Branko Perić: Dodikovo kurčenje

Trideset godina postojanja obilježila je Republika Srpska (RS) pod sankcijama koje su SAD uvele Miloradu Dodiku, kao njenoj političkoj personifikaciji. Nije to bilo zgodno vrijeme za prangijanje i velike riječi! Tamni oblak, koji se sa zapada nadvio nad RS, najavljuje nevrijeme.

Umjesto da je za trideset godina ekonomski, demografski i politički ojačala, RS je postala zona sumraka. Ogrezla u korupciji i kriminalu, ekonomski osiromašena, opustošena i opljačkana, postala je prostor iz koga se odlazi glavom preko svijeta. U političkom smislu prokažena i prezrena, okrenula je protiv sebe pola svijeta, a svojim prijateljima i zaštitnicima, Rusiji i Kini, postala kamen o vratu i teško breme na plećima.

Ima mnogo razloga zbog kojih bi slavljenici trebalo da budu zabrinuti. Dodikov naum da se u takvim okolnostima politički osamostaljuje nailazi na osude iz svjetskih centara moći. Za svakog ko se iole u politiku razumije, Dodikova politička orijentacija  zahtijeva snažnu diplomatsku ofanzivu i jasnu i jaku međunarodnu podršku. Pred koga izaći i kako razgovarati? Kakva podrška i pomoć mogu za Dodikovu ideju doći iz Rusije i Kine, koje i same imaju ozbiljne političke probleme. Da li će taj posao sa moćnim svjetskim igračima moći da obavi sam Milorad Dodik?

Kako ga je do sada obavljao, teško da može!

U diplomatskoj istoriji Srba ostalo je zapisano uputstvo Miloša Obrenovića srpskom pregovaraču Petru Ičku pred odlazak u Carigrad. Ovako je Miloš savjetovao svog izaslanika: „Pazi dobro Petre, kad budeš tamo pred sultanom. Da se kurčiš bre, da vide Turci da Srbija nije mačiji kašalj. Ne mogu oni da rade kako oni hoće. Ali Petre, dobro vodi računa. Ako na tvoje kurčenje počne i sultan da se kurči, e… ti Petre odma da otkurčiš, jer je Srbija ipak mala zemlja. I da znaš – sultan je slab na pare i na muško dupe, a mi para nemamo da ti damo.“

Nisu svi srpski vladari imali Miloševu mudrost i smisao za diplomatsku borbu. Radije su potezali topuz i sablju, stradajući na bojištima za carstvo nebesko. To im je donosilo epsku slavu, ali narodu samo tragediji i nikakvo dobro. Istina, bilo je i onih koji su pregovorima, udadbama i ženidbama znali da grade  prijateljstva i šire granice svog carstva, ali njih epski rapsodi nisu opjevali.

Kratko podsjećanje na diplomatsku istoriju Srba teško će nam pomoći da shvatimo kuda nas vodi politika Milorada Dodika. Nema sumnje da je Dodik obilježio 2021. godinu kao najnegativnija politička ličnost u Evropi. Za sobom je zatvorio sva vrata moćnih država zapada. Sve su prilike da će uložiti svu svoju pamet da to bude i u 2022. godini. S kim će pregovarati i čiju podršku će dobiti?

Nije se Milorad Dodik ni jednog trena potrudio da u politici pokaže bar malo mudrosti i diplomatskog talenta. Njegova politika je bila politika nabusitosti, nadmenosti i najprimitivnijeg vrijeđanja. Gotovo da u istoriji politike nema primjera tako razuzdanog primitivizma i javne bahatosti. Dovoljno je sjetiti se uvreda upućenih bivšim visokim predstavnicima Pediju Ešdaunu i Valentinu Incku. Častio je Dodik uvredama sve redom, od državnika do novinara. Na udaru su svakodnevno bili njegovi politički protivnici. Sa neskrivenim nipodaštavanjem o njima je govorio kao izdajnicima naroda, stranim plaćenicima, kriminalcima i lažovima. Njegov narod bili su samo članovi njegove političke partije. Sve ostale je pljuvao, šutao i vrijeđao.

Način na koji Dodik govori o ljudima nije pitanje političkog stila, nije odraz spontanosti, nije retorička figurativnost, nije marketinška forma koja donosi političku korist, nije nesmotrena izazvana reakcija. Prije bi se reklo da se radi o dijagnozi proizašloj iz karaktera. Prosto, Dodik ne umije sa ljudima! Hipertrofija sopstvenog ja (Jung!) ne dozvoljavala mu da uspostavlja odnose poštovanja, uvažavanja i saradnje sa sagovornikom. Na istoj matrici on komunicira sa đilkošima i sa kolegama iz politike, državne strukture i međunarodnim zvaničnicima.

Kad Dodik kaže Eskobaru „jebe mi se za tvoje sankcije“, onda to nije ništa drugo nego prostakluk dostojan prezira. Teško je razumjeti potrebu da se sa sagovornikom na državničkom nivou razgovara na takav način. Tako se ne ulazi u kulturnu istoriju. Sutra će Eskobar i ostali Dodikovi sagovornici o tome ostaviti trag u svojim diplomatskim izvještajima ili memoarima koje će neko jednog dana proučavati i o Dodiku ispisivati najmračnije stranice.

