U BiH sve više gladnih: Bebe piju brašno sa vodom umjesto mlijeka, a institucije šute

Teško je izabrati najočigledniji pokazatelj stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo. Mnogo ih je, ali, složiće se mnogi, najstrašnije je biti gladan. Doći u situaciju da čekaš pred vratima javne kuhinje, iza kojih te čeka vjerovatno jedini obrok koji ćeš imati danas. I tako iz dana u dan – skrivati pogled i onu plastičnu posudu, jer ne želiš da neko vidi tvoju muku. I jer te sramota.

A da je siromaštvo u našoj zemlji ogromno i svakim danom sve veće govori i podatak da smo tri godine nakon javne kuhinje za djecu, ovih dana dobili i prvu javnu kuhinju za bebe. Trenutno ovdje svoj obrok ovdje svakodnevno dobije 30 beba, a zbog teške situacije izazvane pandemijom koronavirus pretpostavlja se da će se ovaj broj do kraja godine udvostručiti.

Baby javna kuhinja je otvorena najprije kao rezultat našeg petogodišnjeg projekta “Idemo na babine” – svakodnevna pomoć socijalno ugroženim bebama. Mi smo znali da je potreba za svakodnevnim obrokom za bebe velika, ali tek kada je kuhinja puštena u rad, vidjeli smo stvarnu sliku siromaštva u zemlji, jer su već prvih dana počeli dolaziti i ostali ljudi koji nisu korisnici kuhinje, da se prijave. Okidač za pokretanje kuhinje bilo je sve teže stanje beba koje zatičemo u svakodnevnim posjetama. Zdravlje beba je veoma loše, zbog preuranjene upotrebe kravljeg mlijeka ili preopterećavanja digestivnog trakta beba koji još nije spreman variti teške namirnice, bebe su počele oboljevati. Pa smo se susretali sa raznim alergijama, dermatitisima, teškim anemijama – a sve uzrokovano zbog nekvalitetne ishrane. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto smo otvorili Baby kuhinju – da bebe imaju zdrav i raznovrstan obrok svaki dan”, priča za BUKU Aida Sadiković Mehonić, predsjednica Udruženja „Obraduj nekoga“ u okviru kojeg je pokrenuta i prva Baby kuhinja u Bosni i Hercegovini. Dodaje i da bebe koje dobijaju obrok dolaze iz porodica čiji su uslovi takvi da im oni ne mogu osigurati unos svih nutrijenata koji su bebama potrebni: “Susretali smo se sa bebama koji piju brašno sa vodom umjesto mlijeka, sa bebama koje piju čaj jer roditelji nemaju za mlijeko”. Naša sagovornica iskreno vjeruje da će uz pomoć donatora, ali i društveno odgovornih kompanija, uskoro moći proširiti kapacitete i osigurati obroke za svu ugroženu djecu područja na kojem se nalazi kuhinja.

Alarmantno stanje je i u Dječijoj javnoj kuhinju u Lukavcu– djece, ali i odraslih koji traže obrok sve je više, a hrane nema.

Selma Zukić, predsjednica Udruženja altruista “Ruke prijateljstva” koje vodi Dječiju javnu kuhinju za BUKU kaže da je jako teška čak i alarmantna: “Iz dana u dan se povećava broj korisnika, trenutno ima 360 korisnika od toga 230 djece, dok  ih je na čekanju 81. Jednostavno nemamo hrane za nove korisnike, finansiramo se sami, jako nam je teško. Borimo se, ali do kada neznamo. Radili smo i djelili obroke i cijelo vrijeme korone, ali situacija je, ako to mogu tako reći iz dana u dan sve teža, mnogo ljudi ostaje bez posla, cijene hrane rastu”, ističe Zukić.

U jedinoj javnoj kuhinji za djecu u Bosni i Hercegovini svakodnevno se pripremaju kuvani obroci, a ljudi mogu pomoći u namirnicama- brašnu, pasulju, riži, krompiru…

Identična situacija je i u banjalučkom Mozaiku prijateljstva jer nedostaju osnovne namirnice koje koriste za pripremu 700 dnevnih kuhanih obroka mrkve crvenog luka, pasulja, kupusa, pilećeg mesa. Kako kaže osnivač Mozaika, Miroslav Subašić veliku potrebu imaju i za brašnom koje proslijeđuju pekari Zlatno zrno gdje im za dostavljenu količinu brašna ispeku hljeb bez ikakve novčane nadoknade.

Naš broj korisnika se povećao iz više razloga jedan od njih je pandemija a drugi sad još veći trenutna poskupljenja goriva i osnovnih životnih namirnica. Nažalost sve veći broj je i mlađih višečlanih porodica koje zbog izuzetno malih primanja su došli u veoma teško egzistencijalnu životnu situaciju”, ističe za BUKU Subašić.

O velikom broju ljudi u BiH koji su se našli u teškoj materijalnoj situaciji zbog situacije izazvane pandemijom svjedoče i u Udruženju Pomozi.ba. Ovdje nam kažu da su u periodu lockdowna i zatvaranja uslužnih djelatnosti imali višestruko povećan broj zahtjeva za obroke u svojim Restoranima dobre volje u Sarajevu, Travniku i Bihaću, upravo od kategorije radno sposobnih ljudi i porodica, koje su ostale bez primanja. U jednom kratkom period, su, ističu, podržali sve koji su im se obratili i istovremeno pripremili druge projekte za ovu specifičnu kategoriju, koja inače ne koristi njihove usluge.

Restorani dobre volje i kuhinje su predviđene za osobe i porodice koje nemaju načina da sebi kuhaju obrok, zbog bolesti, starosti ili ekstremnog siromaštva.  Za porodice koje imaju radno sposobne članove, realizovali smo povremenu podršku u vidu paketa sa prehrambenim i higijenskim namirnicama. Otvaranjem uslužnih djelatnosti i normalizacijom mjera i života, veliki broj takvih korisnika ponovo je pronašao zaposlenje te više nisu u potrebi za podrškom.  Ostao je jedan broj specifičnih porodica, gdje hranitelji ne mogu raditi puno radno vrijeme iz mnogobrojnih opravdanih razloga i za te korisnike je kreiran zaseban projekat Mjesečni paketi. U BiH, u tri regije gdje smo najaktivniji kao što su Sarajevo, Krajina i područje Srednjobosanskog kantona, od početka tekuće godine, evidentiramo oko 100 takvih korisničkih porodica, s tim da broj raste do pet porodica mjesečno”, priča za BUKU Saliha Rokša iz Udruženja Pomozi.ba.

Nažalost reakcije nadležnih instutucija su u potpunosti izostale. Ni političari o ovome ne govore, ne posjećuju ovakva mjesta, ne nude rješenja za ove ljude iako njihov broj svakodnevno raste. Poražavajuće.