Bosanskohercegovačka javnost s nevjericom prati sramotnu epizodu u režiji Košarkaškog saveza BiH. Nakon što su se u medijima pojavile informacije da naši reprezentativci neće dobiti ni simbolične premije za historijski plasman u osminu finala Eurobasketa, čelnici Saveza odlučili su se – braniti. I to najgorim mogućim načinom: vrijeđanjem inteligencije građana, piše Dnevni avaz.
Mašala
Predsjednik KSBiH, Aid Berbić, ponosno je izjavio da “nije istina da su dnevnice bile 25 KM, već 65 KM”. Mašala. Dnevnica je manje nego radniku na baušteli i po predsjedniku Saveza valjda opravdan iznos da omalovažava momke koji su, uprkos svemu, donijeli najveći uspjeh bh. košarke u posljednje 32 godine i još im poručuje da nisu ni to zaslužili. Naime, radi se o profesionalcima koji u svojim klubovima zarađuju stotine hiljada ili u Nurkićevom slučaju, milione dolara godišnje i jasno je da njima nije do te dnevnice – no, kada im isplaćujete po 65 KM onda je jasno koliko cijenite i njih i reprezentaciju te na kakav nivo ste srozali krovnu košarkašku organizaciju u BiH.
Reprezentativci su, s pravom, ogorčeni. U zajedničkom saopštenju koje je potpisao kapiten Miralem Halilović jasno su poručili: “Obećavano nam je ptičije mlijeko, a javnost treba da zna šta smo u suštini dobili.” Dok su druge reprezentacije spavale u hotelima s pet zvjezdica i putovale charter letovima, naši igrači su, kako sami kažu, “devet sati čekali na aerodromu i spavali na podu”.
I umjesto zahvalnosti – poniženje.
Berbićeva izjava da će “u ponedjeljak na stol staviti dokaze o isplatama od 65 KM” pokazuje koliko je Savez odvojen od stvarnosti. Nije problem u 25, 65 ili 100 KM – problem je u sistemskoj nebrizi, lažnim obećanjima i potpunom odsustvu poštovanja prema igračima koji s ponosom nose grb Bosne i Hercegovine.
Teret tuđe nesposobnosti
I tragedija je što se 30 godina nakon nezavisnosti uprave naših košarkaških saveza uporno pravdaju besparicom i „nebrigom države“ kao da smo neka afrička satrapija. Postoji li ikad ikakva odgovornost samog rukovodstva? Ako niste u stanju obezbijediti finansije i adekvatne uslove za trening, šta radite i dalje na tim pozicijama?
Ovi momci nisu tražili luksuz ni privilegije. Čak su i najavljene premije planirali donirati u humanitarne svrhe ili za razvoj mlađih selekcija. A upravo je taj segment, razvoj omladinskih pogona, prvi na udaru trenutnog rukovodstva koje je, prema riječima igrača, bilo spremno i ukinuti omladinske selekcije – dok ih javnost nije prisilila da odustanu.
Sramotno je da Savez koji bi trebao biti temelj razvoja bh. košarke danas funkcioniše kao birokratska tvorevina bez vizije i odgovornosti.
Ako rukovodstvo KSBiH smatra da se uspjesi reprezentacije mogu mjeriti dnevnicama od 65 KM, onda je možda stvarno vrijeme da, kako je rekao Jusuf Nurkić – “ugasimo sve”.
Jer, dok god Savez vodi politika sitnih računa i ličnih interesa, a ne vizija sportskog razvoja, ni najveći talenti neće moći nositi teret tuđe nesposobnosti.
Ali možda je bolje da ipak „ugasimo“ tj. promijenimo samo rukovodstvo, a ne košarku u BiH.