TOMISLAV KLAUŠKI: “Dok Milanović svoju vezu s Dodikom objavljuje na sva zvona, Plenković tu ljubav drži u tajnosti”

Milanović je histeričan, Mostovci su “zlonamjerni”, ministri su optuženi, a što je situacija u državi haotičnija, to se premijer Andrej Plenković više reklamira kao faktor stabilnosti, kao umjerenjak, kao netko najmanje loš.

Andrej Plenković predstavlja se kao faktor stabilnosti.

Danas je otišao u Sarajevo smirivati strasti nakon prekomjernog granatiranja Zorana Milanovića, pohvalivši se da on “vodi čvrstu, odgovornu, razumnu i racionalnu politiku”. Optužio je Mostovce da se iza njihova pandemijskog referenduma kriju “čiste zlonamjerne političke namjere”. U vezi istraga i optužnica protiv njegovih ministara poručio je da mu se “pale lampice kad netko spomene nabavu softvera”.

Uglavnom, u moru političke histerije premijer glumi čvrstu stijenu.

Ili može i ovako: dok se sve oko njega ruši, on simulira stabilnost.

Blizak s Dodikom

Plenković je u Sarajevu danas rado viđen gost zadužen za ispiranje negativnih emocija koje je prema BiH posijao predsjednik Milanović svojim komentarom genocida u Srebrenici i obranom Milorada Dodika. Premda je upravo Plenković sponzor politike Dragana Čovića, Dodikova saveznika u rušenju zakona o negiranju genocida i u budućem preustroju BiH.

Dok Milanović svoju vezu s Dodikom objavljuje na sva zvona, Plenković tu ljubav drži u tajnosti.

Nadalje, Plenkovićev rat s Mostovcima, s Ninom Raspudićem i ostalom ekipom koja referendumom o Covid potvrdama želi aktualnom premijeru napraviti ono što je Željka Markić referendumom o braku napravila Milanovićevoj Vladi, savršeno sjeda i Vladi i Kriznom stožeru.

Pale se lampice

Umjesto da se val kritika i dalje kanalizira prema stožeru i Vladi zbog najveće smrtnosti od korone i najmanje cijepljenosti u EU, Plenković upire prstom u one koji se protive cijepljenju i Covid potvrdama, optužujući ih da sabotiraju borbu protiv korone i time kumuju širenju zaraze.

I napokon, umjesto da se Plenković nađe pod pritiskom zbog optužnice za Gabrijelu Žalac, zbog potvrđene optužnice protiv Lovre Kuščevića oko zemljišta na Braču (gdje ga je Plenković žestoko branio), kao i izvida protiv Tomislava Tolušića, on glumi velikog kontrolora kojemu se najednom “pale lampice”.

Valjda su oni “istančari radari” pomoću kojih je “u tri sekunde” otkrivao “tko ima kakvu agendu” malo otupjeli.

Kao Sanader

Ivo Sanader svojedobno je nastupao kao deus ex machina, spasitelj i rješavatelj problema, onaj tko s premijerskih uzvisina slijeće na poprište sukoba i brzopotezno popravlja i sanira.

Andrej Plenković kopira i ovu Sanaderovu strategiju. On je arbitar korupcije, medijator vanjske politike, korektor radikalizma.

Njega se zove da spašava Bosnu i Hercegovinu, neovisno o tome što Plenkovićev HDZ sponzorira bliske veze Dragana Čovića i Milorada Dodika. Njega se zove da spašava Hrvatsku od Covid histerije, iako se iza njegove politike u kojoj se hvalio da je “pogodio mentalitet hrvatskog čovjeka” vuče tragični trag 11 hiljada umrlih. I Plenkovića se čeka da mu se upale lampice kako bi stao na kraj korupciji u svojim redovima.

Problem, a ne rješenje

Umjesto da on dijeli krivnju zbog HDZ-ova šurovanja s Dodikom oko genocida u Srebrenici i destabiliziranja BiH, umjesto da se njega proziva zbog niske procijepljenosti i visoke smrtnosti od korone, umjesto da se njega napada zbog razbuktale korupcije i kriminala u Vladi i HDZ-u, Plenković se nameće kao rješenje, a ne kao problem.

Zajedno s onim EU milijardama iz fonda solidarnosti za pomoć Baniji koje neiskorištene stoje na računu jer je Plenkovićeva administracija nesposobna to potrošiti. I očito je sposobnija zamračiti.

Plenković, kao i Sanader, ne voli da ga se povezuje s lošim vijestima, problemima, skandalima i aferama, da ga se vuče po blatu ili da se na njega nabacuje blatom. On ne nastupa kao premijer, već kao komentator, analitičar, medijator, nekad kao totalni laik, drugi puta kao najveći stručnjak.

Uživa u kaosu

On slavi pobjedu nad koronom koja je od tog proglašenja pobjede uzela duplo više života. On vodi borbu protiv korupcije koja kosi njegove najbliže suradnike. On brani ministre koji odlaze u zatvor. On spašava državne odvjetnike koji spašavaju njegove ministre.

I ako je to kaos, onda je to samo nešto što Plenkoviću omogućava da glumi faktora stabilnosti i sigurnosti. Što je veća histerija, to je on spokojniji. I što je više radikala i ekstremista, to će on biti veći umjerenjak.

Što su drugi gori – Milanović agresivan, Mostovci razulareni, HDZ-ovci korumpirani – to je Plenkovićev status bolji.

A rezultati porazniji.

Piše: Tomislav Klauški (24sata.hr)