ovakvu tragediju.
Ovo je poziv da se prestane sa zataškavanjem, da se prestane sa manipulacijama, i da se javnosti kaže istina — kakva god ona bila.
—
ZAKLJUČAK
Naši najmiliji nisu brojevi u statistici.
Nisu “korisnici”.
Nisu “stari i bolesni”.
To su bile majke, očevi, djedovi i nane, ljudi koji su cijeli život radili da bi imali mirnu starost.
A umjesto mira — dočekala ih je vatra.
Zbog njih, zbog dostojanstva i zbog svih budućih generacija, istina mora biti izgovorena.
Mi, porodice čiji su najmiliji izgubili život u požaru na sedmom spratu Doma penzionera u Tuzli, ovim putem želimo ukazati na niz šokantnih propusta i pokušaja zataškavanja koji se dešavaju od prvog dana tragedije.
Ovo obraćanje nije političko.
Ovo nije napad.
Ovo je glas porodica koje nisu dobile ni riječ saučešća od onih koji su morali biti prvi uz nas.
—
1. ISLAMSKOJ ZAJEDNICI – BOL SE NE PREKIDA PROZIVKOM
Na dženazama naših najmilijih nismo dobili utjehu, nego indirektna prozivanja djece koja su roditelje smjestila u domove.
To je nanijelo dodatnu bol porodicama koje su već slomljene.
Umjesto podrške, čuli smo moraliziranje u trenutku kad se samo ljudska riječ očekivala.
Porodice traže razumijevanje i poštovanje, a ne teret na savjest.
—
2. DOMU PENZIONERA – OVO NIJE BIO “NESRETAN SLUČAJ”, OVO JE PROPUST
Na spratu gdje su starice i starci izgorjeli:
nije bilo protupožarnog alarma,
nije bilo zvučnog upozorenja,
nije postojao adekvatan plan evakuacije,
nije bilo dovoljno osoblja,
sigurnosne procedure nisu bile zadovoljene,
a dokumentacija o nadzoru i inspekcijama sada “misteriozno nedostaje”.
Nikome od porodica nije upućeno saučešće, objašnjenje, niti ljudski poziv.
Umjesto toga, vidjeli smo političke posjete, medijske inscenacije i pokušaje da se tragedija prikaže kao neminovnost.
To je uvreda za mrtve i udar na dostojanstvo njihovih porodica.
—
3. POLITIČARIMA – BRIGA SE NE GLUMI ISPRED KAMERA
Niko od izabranih predstavnika vlasti nije posjetio porodice unesrećenih.
Niko nije došao bez kamera da pruži ruku podrške.
Ali zato ste svi došli u Dom penzionera, da obiđete upravu — uz prisustvo kamera i medija.
To nije briga.
To je predstava.
A porodice vide razliku.
—
4. SISTEMU – ZATAŠKAVANJE JE VEĆ POČELO, ALI ISTINA SE NEĆE UGASITI
Od prvih sati nakon požara:
informacije su se skrivale,
izjave su bile kontradiktorne,
dokumenti nestaju,
institucije prebacuju odgovornost jedne na druge,
mediji dobijaju umanjene ili nepotpune podatke,
a tragedija se pokušava svesti na “sticaj okolnosti”.
Ovo nije bio sticaj okolnosti.
Ovo je rezultat dugogodišnjeg nemara, nedostatka nadzora, loših uslova i potcjenjivanja vrijednosti života starih i bolesnih.
Starci nisu izgorjeli zbog sudbine.
Izgorjeli su jer sistem nije radio svoj posao.
—
5. ZAŠTO SE OVO PIŠE?
Ne tražimo osvetu.
Ne tražimo politiziranje.
Ne tražimo sensaciju.
Tražimo:
istinu,
odgovornost,
ljudskost,
i da nijedna porodica više ne proživi ovakvu tragediju.
Ovo je poziv da se prestane sa zataškavanjem, da se prestane sa manipulacijama, i da se javnosti kaže istina — kakva god ona bila.
—
ZAKLJUČAK
Naši najmiliji nisu brojevi u statistici.
Nisu “korisnici”.
Nisu “stari i bolesni”.
To su bile majke, očevi, djedovi i nane, ljudi koji su cijeli život radili da bi imali mirnu starost.
A umjesto mira — dočekala ih je vatra.
Zbog njih, zbog dostojanstva i zbog svih budućih generacija, istina mora biti izgovorena.