Putinov strah od pobune: Navaljni ohrabrio Ruse da prevladaju strah od represije

Kremlj nije očekivao da će se trenutno najjači oporbeni političar Aleksej Navaljni, koji je upravo zahvaljujući brutalnoj reakciji režima postao njegov najljući suparnik, usuditi vratiti u Rusiju nakon pokušaja likvidacije, ali je bilo očekivano da će ga strpati iza rešetaka (Putinova vlast jednostavno tako predvidivo funkcionira) te da će žestoko obračunati s antirežimskim prosvjedima. Samo u Moskvi uhićenih je toliko da ih odvoze u zatvore u druge gradove jer su svi kapaciteti popunjeni. Nakon osude i dana gnjeva jedna i druga strana zbraja kako dalje.

Evidentno je da je režim u određenoj nedoumici i da neće dopustiti nikakvo iskakanje, pogotovo jer ih u rujnu čekaju izbori na kojima žele potpuno lojalnu putinovsku Dumu, a oporba je u dilemi, mogu li održati protuputinovske emocije koje bi dovele režim u nelagodu na tim izborima.

Raskol u društvu je na djelu i pokazalo se da postoji i jedna druga Rusija (pogotovo među mlađom generacijom koja ne zna ni za koga drugog osim za Putina na tronu) koja traži liberalizaciju društva i smjenjivost vlasti, što je noćna mora za sadašnju elitu.

Neki izvori iz Kremlja smatraju da je režim spreman na još žešći obračun s prosvjedima i da je ovo dosad “kamilica” u odnosu na ono na što bi mogli napraviti. Isto tako, sigurni su da će intenzitet, nakon zatvaranja Navaljnog, splasnuti te da dugotrajni masovni prosvjedi nisu naudili ni Maduru ni Lukašenku pa neće ni Putinu.

Analitičari pak kažu da su Rusi prevladali strah od represije jer im je Navaljni to pokazao svojim primjerom te da je to nezaustavljiv proces koji, doduše, može trajati vrlo dugo. Režim bi bio najsretniji (na to su računali kada su mu odobrili liječenje u inozemstvu) da je ostao u emigraciji jer time bi postao potpuno nebitan, a ovako Navaljni demonstrira spremnost na borbu, žrtvu pa i mučeništvo – sve češće se u ruskom javnom prostoru uz njega vezuje termin ruski Mandela, a mnogi su prihvatili njegovu ironičnu opasku da će Putin ući u povijest kao Vladimir Trovač gaća – što izaziva divljenje čak i kod njegovih protivnika.

Nije pobjegao u emigraciju, nego je spreman na tamnicu u domovini, što i podsvjesno ima učinka na nezadovoljnike – jer jedno je pozivati na bunt iz sibirskog uzništva, a drugo iz zapadnjačkog utočišta. Pokazao je da je spreman ići do kraja, a to onda motivira i prosvjednike. Navaljni u zatvoru samo potvrđuje da se režim pribojava bilo kakvog oporbenog djelovanja, pa i onog koji (zasad) ne može ugroziti vlast, ali time sam sebe nagriza jer se oslanja na represivni aparat i agresivne medije, a ne na legitimnost izbora i iskrenu podršku.

Navaljnog mogu napadati da je izdajnik i strani agent (i njegovu Udrugu za borbu protiv korupcije, koja je provalila Putinov dvorac, proglasili su stranim obavještajnim centrom), ali prema posljednjim istraživanjima pokazalo se da se našao među šest vodećih političara Rusije (Putin je prvi) kojima Rusi najviše vjeruje. Uspjeh je to za čovjeka kojega su apsolutno ignorirali u režimskim medijima, čije se ime nije izgovaralo, ali sada je prisutan u prokremaljskoj javnosti, kako god. O njemu je prisiljen raspravljati i sam Putin, a to je ono što su željeli izbjeći, ali su se doveli u situaciju da o njemu moraju govoriti makar stisnutih usana.

Prosvjedi se odgađaju do rujanskih izbore, jer su sigurni da će naboj održati. To je ključno – režim će se dobro pripremiti, a vidjet će se i stvarna snaga Navaljnog.

No, Rusija se zatalasala, a loša ekonomska i socijalna situacija može dodatno pojačati nezadovoljstvo te okupiti oko Navaljnog, koji je postao simbol otpora jači od svoje stvarne snage, i druge skupine protivnika režima.