Broj savjetnika po raznim kabinetima ne bi bio problem kada bi društvo osjetilo neku korist od njihovog angažmana.
Broj političkih savjetnika koji sjede u kabinetima mnogih predsjednika, premijera, ministara i drugih visokih državnih zvaničnika često je izazivao reakcije javnosti.
Reakcije su najčešće pratila pitanja zašto je potrebno angažirati veliki broj savjetnika, koje u najčešćem slučaju plaća država, a od njihovog rada, najčešće, nema prevelike koristi. Iz nevladinih organizacija i sindikata u nekoliko navrata je upozoravano kako političke stranke koriste svoju moć da bi na savjetnička mjesta „uhljebile“ veliki broj stranačkih kadrova.
U razvijenim i bogatim evropskim zemljama broj savjetnika u nekom kabinetu zavisi od nivoa vlasti i važnosti funkcije. Kada je o zemljama regiona riječ, javnost je u proteklom periodu imala priliku vidjeti kako u kabinetima nekih direktora javnih preduzeća, i to čak preduzeća koja godinama posluju u gubitku, sjedi i 10 i više savjetnika, što je više i od kabineta nekih premijera najbogatijih zapadnih zemalja.
U Zakonu o državnoj službi u institucijama BiH u članu 4. stav 2 stoji: „Osobe zaposlene kao savjetnici članova Parlamentarne skupštine, članova Predsjedništva, predsjedavajućeg Vijeća ministara, ministara i zamjenika ministara, guvernera i viceguvernera Centralne banke nisu državni službenici.“ U članu 18. ovog zakona definisana su njihova prava i obaveze, gdje se navodi da se „savjetniku ne garantira sigurnost uživanja položaja: a) savjetnik može biti razriješen dužnosti u bilo koje vrijeme od organa koji ga je imenovao, na prijedlog ovlaštenog predlagača; b) mandat savjetnika ne može biti duži od mandata osobe koju savjetuje; c) imenovanje savjetnika ne može se preinačiti u položaj državnog službenika sa sigurnošću uživanja položaja.“
U prošlom sazivu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u kojem su sjedili Milorad Dodik, Željko Komšić i Šefik Džaferović, bilo je angažirano zvanično 18 savjetnika. Dodik je imao njih sedam, Komšić šest, a Džaferović pet. Kod nekih od tih savjetnika na zvaničnoj stranici Predsjedništva BiH bile su precizne kontakt adrese i poslovi kojima su se bavili, dok su kod nekih bila samo imena i prezimena, bez bilo kakvih podataka iz kojih bi javnost mogla saznati šta je njihov konkretan posao.
Prema zvaničnoj stranici Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u novom sazivu ima nešto manje savjetnika. Željka Cvijanović i Denis Bećirović pored šefova kabineta imaju i po pet savjetnika, dok na stranici još nisu objavljena imena savjetničkog tima Željka Komšića.
Portal Capital iz Banje Luke je 2017. godine objavio tekst u kojem je navedeno kako direktori najvećih javnih preduzeća u bh. entitetu Republika Srpska, poput Željeznica, Elektroprivrede, Šuma i Pošta Srpske, osim izvršnih direktora, imaju i čak 13 savjetnika, za čije bruto plate godišnje potroše oko 400.000 konvertibilnih maraka (200.000 eura).
Prema njihovom istraživanju, najviše savjetnika, po četiri, tada su imali direktori Željeznica Republike Srpske i Pošta Srpske, ali im ni to nije pomoglo da počnu poslovati pozitivno.
Ko bi trebao plaćati savjetnike?
Mjesta političkih savjetnika nije moguće ukinuti, ali bi se, za što se zalažu brojne nevladine organizacije i predstavnici sindikata, broj onih koji se direktno plaćaju iz budžeta trebao znatno smanjiti ili zakonski ograničiti.
Ovo pitanje došlo je nedavno na dnevni red i u Danskoj, jednoj od najbogatijih evropskih zemalja. Rasmus Jarlov iz Konzervativne stranke predložio je da se uvede pravilo po kojem država više ne bi plaćala posebne savjetnike ministara, već da to rade stranke iz kojih ministri dolaze – ukoliko su ti savjetnici zaista i potrebni.
