IZA KULISA Zašto je Elmir Šećerbegović za sportskog direktora Slobode imenovao menadžera Sanela Mašića?

Nakon što je Elmir Šećerbegović predsjednik Upravnog odbora Slobode, kao štetu niz vodu pustio svoje najbliže saradnike Rizaha i Amira Meškovića, ostalo je upražnjeno mjesto sportskog direktora, koje je do obavljao popularni „Mate“ bez bilo kakve naknade.

No, njegov odlazak Šećerbegoviću uopšte nije teško pao, nego je u neku ruku i odobravao, jer sa Rizahom Meškovićem nije mogao sprovesti u djelo sve svoje zamisli prijelaznog roka. Ipak, Mešković iza sebe ima karizmu, te njegova riječ ima veliku težinu, iako se nalazi u poznim godinama on sebi nije želio dopustiti stvari koje nisu u domenu struke.

O čemu se tačno radi? Naime, riječ je o prelaznom roku i listi potencijalnih pojačanja koja su trebala doći u Rudarsku 2. Kao i selekciji trenera u omladinskim selekcijama Slobode.

Da bi se obavio sav „prljavi“ posao, predsjedniku Sećerbegoviću trebao je odani vojnik i poslušnik u liku i djelu školskog druga, ali iz drugog odjeljenja –  Sanela Mašića samozvanog menadžera-agenta sa adresom u Njemačkoj.

Mašić je ubrzo imenovan za nasljednika legendarnog Rizaha Meškovića, te je klupskom politikom počeo rukovoditi preko društvenih mreža. Ostatku Upravnog odbora koji je sačinjen od uglednih tuzlanskih poduzetnika prezentovan je kao mag za transfer politiku, te su članovi istog kao ljudi koji ne poznaju materiju objeručke prihvatili. Nakon imenovanja, Mašić je prije svega želio na Tušanj dovesti svog trenera, preko kojeg će sprovoditi sve zamisli Šećerbegovića, te je ceh trebao platiti vojnik kluba Gradimir Crnogorac. Na takav razvoj događaja usprotivio se ostatak Uprave pošto u tom tijelu još uvijek ima ljudi koji drže do obećanja i date riječi za razliku od Šećerbegovića, Crnogorac je uprkos pritiscima ostao na kormilu.

Nakon čega ubrzo dolazi do mimoiloženja u radu između šefa stručnog štaba i sportskog direktora. Mašić je na Tušanju napravio autobusku stanicu, te na svoju ruku doveo Ognjena Stjepanovića, Denisa Žerića, Mirzu Halvadzića, Esmira Hasukića, i mnoge druge i obećao zavidnu minuntažu. Tu su se već počeli narušavati odnosi u sportskom segmentu, Crnogorac je zasukao rukavde, otpisao veliki broj Mašićevih igrača, te u prvenstvo krenuo sa podmlađenim sastavom, hazarderski zar ne?

Naime, želio je odlučno sprovesti u djelo klupski projekat stabilizacija kluba i promocija mladih igrača. Veliku većinu juniora je gurnuo u vatru, ali dugo je bio na nišanu za smjenu, od strane Šećerbegovića i Mašića.  Tražila mu se dlaka u jajetu, no, rezultat ga je držao u životu što je u tom momentu bilo njegovo veličanstvo. Sloboda je polusezonu završila sa 22 osvojena boda, uz promociju mnogo igrača iz svoje škole.

(Nastavit će se)