Posljednji korak u raspadu Jugoslavije – prvi korak ka raspadu Unije

Podjela Bosne i Hercegovine po etničkim granicama postala je jedna od glavnih tema i u našoj zemlji i regiji i u svijetu. Stvar je ozbiljna i eventualno koračanje ka ostvarivanju takvih ciljeva vodi u scenarij poput onog viđenog s početka devedesetih, poručili su sudionici na online konferenciji Liberalne mreže Jugoistočne Evrope.

Igre prijestolja za rješavanje balkanskih problema već decenijama su postale ne samo izazovi zemalja regije već i ozbiljnog, sistematskog pristupa navodno zabrinutih zemalja spremnih da evropske vrijednosti postanu balkanska svakodnevnica. I to bi, čini se, trebalo značiti brojne reforme, ekonomsku i sigurnosnu stabilnost, ali i siguran put u zajednicu evropskih zemalja. Međutim, ta lažna zabrinutost dovela je do one prave. Granice su na stolu, etnički modeli način razgovora, a slovenski non paper siguran put koji samo tome vodi.

“Ne znamo ko ga je pisao ali znamo da postoji i to je opasna stvar. Ko god da ga je pisao – poslužio je svrsi, a to je da posadi đavolje sjeme jer prvi put pokazuje kako se treba podjeliti BiH, Makedonija, Kosovo i Albanija”, kazala je Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih i evropskih poslova Hrvatske.

Iako su slovenski zvaničnici odbacili ovaj dokument navodeći kako takvo nešto ne postoji, s druge strane, oni čije se zemlje spominju u kontekstu prekrajanja granica i stvaranja novih država oštro reaguju. Nije ovo prvi put da se ovakva tema čini dominantnom, ali zabrinjavaju sve učestaliji pozivi pojedinih članica EU-a, doduše ispod radara, kako je rasparčavanje bivše Jugoslavije, ipak, nedovršen posao.

“Ovo nisu slučajne ideje nekih političara, već dio šireg mišljenja koje se javlja u međunarodnoj zajednici jer činjenica je da takve stavove iznose zvaničnici pojedinih zemalja EU-a kao i članica NATO-a”, ističe Emil Kirijas, bivši zvaničnik Ministarstva vanjskih poslova Sjeverne Makedonije.

Na konferenciji Liberalne mreže Jugoistočne Evrope govorio je i Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke. Kojović smatra da najveća opasnost leži u eventualnom potcjenjivanju ovog dokumenta, bez obzira na njegovu vjerodostojnost: “U jednom trenutku i Mein Kampf Adolfa Hitlera funkcionisao je kao ‘non paper’. Dogovor Tuđmana i Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine u Karađorđevu je također bio ‘non paper’. Radi se o opasnim fantazijama ludaka. Vrijeme je da EU pokaže da li je ujedinjuju i neke vrijednosti ili samo geografija i ekonomija. Također je neophodno i da NATO izađe s jasnim stavom u vezi s promjenama granica na Balkanu”.

Ovaj dokument nije posljednji korak u raspadu Jugoslavije, već, ako bi se krenulo u njegovu provedbu, prvi korak ka raspadu Evropske unije, poručila je Vesna Pusić, a i to je zajednička poruka svih učesnika konferencije. Sada se očekuje reakcija međunarodne zajednice za koju se vjeruje da neće biti propuštena prilika da se jednom zauvijek okonča priča o podjelama, sukobima, ratovima i granicama na Balkanu. I nije samo riječ o spomenutim zemljama, prekrajanje granica, a pogotovo ono po etničkom principu, značit će i cijepanje koje se sigurno može protegnuti duž evropske zajednice.