Članak u izraelskim novinama: Zašto je Izrael izgubio rat?

Bez obzira na to koliko je milja Hamasovih tunela Izrael uništio i bez obzira na broj godina odvraćanja koje je Izrael dobio prije nego što je Hamas povratio svoju vojnu moć, jedno je jasno: Izrael je izgubio, a Hamas pobijedio.

To je zaključio izraelski rabin dr. Donniell Hartman u svom tekstu na portalu izraelskog lista The Times of Israel, u kojem je upozorio da izraelski prijatelji širom svijeta osjećaju sve veću zabrinutost zbog pitanja legitimiteta izraelskih zahtjeva i nailaze na poteškoće da to objasne drugima, posebno svojoj djeci.

Stav međunarodne zajednice

Na međunarodnom nivou, autor kaže da su raketni napadi Hamasa i gađanje izraelskih civila predstavljali legitiman napad protiv ugnjetavača, dok se pokušaj Izraela da ih suzbije smatrao još jednom manifestacijom zloupotrebe moći.

Čak prilikom osuda Hamasa, takvo osuđivanje je uvijek pratilo “ali”. Na primjer, “Hamasovi napadi su žalosni, ali to ne opravdava nesrazmjeran odgovor Izraela i njegove ratne zločine.”

Hartman, koji je ujedno i direktor jevrejskog Instituta za istraživanje i obrazovanje Shalom Hartman u Jerusalemu, primijetio je da mnogi Izraelci tvrde da su spremni platiti ovu cijenu sve dok su izraelski građani sigurni.

Iako su mišljenje javnosti u svijetu i podrška strateški kapital, oni smatraju da Izrael prvo mora ispuniti svoju moralnu odgovornost da brani svoje stanovništvo, prema riječima autora.

Ako drugi osuđuju ove radnje ili ih pogrešno shvate, neka tako i bude, jer je gubitak, ma koliko velik bio, sekundarna stvar u odnosu na sigurnost Izraelaca, prema riječima autora.Međutim, Hartman, koji ima doktorat iz filozofije, kaže da je u prošlosti podržavao ovaj argument, ali primjećuje da se ovog puta nešto promijenilo. Osude načina na koji Izrael vodi rat preusmjerile su se s fokusiranja na Gazu na fundamentalne kritike samog Izraela, što može predstavljati prekretnicu u slučaju protiv Izraela koji je ”skoro” država apartheida.

Šta više, odbacivanje Izraela se sada u progresivnim krugovima široko doživljava kao pitanje socijalne pravde i moralni imperativ, prema autoru.

Objašnjenja

Dodao je da će neke izraelske pristalice osuditi ovaj razvoj događaja kao neizbježnu manifestaciju antisemitizma skrivenog iza vela anticionizma.Drugi će, prema Hartmanu, to također protumačiti kao reakciju protiv savezništva Izraela s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, kojeg većina trenutnih izraelskih kritičara doživljava kao “moralnu gnusobu”.

U tim odgovorima postoji određeni fatalizam: ”To je ono što svijet jeste i mi jednostavno plaćamo cijenu za snage izvan naše kontrole”, smatra autor.

Međutim, kaže da, kao cioniosta, ne vjeruje u fatalizam, već radije vjeruje da stvarnost nije “determinirana protiv nas” i da se “imamo pravo braniti, a to ne mora biti samo na bojnom polju, već i na tržištu ideja”.

Međutim, da bi se to učinilo, od Izraelaca se zahtjeva da pretpostavku da su uvijek u pravu ne posmatraju kao nešto o čemu je bespredmetno raspravljati. Smatra da Izraelci trebaju iznijeti moralne argumente u svoju odbranu, ali, istovremeno, biti spremni priznati greške koje čine i provoditi politike neophodne za njihovo ispravljanje, naglašava Hartman.

Ovaj rabin je objasnio da narod koji odbacuje svaku kritiku kao antisemitizam ili pretpostavlja svoju moralnu superiornost, u skladu s izraelskom izrekom: “Niko nam ne može davati lekciju iz morala”, narod je koji neće samo izgubiti bitku na tržištu ideja, već da to i zaslužuje. Odbijanje moralne kritike neizbježno dovodi do moralne osrednjosti, kako je rekao.

Moralne kritike

Dvije najvažnije moralne kritike upućene Izraelu u trenutnom ratu protiv Gaze su, prema Hartmanu, prvo, veliki nesrazmjer u odnosu snaga između Izraela i Hamasa. Izrael posjeduje veliku, moćnu vojsku koja je zaštićena od Hamasovih projektila Željeznom kupolom, dok se Hamas oslanja na vrlo skromne vojne kapacitete. To nije ”poštena borba”, s obzirom na to da postoji disbalans u snazi.

Što se tiče druge kritike, ona se fokusira na veliki nerazmjer u žrtvama, čiji je omjer 10 naprema 1 u korist Izraela, dok se neravnoteža povećava u procjenama razmjera štete na zgradama i infrastrukturi.

Izblijedjeli legitimitet

I dok je početni odgovor Izraela na Hamasove rakete mogao biti legitiman, kako kritičari kažu, taj je legitimitet odavno istekao, a svaki dan izraelskog ustrajavanja u kampanji dodatni je dokaz njegove moralne praznine, prema piscu.

“Ne možemo očekivati da će drugi zatvoriti oči pred našim nesrazmjernim odgovorom ako vide da nam nije stalo do patnje Palestinaca i da zaista težimo mirnom i pravednom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba”, dodao je.

Međutim, ”postoji važniji razlog našeg poraza”. U našem sukobu s Palestincima nismo samo uključeni u vojni sukob, već u sukob ideja i narativa. Imamo li i pravo na zemljište, i ako da, na koje zemljište? Ko je ovdje bio prvi, od kada počinjemo računati i je li sve to uopće važno? Ko je odgovoran za najnoviji sukob? Ko je glavna prepreka miru? A ko je započeo ovaj posljednji rat? Zapravo svaki rat?

Da bi se pojasnio izraelski stav o tim pitanjima na otvorenom tržištu ideja, Hartman kaže da Izraelci prvo moraju shvatiti da ne mogu kontrolirati ovo tržište, a zatim da moraju slušati druge i čuti kritike i strahove ljudi te znati da drugi zaslužuju da im se odgovori snagom ideja, ali i hrabrošću da se priznaju greške, kako je rekao.