Čanak: “Niti je republika, niti srpska – Republika nije jer je entitet, a Srpska nije jer je to obična prćija šake kriminalaca, zalivena krvlju”

“Moja kuća i svaka kuća Vučića, a velika smo familija, bit će sigurna kuća za generala Mladića”, govorio je 2007. godine u Skupštini Srbije. Kontinuitet takve politike uvidjeli smo ponovno. Vučić je u političkoj karijeri mnogo napredovao, ali pokazuje da stavove mladog radikala gaji i sada. Samo što ih sada provodi državnim sredstvima. Policija države na čijem je Vučić čelu čuvala je mural osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u centru Beograda, a onda, nakon brojnih pritisaka policija mural predaje grupama navijača spremnih na fizički sukob, zbog kojih se čestiti pojedinci i aktivisti ne usuđuju uraditi ono što bi država morala, ali ne radi, jer njeguje kontinuitet podrške ratnim zločincima”, kaže Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Istakao je da u svijetu desnica posljednjih godina diže glavu na najgori mogući način.

Nit je republika, niti srpska”

“Slobodan Milošević je podjario srpski nacionalizam da bi preko te prevare napravio homogenizaciju pričajući da treba “čuvati Titovo naslijeđe”. On je na vlast došao sa čistom laži da želi sačuvati Jugoslaviju. Ustvari je pravio veliku Srbiju s lažnom ličnom kartom. Tome smo svi svjedočili, od toga da su vojsku sjevernoistočne Bosne i Hercegovine finansirali platama sa beogradskih računa. Taj dio Bosne i Hercegovine zovem sjevernoistočna Bosna i Hercegovina jer nit je republika, niti srpska. Republika nije jer je entitet, a Srpska nije jer je to obična prćija šake kriminalaca, zalivena krvlju. U tom smislu ovo što imamo danas jeste kontinuitet takvoga odnosa. “Incidenti” koje je Srbija imala, a pod incidentima podrazumijevam saradnju sa Haškim tribunalom jer nije bilo izbora, donošnje Deklaracije o Srebrenici u Skupštini Republike Srbije, za koju sam glasao, budili su nadu da je Srbija na pravom putu da se suoči sa prošlošću”, kaže Čanak.

Ipak, smatra Čanak, prema ovome što se dešava danas I vidimo da je bila riječ o “incidentima”.

“Ljudi ovdje zaboravljaju da smo mi sistem spojenih sudova. Ne može dobro živjeti Bosna dok je u Beogradu I Zagrebu svojataju. Ne može dobro živjeti Srbija dok joj se dijelovi prazne i propadaju, ne može dobro živjeti niko, dok ne budemo bolje živjeli svi, a prije toga moramo da stvari nazovemo pravim imenom,” naglašava Čanak i dodaje da su i Milošević i Karadžić i Mladić zasluženo skončali tako kako su skončali.

“To je sramota svih nas”

“Mene užasava što u Novom Sadu žive ljudu koji su pobjegli iz BiH. Osuđeni ratni zločinci žive ovdje u mom Novom Sadu i nikako da se isporuče, da im se sudi ovdje, da se nešto preduzme. To je sramota za sve nas koji živimo ovdje. To je sramota koja se onda uvuče korak po korak, ta prljavež uvuče u svakodnevni život”, kaže naš Čanak za Hayat.

“U dijelu Novog Sada koji se zove Telep, gdje su tradicionalno živjeli Novosađani mađarske nacionalnosti, osvanuli su jednom prilokom grafiti “Pravda za Patka”. Pitao sam se ko je Patak, znam krimosa ima koliko hoćeš, ali Patka ne znam. Objasnili su mi da je to ustvari “Pravda za Ratka”, ali ovi što su pisali ne znaju ćirilicu, pa su napisali “Pravda za” latinicom, a Ratka, ne može Ratko Mladić latinicom, to su napisalii ćirilicom. Ta “Pravda za Patka” je najbolji pokazatelj ko su branioci koji padaju u trans kad im dirneš u “generala”. To je najobičnija svinjarija jer da je to neki general, ne bi se kao posljednje đubre krio tolike godine i države čitave patile što on neće da se preda. Jesi li branio Srbiju ili srpski narod? Pa što puštaš da maltretiraju tu istu Srbiju, taj isti narod? Odeš, predaš se, odgovaraš – tako radi oficir. Ovaj je najobičniji šljam i ološ i sad taj isti šljam proglašavaju za nekakve heroje. To je ono što u svakom poštenom čovjeku može da izazove samo stid i gađenje, a u meni izazova oboje,” kaže Čanak.

Naglašava da je trenutna situacija iznimno ozbiljna jer se dešavaju strašne stvari

Sve majke na svijetu za djecom plaču na istom jeziku

“Došli smo u poziciju da policija Aidu Ćorović hapsi zato što je bacila jaje na mural Ratka Mladića. O čemu mi pričamo!?” pita se Čanak i navodi da se istovremeno vandalizuje mural Zorana Đinđića, što niko i ne primjećuje.

“Kako to može?! Pa sve može kad pustiš. Ne pereš ruke, dobit ćeš gliste. Ne interesuje te politika, dobiješ ovo što imaš danas,” kaže nam naš sagovornik iz Novog Sada i dodaje da je kao i mnogo puta prije i ovoga puta u pitanju “najodvratnija moguća revizija prošlosti, pokušaj izjendačavanja zločinaca I žrtava”, dodaje on.

“Ja sam bio na Kosovu i kao prvi političar iz Srbije obišao groblje na Meji gdje je strijeljano 400 ljudi (Albanaca, op.a) kao odmazda za ubijenih pet policajaca. Uzeli, povadili ljude iz kuća i pobili, a pod izgovorom da je riječ o pripadnicima OVK (Oslobodilačka vojska Kosova). Naiđem na grob djevojčice koja je imala sedam godina kad je bila strijeljana. Pored nje grob njene majke jer djevočica nije htjela da pusti ruku svoje majke, a pored je grob oca kojeg žena nije htjela da pusti pa su ih strijeljali sve troje. Imam pitanje: “Kako je sedmogodišnja djevojčica mogla biti član OVK? Tamo sam sreo i ženu koja mi je pokazala šest grobova – tri sina, muža i dva djevera. Plakala je nad sinovljevim grobom. Naučio sam tad da sve majke na svijetu za svojom djecom plaču na istom jeziku.”

Čanak je kazao da u pogledu suočavanja s prošlošću, ali I boljeg života za sve, napretka biti neće dok umjesto onih, koji su na vlasti, ne dođu, ne drugi, nego bolji od njih.