Zašto je supervizor za Brčko dozvolio obilježavanje neustavnog Dana RS-a u tom gradu?

Ovih se dana moglo čuti kako se od supervizora za grad Brčko Michaela Scanlana treba zatražiti objašnjenje zašto je dozvolio da se u Distriktu Brčko, koji je pod njegovom izravnom ingerencijom, organizira neustavno obilježavanje Dana Republike Srpske.

Michael Scanlan je odrastao u diplomatskom i kućnom okruženju koje je njegovalo iznimno tople privatne i unosne poslovne veze s beogradskim političarima, čak i sa Slobodanom Miloševićem. Naime, njegov otac je John Scanlan, nekadašnji američki ambasador u Beogradu.

Kako u autorskom tekstu piše Ivica Puljić, John Scanlan je bio zamjenik šefa misije u Američkoj ambasadi u Beogradu, u Jugoslaviji, od 1979. do 1981. godine, kada je ambasador bio Lawrence Eagleburger. Zatim je unaprijeđen u zamjenika pomoćnika tajnika za evropske poslove (što je sada Gabriel Escobar), s odgovornošću za SSSR i Istočnu Evropu, od 1981. do 1982. godine. Predsjednik Ronald Reagan ga je predložio za ambasadora u Poljskoj 1982. u vrijeme vanrednog stanja u toj zemlji, ali je poljska vlada odbila prihvatiti njegovu nominaciju.

Predsjednik Reagan ga je potom, 1985. imenovao ambasadorom u Jugoslaviji, a na toj funkciji je bio do 1989. godine u vrijeme etničkih napetosti i ekonomskih previranja u zemlji. John Scanlan je, prema svjedocima iz State Departmenta, imao velike simpatije prema srpskom narodu, ali i prema političaru koji je tada bio u usponu – Slobodanu Miloševiću.

Savjetnici Johna Scanlana upozorili su da je Milošević postao opasna prijetnja po stabilnost Jugoslavije. Ali Scanlan nije bio uvjeren.

“Sloba je dobar čovjek”

“Milošević je ekonomski reformator, bio je investicijski bankar, često je poslovao u New Yorku”, tvrdio je američki ambasador.

“Gospodine ambasadore, on nije ekonomski reformator. On je opasan čovjek”, uzvratio je jedan od savjetnika. Sudionik tog skupa, održanog tri godine prije nego što je rat zahvatio Jugoslaviju, prisjetio se da je Scanlan rekao: “Znam ga, Sloba je dobar čovjek”.

Ove informacije znamo na temelju svjedočenja jednog uposlenika američke ambasade koji je rekao da ambasador nije uvidio da Milošević neće više ići na ekonomske reforme nego da će koristiti nacionalizam da ostane na vlasti. No ambasadori imaju posljednju riječ o svim izvješćima poslanim u Washington.

“Postojao je ogroman stepen skepticizma prema Scanlanu, da on u temelju nije bio orijentiran samo prosrpski, već i promiloševićevski, do stupnja koji je bio potpuno neprikladan njegovoj poziciji”, rekao je jedan dužnosnik State Departmenta. “Sjećam se jednog poznatog retka u depeši Scanlana o Miloševiću, u kojoj je napisao da je, iako bi se moglo štogod prigovoriti Miloševiću, on ipak pokrenuo jugoslavensku politiku s mrtve tačke”.

Scanlan se povukao iz državne službe u maju 1991. i odmah otišao raditi za Milana Panića, srpsko-američkog farmaceutskog mogula koji je ulagao u Jugoslaviju i koji je nakratko bio premijer krnje jugoslavenske federacije. Istog mjeseca, u govoru kanadskom srpskom vijeću, Scanlan je optužio zapadne medije da nisu prepoznali srpsku demokratsku tradiciju i prodemokratski pokret te da su Srbiju prikazali kao “problem” u Jugoslaviji, objavio je tada The Toronto Star.

Kao penzioner John Scanlan je bio zaposlen kao potpredsjednik za Istočnu Evropu u kompaniji koja se zvala ICN Pharmaceuticals Inc, prvo u Beogradu, a potom u Washingtonu. Vlasnik te kompanije se zvao Milan Panić. Od 1992. do 1993. godine Scanlan je bio savjetnik za vanjske poslove novog premijera Savezne republike Jugoslavije Milana Panića. Kada je Panić napustio Beograd, John Scanlan je nastavio raditi u američkoj farmaceutskoj tvrtki ICN Galenika, a tokom sankcija, koje su Sjedinjene Američke Države nametnule režimu Slobodana Miloševića, lobirao je po Washingtonu da se sankcije ukinu ili ublaže kako bi Galenika (ICN) mogla prodavati svoje lijekove na Balkanu.

Eagleberger – Lawrence of Serbia

John Scanlan je veliki dio svoje diplomatske službe bio vezan uz Lawrencea Eaglebergera, koji je svoju diplomatsku karijeru počeo u Beogradu 1962. godine kao ekonomski savjetnik, što mu je omogućilo da usavrši srpski jezik. Pamti se kao prvi stranac koji se vlastitim automobilom dovezao u potresom pogođeno Skoplje, gdje je boravio neko vrijeme, organizirajući američku pomoć i postavljajući terensku bolnicu američke vojske. Tada je dobio svoj prvi nadimak – Lorens Makedonski. Mandat mu je završio 1965. godine.

Nadimak Lawrence of Serbia dobio je početkom 1990-ih, kada su mu američki mediji zamjerili njegovu prosrpsku orijentaciju na početku dramatičnog sloma Jugoslavije. Smatra se da su njegovi argumenti pridonijeli tome da Washington nije priznao neovisnost Slovenije i Hrvatske prije aprila 1992. godine, iako je Slovenija nezavisnost proglasila u junu prethodne godine, a Hrvatska ubrzo nakon toga. Američka se administracija čak protivila sankcijama protiv Jugoslavije sve do maja 1992. godine, kada je hrvatski grad Vukovar već bio razoren i okupiran od Jugoslavenske narodne armije.

Eagleberger, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, Brent Scowcroft i bivši ambasador u Beogradu John Scanlan, zajedno s ambasadorom Warrenom Zimmermanom, nazivani su u State Departmentu “beogradskom mafijom” – zbog simpatija prema Srbiji i bliskih veza s njenim političarima. Eagleburger i Scowcroft su na sjednicama američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost govorili na srpskom jeziku kako ih drugi ne bi razumjeli.

Eagleberger je Slobodana Miloševića upoznao još dok je ovaj bio bankar, ali je kasnije priznao da ga je “pogrešno procijenio”. Dok su bjesnili ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, izjavio je da je “ono što se događa narodima Jugoslavije – tragedija”.

Lawrence Eagleberger je svojevremeno bio u upravnom odboru projekta “Yugo America” kao predstavnik SAD-a i posredovao da Jugoslavija i njene tvrtke dobiju milionske zajmove američkih banaka nakon smrti jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita.

Iako je bio republikanac, demokratski predsjednik Jimmy Carter ga je imenovao američkim veleposlanikom u Beogradu od 1977. do 1980. godine. Državnik tajnik je bio kratko vrijeme, svega 42 dana u vrijeme kada je predsjednik George Bush stariji – okončavao svoj boravak u Bijeloj kući.

PIŠE: Ivica Puljić / IZVOR: AL JAZEERA