Zemlja napuštenih predizbornih gradilišta

Do prije manje od dvije sedmice brojna gradilišta u bosanskohercegovačkim gradovima izgledala su vrlo živo. Brujale su mašine, sijevale vaser-vage, dozivali se radnici… Nije baš da su se gradile velike hidrocentrale, fabrike i postrojenja, ali na svakom koraku nicala su gradilišta, građeni su kružni tokovi, autobuska i trolejbuska stajališta, trotoari i putevi, sve ono što su lokalne vlasti pred izbore mogle raskopati i početi u nastojanju da stvore dojam masovne gradnje. Neiskusnom oku taj predizborni graditeljski zamah po svemu je mogao izgledati kao nagovještaj prave graditeljske renesanse.

Ali čim su glasačka mjesta zatvorena, svi ti „strateški infrastrukturni projekti“ preko noći su opustjeli – nigdje žive duše.

Građevinska operativa nestala je bez traga zajedno s mnogobrojnim radnicima, ostala su iskopana i nedovršena gradilišta i ostaci tek započetih grubih betonskih radova iz kojih vire neuredne armature kao nijemi svjedoci „dobrih namjera“ vlasti.

Ili je neko u lokalnim institucijama vlasti precijenio svoje  mogućnosti i krenuo u nešto što ne može izgraditi ili je to samo još jedna od predizbornih obmana, „neimarska fatamorgana“ kakvih smo se nagledali u ranijim izbornim ciklusima.

Umjesto radnika po opustjelim „građevinama“ skaču pokisle vrane, a ljudi koji su primorani da se svaki dan sapliću preko tih nesuđenih objekata, na obući će još sedmicama morati nositi „spomen blato“ kao svjedočanstvo nekih davnih neispunjenih predizbornih obećanja.

Nezahvalni narod

„Gdje nestadoše mašine, ko će ovo privesti kraju“, pitam svog poznanika, činovnika u jednoj sarajevskoj opštini u kojoj je dosadašnji načelnik prosto pometen izbornom voljom građana.

„Ko zna? Načelnik je toliko ogorčen rezultatima da javno govori kako mu ne pada na um da gradi nešto „nezahvalnom narodu“. Ostade ovo do sljedećih opštih izbora, zapamti što ti kažem“, odmahuje rukom, potpuno siguran da ćemo mi, obični ljudi, još mjesecima preskakati preko tih spomenika velikih planova poraženog načelnika.

Kad bi neko iz neke uređene zemlje čuo naš razgovor, sigurno bi ostao zapanjen. U svakom gradu, pogotovo u prijestolnicama, ovakvi građevinski projekti rade se prema usvojenim planovima i urbanističkim strategijama.

Nisu valjda sve ove građevine, započete pred izbore, privatni poslovi načelnika i lokalnih struktura da ih mogu prekinuti i ostaviti tako raskopane i nedovršene u znak svojevrsne odmazde nezahvalnim glasačima? Ispade da je baš tako – odlazeći načelnici, poraženi na izborima, više nemaju interes da nastavljaju bilo kakve započete poslove.

Ali zašto onda situacija nije mnogo drugačija ni u onim opštinama, gdje se vlast nije promijenila, gdje su stari načelnici dobili povjerenje građana? I tamo su gradilišta uglavnom opustjela, a građani na prekopanim i nedovršenim lokalnim saobraćajnicama svakodnevno usavršavaju vještine vožnje na „brdskim relijima“,  odbijajući kugle i krajnice u bezuspješnom nastojanju da zaobiđu rupe, šahtove, kamenje i potkopane i nagete stubove ulične rasvjete s kojih još nisu ni skinute slike nasmijanih kandidata na nedavnim lokalnim izborima.

Predizborni graditeljski procvat

Iskustvo nas uči da svaki predizborni graditeljski procvat, bez obzira na izborne rezultate, počinje i završava na isti način.

Mašine se pojave nekoliko mjeseci pred izbore, na gradilištima se u sedmicama predizborne kampanje poneki put pojave lokalni vlastodršci „okićeni“ svojim saradnicima, održe poneki govor kao da sve to grade iz svog džepa, kao milostinju svojim ubogim podanicima i spomenik samima sebi poput srednjovjekovnih moćnika i graditelja zadužbina, onda, čim se izborna svjetla pogase, i oni  nestanu. Velike riječ i najavljeni planovi, ionako magloviti i neodređeni, zamaknu negdje u sivilo  zaborava da bi se opet pojavili pred neke nove izbore.

Čak i to se nekako smanjilo, dovelo na mjeru koja ne priliči ozbiljnim vlastima. U nekim drugim zemljama se pred izbore otvaraju kilometri novih autoputeva, veliki energetski objekti, fabrike i radna mjesta. U Bosni i Hercegovini čak i kružni tokovi, trolejbuska stajališta i pješački prelazi ostaju nedograđeni i čekaju neka druga, uglavnom predizborna vremena.

Tako je Bosna i Hercegovina vremenom postala veoma bogata „arheološkim iskopinama“ propalih mandata – sumornim i otužnim gradilištima zaraslim u zaborav.