Kao jedan od glavnih problema, Jarlov je naveo da samim time što te savjetnike zapošljavaju ministri iz stranačkih baza, oni na mjestima savjetnika postaju konzervativci, socijaldemokrate ili liberali, zavisno iz koje stranke dolaze, a ne savjetnici od koristi za državu, iako ih država plaća iz budžeta.
„Nije pošteno da te savjetnike, koji rade za ministre kao socijaldemokrate ili liberali, plaćaju poreski obveznici. To stvara određenu vrstu neravnoteže, jer državnim novcem oni promovišu stranke i ministre. Ako im trebaju takvi savjetnici, neka ih onda plaćaju stranke iz svog budžeta“, kazao je Jarlov.
Dodaje kako je to uznemirujuće, jer se u strukture državne službe na taj način miješa stranačka politika te da, ukoliko stranačke ljude postavite za posebne savjetnike i pustite ih da se motaju po ministarstvima, onda se time otvara put ka nasilnoj politizaciji državne službe.
‘Hljeb bez motike’
Revizorski izvještaj za 2021. godinu, objavljen u martu 2022, pokazao je da je tadašnja predsjednica entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović imala čak 16 savjetnika koji su poreske obveznike ovog bh. entiteta u samo jednoj budžetskoj godini koštali stotine hiljada konvertibilnih maraka.
Taj revizorski izvještaj je pokazao da su krajem 2021. godine, pored predsjednice Cvijanović i dva potpredsjednika, u Službi predsjednika Republike Srpske bila angažovana ukupno 84 izvršioca. Ukupno je bilo 18 postavljenih osoba, odnosno šef kabineta, generalni sekretar i 16 savjetnika, dok je 65 zaposlenih na osnovu ugovora o radu (56 na neodređeno i devet na određeno vrijeme), kao i jedan pripravnik.
„Savjetnici su angažovani na osnovu odluka o postavljenju od kojih je šest u radnom odnosu na određeno vrijeme do isteka mandata predsjednika Republike [Srpske] i deset bez zasnivanja radnog odnosa, odnosno osam po odluci s funkcionalnim dodatkom, a dva su radila bez naknade“, naveli su revizori koji nisu precizirali kolika su tačno izdvajanja za šest savjetnika koji su u radnom odnosu.
Koliko savjetnici koštaju poreske obveznike, a da za taj novac ne rade gotovo ništa, možda je najbolji primjer iz Hrvatske iz 2015. godine. Tada je 12 bivših savjetnika tadašnje županice Sisačko-moslavačke županije Marine Lovrić-Merzel podnijelo tužbu Općinskom sudu u Sisku sa zahtjevom da se svakome od njih isplati naknada za savjetničke poslove i usluge za period od marta do novembra 2014. godine.
Svaki od njih tražio je tada 40.000 kuna (više od 5.240 eura) plus zatezne kamate jer im je u vrijeme dok je bivša županica Lovrić-Merzel bila pritvorena u zatvoru u Remetincu njen zamjenik dožupan Zdenko Vahovec prekinuo isplatu savjetničkih naknada.
„Meni njihove savjetničke usluge ne trebaju“, obrazložio je svoju odluku bivši dožupan Vahovec koji, kako je kazao, nije htio plaćati usluge savjetnicima županice koja je u to vrijeme bila u zatvoru, pa na taj način nije ni mogla biti savjetovana. On je kazao kako je USKOK vodio istragu te da nije želio postati i sam predmetom istrage.
Teško do podataka o stvarnom broju
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zvanično ima sedam savjetnika za koje je navedeno za šta je konkretno svaki od njih zadužen.
Kada je riječ o nižim nivoima vlasti u zemljama regiona, vrlo je teško pronaći na zvaničnim stranicama podatke o tačnom broju savjetnika, ali taj se broj periodično mijenja, jer ministri i direktori javnih preduzeća zadržavaju pravo da u svakom trenutku dovedu novog savjetnika „ukoliko se za to ukaže potreba“.
Broj savjetnika u bogatim evropskim zemljama manji je od onog u zemljama Balkana. Pri tome ne treba zaboraviti ni činjenicu da su građani tih zemalja uglavnom zadovoljni životnim standardom, za razliku od balkanskih zemalja.
To je ono što se političkim elitama na ovim prostorima najčešće i zamjera – otuđenost od svojih birača. Građani su mišljenja da ni broj savjetnika ne bi bio problem kada bi društvo osjetilo neku korist od njihovog angažmana.