Da li Konkurencijsko vijeće BiH radi za Telekom Srbije?

Telekom Srbije preko Mtel-a postao je neprikosnoven u svim većim gradovima RS-a, bez bilo kakve konkurencije. Ako se zna da je Telekom Srbije u vlasništvu susjedne države, priča dobija i politički karakter, no čini se nedovoljno interesantna za ovdašnje političare. Za koga radi Konkurencijsko vijeće BiH? Kao i obično svoje odluke pravdaju etničkim glasanjem prema kojem odluka ne može proći ako nema podršku barem jednog Bošnjaka, Hrvata i Srbina, pa se tako ni priča o monopolu u RS unatoč presudi Suda BiH ne može obnoviti.

MTEL u Republici Srpskoj pokriva 95 posto tržišta fiksne telefonije, kablovske televizije i interneta. Ili prevedeno, ako vam je dosta njihove usluge i želite da ih napustite, u većini gradova RS-a možete da pređete samo kod nekog od Mtelovih operatera koji nude jednaku uslugu i slične cijene jer se u konačnici radi o istoj kompaniji.

Građani Banja Luke komentiraju:

“Pa mislim da je to sve jasno, čije je sve. Logično je da bi bilo bolje da ima više kompanija, bili bi bolji paketi, pogodnosti, uslovi”.

“Bilo bi bolje da imamo više opcija, a ovako je svedeno na dvije – tri, ne možemo mnogo da biramo”.

Sa više kompanija, veća bi bila konkurencija, a to znači bolju kvalitetu usluga i nižu cijenu”, odgovaraju građani.

Na štetne posljedice nedostatka konkurencije još prije godinu dana upozorio je u svom tekstu “Smrt interneta u RS”, Banjalučanin, Predgrag Maličević, inače IT inženjer. Danas će reći:

Postojanje monopola štetno je za svakog, osim za onog koji ima taj monopol, jer nema nikakvog razloga da taj ponuđač usluga poboljšava uslugu, snižava cijene, da investira. Dozvoljeno je da MTEL, odnosno Telekom Srpske kupi sve svoje konkurente na području Republike Srpske. Ne znam koliko je ispravno tu kriviti Telekom kada mu je država to dopustila”, upozorava Maličević.

MTEL je proteklih godina postao vlasnik Elta Kabla iz Doboja, kompanije Blicnet u Banjoj Luci, privatnog telekomunikacionog i kablovskog operatera Telrad Net iz Bijeljine ranije Logosofta, čime je osigurana apsolutna dominacija MTEL-a kao kablovskog operatera za televiziju, internet i telefoniju u svim većim gradovima RS.

Iz ureda Ombudsmana za zaštitu potrošača primjećuju, mnogo je pritužbi na rad telekomoperatera, posebno u vrijeme Covid pandemije:

I prekida samih usluga, jednostranih izmjena ugovora, ukidanja određenih televizijskih paketa, izmjena samih uvjeta gdje oni nisu imali mogućnost raskida samih tih ugovora” naglašava ombudsman, Saša Marić.

Zakon o konkurenciji kaže kako “dominantni položaj ima privredni subjekt sa 40 posto i više udjela na relevantnom tržištu”. U Konkurencijskom vijeću koje je dopustilo preuzimanje ovih kompanija smatraju da se navedeni zakon odnosi na područje cijele BIH, ne jednog njenog dijela iako se u članu 13 istog zakona navodi da su “zabranjene koncentracije privrednih subjekata koje kao rezultat imaju značajno narušavanje efikasne tržišne konkurencije, na cijelom tržištu Bosne i Hercegovine ili na njenom značajnijem dijelu, a posebno kojima se stvara novi ili jača postojeći dominantni položaj”.

Ako se zna da je MTEL u vlasništvu Telekoma Srbije, odnosno u stopostotnom vlasništvu susjedne države, priča dobija i politički karakter.

Svetlana Cenć, donedavno članica Nadzornog odbora BH Telecoma i ministrica finansija u Vladi RS-a 2005. godine, podsjeća:

‘Telecom RS nije privatizovan, nego prodat drugoj državi i ta praktično druga država na teritoriji BiH, Republike Srpske apsolutno sve kontroliše. Jer tada su Dodik i njegova vlada sve prodali, do kabla, iako je dio infrastrukture mogao ostati u BiH. Vi znate da njihove usluge koriste, recimo i banke. Sve to može da se kontroliiše iz Beograda. Njima to očito odgovara, da li to odgovara čitavoj državi, to je drugo pitanje”, kaže Cenić.

Voditeljica postupka u spornim predmetima u kojima su odobrene akvizicije bila je Arijana Regoda Dražić, članica Konkurencijskog vijeća koju je imenovala Vlada RS, čime se našla u direktnom sukobu interesu, no to za vijeće nije bilo sporno.

Nakon što su akvizicije potvrđene reagovao je i Denis Zvizdić, tada u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, zatraživši od Konkurencijskog vijeća BiH da objasni kako je dopušten monopol u jednom dijelu zemlje. Odgovoreno mu je da je vijeće samostalno i nezavisno tijelo i da radi u skladu sa zakonom. Svetlana Cenić komentira:

“To su institucije u kojima se upravlja tako što partije postavljaju svoje podobne, a mi vrlo dobro znamo kako te partije trguju i više rade za interese susjednih državva, zato sve može proći i prolazi i kod Konkurencijskog vijeća”, upozorava Cenić.

Koliko je samostalan ovaj upravni organ i za koga zapravo radi najbolje ilustrije posljednja odluka Suda BiH kojom je zatraženo da se kompaniji Telemach dodjeli status stranke u postupku (posljedično i obnovi postupak) u slučaju spornih akvizicija, no u KV su to ponovo odbili uraditi.

Umjesto obnove postupka, Konkurencijsko vijeće je poslalo dopis da ne može donijeti odluku.

Vijeće je sastavljeno od šest članova: dva iz reda svakog od konstitutivnih naroda. Za svaku odluku treba da glasa po jedan Bošnjak, Srbin, Hrvat. Ukoliko se u predviđenom roku ne donose rješenje, prijava se automatski odbacuje. Tako je bilo u u ovom, ali i brojnim ranijim slučajevima.

Dopušteno je etničko glasanje organa koji ne priznaje presudu Suda BiH.