Turbo-folk muzika i narodnjačka politika: Šta će Tanjug pjevaču Željku Joksimoviću?

U Srbiji zaista sve može, pa i to da prije nekoliko godina zakonom ugašena novinska agencija Tanjug i dalje radi. Nesmetano. Uz finansijske injekcije države, naravno. I ne samo da godinama poslije gašenja ilegalno radi, nego to što je ugašeno može i da se – proda. I to kome – pjevaču lakih nota Željku Joksimoviću. U Srbiji, dakle, sve može, ali pod jednim “malim” uslovom – da to ne smeta naprednjačkim vlastima. Čuj smeta, upravo je vlast kreator takve prakse.

To što je poznati pjevač postao vlasnik novinske agencije i nije ono što najviše zabrinjava, kao ni činjenica što je država plaćala Tanjug i tanjugovce i kada Tanjuga zvanično nije bilo, nego što će poreski obveznici, odnosno građani Srbije, i dalje uplaćivati ovaj porez. Ovaj put Joksimoviću. Ne baš direktno, što ni do sada nije bio slučaj, ali svakako najmanje onoliko koliko vlast procijeni da će joj biti potrebno Tanjugovih sadržaja u predizbornoj godini. Koja je počela već 1. januara.

Ne, nije u pitanju nikakav resentiman prema brendu nastalom od nekadašnjeg akronima za Telegrafsku agenciju nove Jugoslavije, ako je nekome takvo što i palo napamet, niti je riječ o eventualnom preimenovanju Tanjuga u Tansrb. To se u stvarnosti desilo još davnih devedesetih, kada je Tanjug odigrao jednu od ključnih medijskih uloga u neuspjelom “projektu”  Slobodana Miloševića.

Sve je stvar interpretacije

Joksimović još nije objasnio motive za učešešće u ovoj lakrdiji, a vjerovatno i neće, ali skoro da i nema razloga za sumnju da bi materijalni razlog svakako mogao biti glavni. Procjenjuje se da samo Tanjugova zgrada u najstrožem centru Beograda vrijedi najmanje deset puta više od 622.000 evra, za koliko je “prodat” Tanjug. Otkud baš Joksimović? Šta će to njemu?

Umjesto odgovora na ova pitanja, mediji bliski vlastima, koji su i objavili informaciju o “prodaji Tanjuga”, odnosno da su Tanjug kupile firme Željka Joksimovića i Manje Grčić, iz državne Direkcije za imovinu stiglo je “objašnjenje” kako nije riječ o prodaji te novinske agencije, već da je firma Tačno, u vlasništvu Minacord Media i Radio-televizije Pančevo “stekla prava na korišćenje Tanjugovih imovinskih prava”. Još jednom je potvrđeno da je sve stvar interpretacije. Sve može, što bi rekla ona banka reklamirajući svoje proizvode.

Ništa lakše nego se složiti sa zastupnicima mišljenja kako je država ovim manevrom riješila najmanje dva svoja problema: vlasništva nad Tanjugom i kritika iz Evropske unije zbog nedovršenog procesa privatizacije medija. Kada se tome doda i treći, onaj najbitniji, kako će Tanjug nastaviti filovanje medija svojim beskonačnim i bjesomučnim provladinim panegiricima, sve postaje jasno čak i ako je bilo prvobitnih sumnji kako u čitavoj transakciji nešto nije u redu. Čuj nešto, pa tu nije ništa u redu.

Ali, ne i za Direkciju za imovinu, koja uporno tvrdi kako “Tanjug nije prodat”, ali potvrđuje da je “njegova imovinska prava u državnoj svojini kupila privatna firma”. Vijest da će narednih deset godina pravo na Tanjug imati firma Tačno d.o.o., u zajedničkom vlasništvu Minacord Media Željka Joksimovića i Manje Grčić i RTV Pančevo, ponajbolje je objasnio direktor FoNeta Zoran Sekulić. Za vlasnike ove novinske agencije, kojoj je Tanjug direktni konkurent na tržištu, to nije bilo iznenađenje, već “pitanje gimnastike”.

Tanjug je umro, živio Tanjug

“Formalno-pravne, finansijske ili bilo koje slične [gimnastike], koja će biti izvedena da bi se sačuvao Tanjug, ako ne de jure pod državnom kontrolom i u državnom vlasništvu, a onda de facto. Dakle, firma će u svakom slučaju morati da bude ugašena, ali će zato i ovde Direkcija za imovinu reći da su, zapravo, pravo korišćenja četiri žiga Tanjuga, odnosno logotipa Tanjuga i samog imena Tanjug, kao i autorska prava nad nekih 27 autorskih dela, ponuđena 17. novembra, preko oglasa,” izjavio je Sekulić.