Dodik zaboravlja da ga u dijalogu sa zvaničnim predstavnicima država obavezuje protokol pristojnosti, jer razgovara kao državnik koji predstavlja narod. Narod želi da vidi da ga predstavljaju najbolji i najumniji ljudi, a ne prostaci i komedijanti koji se sprdaju i krevelje omalovažavajući i vrijeđajući sagovornike. Može se o sagovornicima najvišeg ranga misliti najgore, ali se najgore ne treba javno prepričavati. Podsmijevati se i sprdati sa sagovornicima na državnom nivou je bijedno političko tračarenje kojim se zasmijava primitivna rulja. Pristojni ljudi se toga stide. Niko razuman ne bi poželio takvog predstavnika u politici.

Sa svojim primitivnim vokabularom i neotesanim političkim stilom, Dodik vrijeđa i ponižava srpski narod. Njegova arogancija i zadrtost postaju novi okvir za stereotip o Srbima kao politički nezrelom, ludom i primitivnom narodu. A postaju i loš primjer koji će mladi i nadobudni političari slijediti i oponašati. Vidjeli smo uoči proslave godišnjice u nekoliko gradova sramna klerofašistička divljanja. Je li to put koji se trasira za budućnost RS? Zašto se Dodik trudi da se taj stereotip održava i srpskom narodu nanosi nemjerljivu štetu?

Dodik je sagovornike slične sebi pronalazio u političkim grupacijama krajnje desničarske orijentacije (Monti, Kraus, Štrahe, Orban), spajajući politički nespojivo – stranke evropske socijaldemokratije i desničarske populističke i konzervativne orijentacije. Hvatajući se u kolo marginalnih, radio je na svoju štetu i gubio međunarodni ugled.

Političko poigravanje sa bojkotom državnih institucija i pričom o vraćanju prenesenih nadležnosti, Milorad Dodik je zakolutao drugi krug međunarodnih sankcija sa posljedicama koje će još više unazaditi političku poziciju i ekonomski položaj RS. U ovako ozbiljnoj međunarodnoj političkoj situaciji to djeluje zastrašujuće. Takvo poigravanje sa svjetskim moćnicima još se nije vidjelo u ovom svijetu raznovrsnih nepravdi. Politike i politički lideri mogu se, i trebaju, osporavati pristojnim jezikom i tonom, a ne sprdnjom i uvredama. Dodik, prosto, ima potrebu da primitivizmom izbije u prvi plan da bi osvijetlio svoju političku beznačajnost, ne razmišljajući kakve to političke i državničke posljedice može imati. Često se pitam šta o Dodikovim političkim lupinzima misle oni koji pokušavaju političke interese RS ugraditi u svoje međunarodne politike!? Putin i Lavrov, na primjer!

Dodikov politička igrokaz  sve više liči na ruski rulet – smrtonosnu igru sa eksplozivnim političkim punjenjem od kojeg bi najprije on mogao stradati. Za utjehu, to bi mu moglo dati oreol žrtve novog svjetskog poretka i svrstati ga u red opjevanih srpskih junaka koji čekaju red za kanonizaciju. Nije malo za učinjeno ništa!

Kada bi blaženopočivši Miloš mogao danas da savjetuje Dodika, rekao bi mu: „Milorade, dosta si se kurčio, bre. Odma’ da otkurčiš. Nije vrijeme za to što činiš. Ko će da te prizna? Mali ste, Milorade, ne zna se za vas. I nemoj da praviš probleme Srbiji i braći Rusima. Ima Srbija previše svojih problema. Imaju i Rusi mnogo  problema.Njima je briga Ukrajina, Kazahstan, Sirija…ko će da misli na tvoju Republiku Srpsku? Primiri se, Milorade. Sve ima svoje vrijeme, postoji vrijeme kada se sije i vrijeme kada se žanje. Jačaj institucije. I razgovaraj sa narodom, narod voli da ga se pita. Čuvaj narod i ne uzimaj od naroda. Ako hoćeš ti da imaš, mora i narod da ima. Narod i institucije su sila. I šalji mudre ljude u svijet da rade za državu. Ne šalji neznalice i lopove, glave će ti doći. Ne možeš bez svijeta, Milorade. Sa Bošnjacima i Hrvatima uvijek dobro, na koljenima ako treba. Oni su ti važniji od Amerike. Dobar komšija ti je najbolji saveznik. Od neprijatelja pravi prijatelje, to su tvoje pobjede. Ne pravi od prijatelja neprijatelje. Ne bacaj pare po svijetu, daj komšiji ako imaš. Sve što daš, vratiće ti se. I drži se zakona. Ne daj da se zakon krši. Ako narod poštuje zakon, poštovaće i tebe. Ako ti ne poštuješ zakon, ni narod tebe neće poštovati. Sam ćeš sebe osuditi. A biće da si se o zakone sagriješio, crni Milorade.“

Piše: Branko Perić / Buka