Šef delegacije EU na meti žestoke i utemeljene kritike EUobserver-a: Johann Sattler popušta Čoviću koji želi podijeliti BiH!

U zajedničkoj analizi za “EUobserver” Toby Vogel i Bodo Weber analiziraju politiku predstavnika Evropske unije i ostatka međunarodne zajednice u vezi s reformom Izbornog zakona.

U svojoj potrazi za brzim rezultatom u Bosni i Hercegovini, Evropska unija pokušava postići dogovor koji riskira učvršćivanje moći hrvatskih nacionalista koji se opiru potezima da zemlju učine funkcionalnijom, piše “EUobserver”.

Raste uvjerenje da su ustavu zemlje, dijelu Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine kojim je okončan najkrvaviji sukob u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, potrebne promjene kako bi BiH mogla pravilno funkcionisati.

Također, ustavna reforma je izričito naveden uslov za otvaranje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji.

U svom mišljenju u vezi sa prijavom za članstvo Bosne i Hercegovine iz 2019. godine, Evropska komisija je nabrojala 14 prioriteta koje treba ispuniti prije nego što započnu pregovori o pristupanju.

Popuštanje tvrdolinijašima zarad brzog rješenja

Prioriteti uključuju ustavnu reformu kako bi se ograničilo donošenje odluka zasnovanih na etničkoj pripadnosti, u pokušaju da se centralna vlada učini funkcionalnijom i odgovornijom.

Međutim, Evropska unija se uključila u pregovore oko izmjena Izbornog zakona ne dotičući se Ustava, nadajući se da će to olakšati postizanje dogovora i umiriti hrvatske i srpske tvrdolinijaše koji se protive bilo kakvom jačanju ovlasti centralnih državnih institucija.

Ambasador EU Johann Sattler razgovarao je sa predstavnicima nacionalnih stranaka o promjeni Izbornog zakona zemlje, kako zahtijevaju sudske presude i vlastiti uvjeti EU, bez izmjene ustavnog okvira koji sadrži diskriminatorske odredbe o etničkoj zastupljenosti.

Reforme koje je predložila hrvatska strana i koje čine osnovu pregovora, otškrinule bi vrata mogućnosti formiranja trećeg entitet, pored postojeća dva. To je dugogodišnji zahtjev hrvatskih tvrdolinijaša, koji tvrde da, iako Srbi imaju svoj entitet, Republiku Srpsku, oni moraju dijeliti vlast s Bošnjacima u drugom entitetu, Federaciji BiH.

Takav potez bi zacementirao poziciju HDZ-a, sestrinske stranke vladajućoj stranci u susjednoj Hrvatskoj, državi članici EU koja žestoko lobira za promjene Izbornog zakona.

Međutim, sporazum koji se uobličio u pregovorima koje je vodio Sattler, ne bi osnažio hrvatski narod u BiH, već bi učinio moć HDZ-a gotovo nedodirljivom.

Bila bi to kopija dogovora nadziranog od EU, SAD-a i Velike Britanije i potpisanog između HDZ-a i najjače bošnjačke stranke SDA, koji je isključio sve ostale stranačke lidere.

Taj dogovor je omogućio da se lokalni izbori u Mostaru održe u decembru prvi put nakon desetak godina, ali po cijenu formalizacije etno-teritorijalne podjele grada i učvršćivanja HDZ-a i SDA.

Predanost promjenama Izbornog zakona, zasnovanim na temelju HDZ-ovog shvatanja o potrebi “proporcionalne etničke političke zastupljenosti”, činila je treći dio sporazuma.

Nakon pola godine u kojima je EU insistirala da nema nikakve veze s tim dokumentom, Sattler i komisija sada su prihvatili sporazum kao osnovu za pregovore.

Shvatanje predstavnika EU u vezi s najnovijom rundom pregovora je da je svaki dogovor između lokalnih lidera dobar, bez obzira na sadržaj.

To je sličan pristup onome koji je ranije imala visoka predstavnica Federica Mogherini u vezi sa prijedlogom razmjene teritorija između Kosova i Srbije, što bi imalo veliki destabilizujući utjecaj na cijelu regiju, a naročito BiH, jačanjem bosanskih Srba i njihove separatističke agende.

EU na autopilotu

Najjača srpska stranka SNSD, koju predvodi Milorad Dodik, usko sarađuje s HDZ-om u opiranju bilo čemu što bi zajedničku državu učinilo funkcionalnijom. U tom smislu njih dvojica prijete da će blokirati opće izbore zakazane za iduću godinu ako njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.

Evropska unija, uz podršku vanjske politike SAD-a, koja je u velikoj mjeri na autopilotu nakon četiri traumatične godine pod Trumpovom administracijom, sada slijedi dogovor koji bi, navodno, ispunio ranije presude Evropskog suda za ljudska prava.

Čović se godinama služio presudom “Sejdić-Finci” da, zajedno sa svojim sponzorima u Zagrebu, forsira promjene koje bi osigurale da samo kandidat HDZ-a, poput samog Čovića, može biti izabran u tročlano Predsjedništvo.

Po Dejtonskom ustavu, svako ko glasa u Federaciji BiH, može odabrati bilo kojeg kandidata za hrvatsko ili bošnjačko mjesto u Predsjedništvu, omogućavajući Bošnjacima da preglasaju Hrvate i pomognu u izboru hrvatskog člana Predsjedništva, piše “EUobserver”.

Sama činjenica da je Evropska unija spremna pregovarati o takozvanim izbornim reformama s HDZ-om i SDA, dvije stranke koje su dosljedno demonstrirale odbijanje implementiranja presude “Sejdić-Finci” ili odbijanje da se izborni proces učini transparentnijim, pokazuje spremnost Bruxellesa da Čoviću izađe ususret u smislu projekta trećeg entiteta, ako ne u potpunosti, onda makar u smislu nekog kompromisa.

EU, zajedno s ostatkom međunarodne zajednice, još jednom pokušava staviti flaster na otvorenu ranu, nanoseći pritom nove povrede i podrivajući transparentnost i liberalne demokratske vrijednosti.

Mišljenje Komisije iz 2019. godine dalo je sažetu i tačnu dijagnozu ove rane, moć veta etnonacionalističkih stranaka koje su potpuno neodgovorne prema svojim biračima i koje vladaju strahom i pokroviteljstvom (uz finansiranje poreznih obveznika iz EU).

Utoliko je zabrinjavajuće što najviši zvaničnik EU u zemlji pogoršava povredu koja zahtijeva dublju i snažniju intervenciju kako bi zacijelila.