Četvorica bivših pripadnika SDB-a proglašena krivim za ubistvo Slavka Ćuruvije

Sudsko vijeće Specijalnog suda u Beogradu je u ponovljenom postupku proglasio krivim nekadašnje pripadnike Službe državne bezbjednosti (SDB) Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka, za ubistvo novinara i izdavača Slavka Ćuruvije. Sud je Radomir Markovića i Milana Radonjića osudio na po 30 godina zatvora, a Ratka Romića i Miroslava Kuraka na po 20 godina zatvora.

Kako je saopšteno iz Specijalnog suda, osuđenima će u kaznu biti uračunato vrijeme provedeno i pritovoru, a Radonjiću i Romiču i vrijeme provedeno pod mjerom zabrane napuštanja stana, uz primjenu elektronskog nadzora.

Radonjiću i Romiću je rješenjem suda produžena mjera zabrane napuštanja stana, bez odobrenja suda, uz primjenu elektronskog nadzora. Ta mjera, kako je saopšteno iz suda, može trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravnosnažnosti presude, odnosno do upućivanja okrivljenih na izdržavanje krivične sankcije, koja se sastoji u lišenju slobode.

Na osnovu odredbe člana 258 stav 4 ZКP-a oštećena Jelena Ćuruvija-Đurica i oštećeni Rade Ćuruvija upućuju se na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva, dodaje se u saopštenju suda.

Podsjetimo, i u prethodnoj presudi koju je Apelacioni sud ukinuo, i vratio na ponovno suđenje, nekadašnji šef SDB-a Marković bio je osuđen na 30 godina zatvora, kao i nekadašnji šef beogradskog centra SDB-a Radonjić, dok su na po 20 godina zatvora bili osuđeni Romić i Kurak, koji je i dalje u bjekstvu.

Tužilac Milenko Mandić je i na ponovljenom suđenju zatražio da im se izreknu kazne od po 40 godina i istakao da je Ćuruvija bio patriota koji je javno govorio da je tadašnji predsjednik države Slobodan Milošević odgovoran za civilizacijsku propast Srbije.

Odbrana je zatražila da optuženi budu oslobođeni, tvrdeći da je postupak pokrenut kako bi se okrivio Milošević za sve loše što se desilo devedesetih godina prošlog vijeka.

Prvooptuženi za ubistvo Ćuruvije, Marković, se nalazi na izdržavanju kazne od 40 godina. Osuđen je u slučajevima atentata na Vuka Draškovića, „Ibarska magistrala“ i „Budva“, kao i ubistvo Ivana Stambolića.

Na presudu Specijanog suda su se žalili i tužilac i odbrana, a sudsko vijeće Apelacionog suda je odlučilo da su žalbe osnovane i vratilo slučaj na ponovno suđenje.

To Veće je ocijenilo da je sud „prekoračio optužbu i povredio princip identiteta optužbe i presude“ jer je u njoj navedeno da je na Ćuruviju pucalo N.N. lice, dok su Romić i Kurak pomagali, mada su u optužnici označeni kao neposredni izvršioci.

Preciziralo je da se u presudi „ne navodi nijedan jedini dokaz na osnovu kojeg je prvostepeni sud utvrdio sa nesumnjivom izvjesnošću prisustvo još jednog lica na licu mjesta i to neposrednog izvršioca“ i naložilo mu da otkloni nedostatke.

U ukinutoj presudi, sud je „poklonio punu vjeru“iskazu Branke Prpe, prema kojem se razlikuju izgledi ubice i Kuraka, što je tužilac objasnio „suženjem svijesti“ uslijed velikog straha. U trenutku napada, Prpa je bila sa Ćuruvijom, i zadobila povredu udarcem pištolja po glavi.

Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. na Uskrs, za vrijeme NATO bombardovanja, po, kako je u optužnici navedeno, „nalogu N.N. lica iz najviših struktura vlasti“.

To je učinjeno „iz niskih pobuda, zbog njegovog javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti“, a „radi očuvanja postojeće strukture vlasti“.

U optužnici je dat detaljan opisa ekonomskog uništavanja Ćuruvijih novina, „Dnevnog telegrafa“ i „Evropljanin“, neposredno pred ubistvo, kažnjavanjem po tadašnjem Zakonu o informisanju, kao i dio prisluškivanih razgovora iz kojih se vide njegovi poslovni planovi i politički kontakti.

U haustoru, ispred stana u kojem je stanovao Ćuruvija, ubica mu je došao s leđa i iz velike blizine ispalio rafal iz automatskog pištolja „škorpion“. Zatim je dodatno prišao i ispalio mu još jedan rafal, u glavu, dok je ležao na zemlji.

I na ovu presudu, kao prvostepenu, moguće je uložiti žalbu.