Senad Avdić: Čini se da Sindikat zloupotrebljava podršku javnosti kako bi zaštitio ogromni birokratski aparat u većini rudnika

Štrajk rudara paralizirao je Sarajevo, ali i rudnike te proizvodnju električne energije širom Federacije. Razlog je promjena dva Pravilnika o radu i učinku o kojima su predstavnici rudarskih sindikalnih čelnika pregovarali sa predstavnicima Vlade Federacije BiH i Elektroprivrede BiH. Rudari, odnosno njihovi sindikalni lideri, tvrde da bi se primjenom novih pravilnika smanjile plaće kopača u rudarskim jamama. Iz Vlade Federacije, pak, tvrde kako se novim pravilnicima, koji su za razliku od dosadašnjih, usklađeni sa Zakonom o radu i sa Kolektivnim ugovorom neće promijeniti iznos plaća rudara, dapače, da će će novi pravilnik plaće rudara uvećati.

Stvari stoje vrlo komplicirano i nerazumljivo za nas koji te mučne radničke proteste posmatramo sa strane. Rudari traže da njihova minimalna plaća ne smije biti manja od hiljadu maraka, dok direktor Elektroprivrede BiH, u čijem sastavu rudnici posluju, Admir Andelija tvrdi da će rudari imati plaću od 1.800 KM. „Pa šta vam je problem da im smanjite plaću na hiljadu maraka koliko rudari traže“, pita se duhoviti anonimus na društvenim mrežama.

Bezrezervne simptije, naklonosti i emocije javnosti su uvijek na strani rudara i to je razumljivo i sa ljudske i sa poslovne strane. „Nema tih para zbog kojih bi ja radio njihov posao“, reagira prosječan građanin respektirajući rudarski kruh sa sedam kora.

Teško se, međutim, kada se saslušaju argumenti i jedne i druge starne, oteti dojmu da se ovdje ne radi isključivo o zaštiti prava rudara koji rade u rudarskim oknima. Čini se da sindikat manipulira i zloupotrebljava podršku i empatiju javnosti prema  komoratima da bi zaštitila ogromni birokratski aparat koji se formirao u većini rudnika i traži zadržavanje statusa kvo. Da ni rudari, odnosno njihovi predstavnici nisu baš anđeli govori primjer rudnika Banovići, koji jedini posluje izvan koncerna Elektroprivrede BiH, a gdje je na čelo sindikata nedavno izabran Mirsad Kukić, dugogodišnji neprikosnoveni gazda i rudnika i Banovića i bivši dopredsjednik SDA. Iako je zbog privrednog kriminala osuđen na zatvorsku kaznu, to SDA nije smetalo sve dok je Kukić donosio destine hiljada glasova u Banovićima i okolini. Nakon što se Kukić odvojio i formirao PDA, te ušao u državni parlament, nastavio je političku borbu i uz pomoć rudara.

Iz Elektroprivrede BiH žele reformirati rudarski kompleks i rasteretiti ga nepotrebnog kadra. Primjerice, u jednom rudniku je zaposleno čak devet diplomiranih novinara. Produktivnost u rudnicima je izuzetno niska u poređenju sa drugim zemljama: dok je u zemljama EU prosječni učinak oko 6 hiljada tona iskopanog uglja godišnje po zaposlenom, u koncernu Elektroprivreda BiH  on iznosi skoro deset puta manje. No, rudari upozoravaju da rade na zaostaloj tehnologiji, iako Elektroprivreda BiH godišnje na raznim tenderima troši oko milijardu maraka. I u ovom javnom preduzeću se posljednjih godina zapošljavalo neracionalno i po stranačkoj liniji zbog čega se godinama sudi čelnim ljudima Elektroprivrede i Stranke demokratske akcije. Vjerovatno i u najnovijim događajima politika ima umiješane svoje prste, jer se mnogi žele dočepati čelne funkcije u Elektroprivredi BiH.

Pri tom trebe znati da su gubici Elektroprivrede BiH na izvozu struje u druge zemlje zbog štrajka rudara ogromni i da na dnevnoj razini iznose oko milion i po eura, odnosno preko sedam miliona za pet dana. To ni veće i razvijenije ekonomije ne bi mogle sebi priuštiti,  i zbog toga se rješenje mora hitno pronaći.

Piše: Senad Avdić/OBN/Slobodna Bosna