Zašto je oporavak ekonomije tako spor

Oporavak naše privrede ide sporije nego je vlast najavljivala, a primjetan je hronični nedostatak poslovnog optimizma i povjerenja. Rezultati ovoga vide se u sve slabijim makroekonomskim indikatorima, padu broja zaposlenih i poraznim podacima o punjenju budžeta.
Da je ovo važna tema, posebno u vrijeme krize, kad poslovni optimizam i povjerenje opadaju, slaže se, Snježana Kopruner, direktorica i vlasnica Tvornice mašina Travnik (GS TMT).

“Kroz krizu privreda ide sama bez potrebnog razumijevanja i potpore. Politika bi trebala zajedno s poslodavcima napraviti plan izlaza iz krize i s vizijom razvoja, gdje nam je mjesto u budućnosti u ovom vrtoglavom razvoju znanja i tehnologija. Na postavljanju tih vizija nema nacionalnih interesa, već samo građanskih, koji i jesu jedini relevantni za opstanak u ovom globaliziranom svijetu”, kaže za Klix.ba Kopruner.

Razloge sporijeg oporavka bh. privrede bih podijelio u dva najznačajnija segmenta. Jedan je klasični proizvodni segment koji je uglavnom vezan za tržišta EU i koji praktično zavisi od stanja na tim tržištima i u određenim granama industrije. Tu imamo širok raspon stanja u toku korona-krize, od branši i firmi koje cvjetaju pa do onih koje su izgubile do 50 posto svojih narudžbi, kaže za Klix.ba Tarik Kadrispahić, direktor konsultantske kuće Targer.

“Drugi segment bi bio proizvodnja robe široke potrošnje, trgovina i usluge. Ovdje imamo značajne padove uslovljene krizom i izostankom dolaska turista, dijaspore… Nebitno koja je industrija ili tržište, svaka firma i pojedinac u svojim rukama imaju mogućnost da budu proaktivni, agilni, ofanzivni i hrabri. Od sjedenja skrštenih ruku i kukanja nema ništa. Neko može npr. iskoristiti višak kapitala, neko dobre kontakte, a neko se u najmanju ruku može baviti unutrašnjom organizacijom procesa. Oni najbolji će iz krize sigurno izaći znatno jači. Jer u krizama se lomi situacija, karte se dijele iznova. Današnji tržišni lideri su svoje pozicije stekli uglavnom tokom raznih kriza”, smatra on.

Nastavlja kako u domaćoj industriji na psihološkom planu tokom korona-krize vlada stanje identično kao i posljednjih godina u državi: konfuzija, besperspektivnost, a moguće je da je stanje bolje nego što se čini i prikazuje.

“Međutim, mi smo u BiH toliko uporni u tome da dramatiziramo, da kukamo, da širimo negativnu energiju, pezimizam… Pri tome bi vrlo značajno bilo širiti optimizam, povjerenje, inspiraciju, ne zato jer je stanje dobro, nego jer se neće popraviti ako hrabro ne uzmemo stvari u svoje ruke. Naravno da bi naše državne institucije trebale prednjačiti u širenju pozitivne energije i mjerama za prevazilaženje krize, a imam osjećaj da se oni uglavnom fokusiraju na zatvaranje budžetskih konstrukcija. To nas, međutim, ne amnestira od obaveze da svako od nas doprinese koliko može, pa makar kroz širenje optimizma i progresivne energije”, kaže Kadrispahić.

Damir Bećirović, ekonomski analitičar i profesor na Visokoj školi “Internacionalna poslovno-informaciona akademija” u Tuzli, za Klix.ba kaže kako najnovije predikcije ekonomskog oporavka, koje pokazuju da oporavak ekonomije u svijetu neće ići očekivanom dinamikom, pokazuju svu složenost ekonomskih odnosa i načina na koji oni funkcionišu.

“Već dvadesetak godina u ekonomskoj nauci se dešava jedna promjena razmišljanja, inicirana usponom bihevioralne ekonomije, koja sve više uzima u obzir psiho-socijalne faktore u objašnjenju ekonomskog ponašanja, kako pojedinaca tako i kompanija. Pojednostavljeno gledano, vidimo trenutno na djelu da racionalnost u odlučivanju ustupa mjesto emotivnom. Zašto oporavak ekonomije ne teče na način kako smo očekivali nakon ukidanja lockdowna. Pored objektivnih razloga vezanih prvenstveno za otežanu komunikaciju i snabdijevanje, teško je samo time objasniti da ekonomska aktivnost stagnira”, kaže on.

Ovdje su, prema mom mišljenju, ključna dva pojma koja možemo posmatrati skupa, dodaje on, a to su povjerenje i optimizam.

“Povjerenje je možda ključna riječ u ekonomiji. Postoji niz istraživanja koja su pokazala direktnu vezu povjerenja s produktivnošću, finansijskim sistemom, tržištem rada i uopšte ekonomskim razvojem. Povjerenje naravno utječe i na optimizam kao vjeru u bolju budućnost koja nam je neophodna kada donosimo odluke o investicijama, bilo individualno, bilo na nivou kompanije. Istraživanje koje smo kolege Čavalić, Hadžić i ja proveli u maju ove godine na uzorku od više od hiljadu ispitanika, pokazalo je da više od 80 posto ispitanika smatra mjere vlasti nedovoljnim i zakasnjelim. Također, njih 60 posto smatra da u budućnosti njihova potrošnja neće biti na nivou prije pandemije, a čak 75 posto njih smatra da pandemija neće imati nikakve pozitivne utjecaje na promjene u bh. društvu. Stoga ne čudi da danas u uslovima manjka optimizma i narušenog povjerenja u institucije imamo najveći pad GDP-a upravo u dijelu investicione i luksuzne potrošnje”, kaže on.

Postoji krilatica da je kriza šansa, nastavlja on, u našem istraživanju vlasnici preduzeća signifikantno manje vjeruju u to da je ova kriza šansa za izgradnju novih poslovnih modela u odnosu na svoje zaposlenike. Danas se cijela svjetska ekonomija restrukturira, slijedi nam ubrzana era digitalizacije svih sfera života, bojim se da upravo manjak optimizma, uz druge objektivne razloge, nas koči da razmišljamo u tom smjeru.

“Šta učiniti, ljudi u svojoj prirodi imaju ugrađeno povjerenje i optimizam. Komunikacija vlasti i kompanija je važna u kontekstu opšteg povjerenja i povjerenja radnika. Vlast mora u našoj zemlji pokazati transparentnost, jasno liderstvo i empatiju. Ostavljanje bilo kakve neizvjesnosti i nedorečenosti ruši povjerenje u sistem. Nažalost, mislim da kod nas to niko ne shvaća. Odgovor na krizu nam je u svakom smislu bio katastrofalan, što će imati za posljedicu spori oporavak ekonomije, a nakon toga i novi odliv mladih i stručne radne snage”, zaključio je on.

Izvor: klix.ba