Reklama

Zanimljiva “koincidencija” da je konkurs objavljen istog dana kada je i osnovano preduzeće Tačno d.o.o., kao i sam oglas, objavljen u jednom beogradskom tablioidu, ostaće skoro neprimijećeni u beogradskoj novinarskoj praksi. Iako je država još prije pet godina trebalo da izađe iz vlasničke strukture u medijima, vlasništvo nad Tanjugom je zadržala i poslije dva neuspješna pokušaja privatizacije.

“Cela konstrukcija nije izvedena zbog Željka Joksimovića ili Manje Grčić, nego su iskoristili tu infrastrukturu da, zapravo, očuvaju produkciju i ime Tanjuga. Da li će to ostati tako trajno, pod kišobranom ove firme, ili će sutra, u tišini, preći u nadležnost druge vlasničke strukture ili firme, to mi nije poznato. Ali, formalno – posle pet godina, makar sa tolikim zakašnjenjem, eto Tanjug više nije u registru privrednih društava kao firma”, kaže Sekulić.

Sada Srbija Evropskoj uniji, koja je u svim svojim izvještajima govorila direktno ili indirektno – “Završite proces privatizacije”, prije svega aludirajući na Tanjug, može reći da je ta tema konačno skinuta sa dnevnog reda. “To nam je je bitno zato što sad predstoje pregovori vlasti i opozicije, pa će tu Evropska unija da posreduje, pa eto mi tu kao činimo neki ustupak. A politički uticaj i kontrola će, takođe, ostati”, smatra Sekulić.

Stvaranje nove medijske imperije

Informacija da su Željko Joksimović i Manja Grčić kupili Tanjug stigla je ubrzo nakon objavljenih informacija o kablovskim televizijskim kanalima koje ovo dvoje prijatelja poseduju. Kako je svojevremeno izjavila Manja Grčić, ona je sa Željkom Joksimovićem ranije osnovala tri televizije – K1, TV Doktor i Kazbuka, a Minacord Media je vlasnik tih kablovskih kanala koji se emituju u Telekomovoj (državnoj) distributivnoj mreži. Bilo je to sasvim dovoljno “štofa” za tabloide, vječno naklonjenijem glamuru nego istraživačkom novinarstvu i pravim informacijama, kako Željko i Jovana Joksimović, pjevač i voditeljica, grade medijsku imperiju.

Poslije otvaranja kablovske televizije K1, riješili su da kupe i novinsku agenciju Tanjug… Nigdje ni slova o tome kako je to ugašeni Tanjug mogao pet godina raditi nakon gašenja i na kraju biti prodat, iako možda i nije prodat do kraja, nego su prodata samo njegova “imovinska prava”. Šta će im to kad je mnogo lakše čitati tekstove kako pop zvijezda i njegova supruga postaju, za sada, manjinski vlasnici medijske kuće stare 77 godina.

Biće prenijete samo riječi voditeljice Jovane Joksimović kako se se na Televiziji K1 “ne ponaša kao šef zaposlenima, jer ne stiže od obaveza. Ja sam gazdarica, koja ima mnogo posla. Previše moram da radim, pa nemam vremena da budem glavna”, prenijeli su tabloidi riječi TV voditeljice, koja je, i pored toga što je primijenila nekoliko beogradskih TV kanala, ostala prepoznata isključivo kao supruga Željka Joksimovića, a evo sad i vlasnica medija.

Kad Lane citira Churchila

Prije nego što je naprasno zašutio, Željko Joksimović, poznatiji kao Lane, na pitanje otkud on u medijima, umjesto odgovora, popularni pjevač je citirao ni manje, ni više nego Winstona Churchilla: “Ko se sam ne menja, nije u stanju ni da menja svet… Došao sam u ovom trenutku života i karijere do momenta kada mi je potreban skok u novu dimenziju. Želim da izgradim nešto što će da ostavi trag, i to u sferi sa kojom sam godinama u odnosu, ali nikad nisam imao uticaj na nju”,  rekao je tom prilikom Joksimović.

Moguće je da su tabloidi u pravu kada Joksimoviću proriču sudbinu onog drugog Željka, Mitrovića dabome, koji je, kao sasvim prosječan bas gitarista, već godinama vlasnik najveće medijske imperije Pink. Moguće je i da će u takvom scenariju pop pjevač stati rame uz rame sa bas gitaristom, koji je godinama najuticajniji u svijetu srpskih medija, a moguće je da su u pravu i neki tviteraši, koji tvrde da su Joksimovići zamjena za potrošenog Mitrovića. Jer, Srbija je zemlja u kojoj stvarno sve može.

Moguće je, međutim, i da će doći vrijeme kada će se na kraju pojaviti i onaj poslovični kelner sa pozamašnim računom, koji će građani odbiti da plate bez obzira što će zvaničnici i tada tvrditi kako je tu sve čisto i u najboljem interesu države i naroda. Zato je i jedino pravo pitanje: Kada će se to desiti? E, to u Srbiji, definitvno, niko ne zna. Pogotovo ne zna Tanjug, koji je posljednjih godina prodavao svoje “proizvode” pod sloganom “Tanjug. Tačno.”

Piše: Goran Mišić, AJB