Bivša savjetnica razotkriva Dritana: “On je lider, ali lideri su opasni ako nisu izgrađeni u kompletnu ličnost, ako sa sobom nose izvjesne komplekse…”

Doskorašnja saradnica Dritana Abazovića, Maja Beriša, za portal Istraga.ba otkriva kako su iznevjerni građanski principi koaliranjem sa DF-om.

Detaljnu analizu o ciljevima čovjeka koji tvrdi da “mijenja pravila igre”, njegovim ambicijama i osvetnički potezima pročitajte u nastavku.

Prije svega, moram reći par riječi i o sebi. Godine 1998. iz ondašnje Jugoslavije ili sto je već ostalo od nje, kao student Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu otišla sam na usavršavanje engleskog jezika u Veliku Britaniju i tamo ostala. Rođena sam Nikšićanka, Crnogorka srpskog porijekla, a udala sam se za Albanca u Britaniji gdje sam se uspješno bavila privatnim biznisom. U Crnu Goru sam se vratila prije dvije godine, a od prošle godine sam bila član GP URA, predsjednica Opštinskog odbora URA u Tivtu , član Glavnog odbora i Foruma žena URA. Inicijalno sam potpisnica društvenog ugovora koalicije Crno na bijelo u kojem se navodi da su “ovi izbori važni zbog zabrinjavajućih prijetnji koje dolaze od dvije dekadentne struje, od kojih niti jedna nema budućnost u evropskoj Crnoj Gori; da prva, klero- nacionalistička struja negira državu Crnu Goru, a druga , kompromitovana vlast , želi da je čuva anahronim metodama: korupcijom, klijentelizmom i nepravdom”. Ovim ugovorom smo se obavezali da ćemo izaći na izbore i predstaviti URA-inu građansku opciju biračkom tijelu Crne Gore kod kojih smo već posljednjih nekoliko mjeseci, prema istraživanjima IPSOS-a, imali oko 5% glasača.

Očekivala sam da će kampanju da vode u pravcu promocije evropskih vrijednosti za koje sam mislila da se zalažemo, naročito za promociju evropskih Zelenih u čije smo članstvo nedavno primljeni, a koji je bio jedan od razloga moga prilaska ovom građanskom pokretu. Međutim ubrzo sam se uvjerila da nesto baš i ne ide u tom pravcu. URA je vodila veliku bitku, kako da sebe pokaze u očima javnosti kao velike i ljute protivnike DPS-a, a u drugu ruku da nijesu SDP, partija koja im je veoma slična po programu, ali koja je bila bliska  vlastima. I u toj trci za glasačima izgubili smo kompas do te mjere da je predsjednik GP URA Dritan Abazović i nosilac liste Crno na bijelo u jednom javnom obraćanju najavio moguću koaliciju sa Demokratskim Frontom tj. strujom koju je u ugovoru označio “dekadentnom sa kojom nema budućnosti”. Izjava je došla usred kampanje i vjerovatno na osnovu analiza sa dotadašnjeg rada na terenu, pa sam je shvatila kao očajnički pokušaj da se domognu potrebnih glasova koji će im zagarantovati prelazak cenzusa. Ovim su pogazili osnovne principe građanski orjentisane partije i potpisanog ugovora, a sve s ciljem rušenja DPS-a. Moja reakcija je uslijedila i ja sam napustila stranku. Nijesam htjela prije svega da pogazim svoje principe i stavove koje zastupam, niti da dajem lažnu nadu i podrsku opijenoj masi ostrašćenoj velikosrpskim nacionalizmom. Rukovodstvo URA-e je zaigralo na račun emocija, velike većine naroda, iako su znali da, ako se budu pitali, tom narodu neće dati sva prava koja traže. I kao što vidimo skoro ništa od onoga sto traže neće dobiti. Čak im nijesu dozvolili ni da ljudski proslave pobjedu, sve je bilo ugušeno i spriječeno navodno zbog eskalacije sukoba, a u stvari narod koji je glasao za tu struju je izmanipulisan do kraja i prevaren ! Osim toga, na drugu stranu dovedeni su u pitanje manjiski narodi u Crnoj Gori i njihova bezbjednost kao i ponavljanje scena iz devedesetih godina. Naravno sve to je bilo vrijedno truda jer će ime dr Dritana Abzovića ući u istoriju, iako sam iz privatnog razgovora sa njim već ranije čula te riječi satisfakcije iz njegovih usta da je dovoljno doprinio sto je URA ušla u evropske Zelene, a on time, kao nijedan Albanac do tada, već ispisao jedan dio istorije Crne Gore, što bi bilo za pohvalu da nije bila lična ambicija.

Ako ćemo da pričamo o razlozima ovakvog poteza Dritana Abazovića, a da ne spekulišemo o ostalim mogućim motivima ili naređenjima nalogodavaca, onda sigurno moram da spomenem i njegovu ličnu želju da bude baš on taj faktor koji će doprinijeti rusenju DPS-a i njihovog lidera Mila Đukanovića, prema kome je uvijek gajio osvetoljubivu želju za uklanjanjem sa političkog trona Crne Gore. Dritana Abazovića ne smijete potcijeniti, on je mali čovjek ali sa veoma velikom energijom i velikom željom za pobjedom. On je definitivno lider, ali lideri su opasni ako nijesu izgrađeni u kompletnu ličnost, ako sa sobom nose izvjesne komplekse koji ce da se prelivaju na političku scenu. Prije svega intelektualac njegovog ranga bi trebao da bira rječnik i da se služi čistim činjenicama što to i nije baš slučaj kod Abazovića, često i u javnim nastupima je prozivao neosnovanim i polupotvrđenim informacijama, baziranim na rekla- kazala saopštenjima. Davao je epitete i etiketirao ljude iz političkog kruga svojih saradnika, jer oni ustvari i treba da su saradnici sa različitim stavovima, da gaje jedinstven politički korektan odnos, da iznose činjenice, da se služe pristojnim rječnikom i kolegijalnim uvažavanjem, te da rade na principu odgovornosti, kako kolektivne, tako i pojedinačne.

Sada, u novonastaloj situaciji gdje Abazović sebe voli da nazove “Game Changerom”, iako znamo da još uvijek ništa nije postignuto, a ni dostignuto, sav teret ovih promjena će nositi URA na svojim ledjima. Na jednu stranu kroz koalicionu grupu partija na vlasti imat će sputanu vrelu klerofašističku krv koja će koristiti svaku priliku da pokaže svoje pravo lice, a na drugoj,dobro umreženi i povezani DPS koji ostaje u istom brojčanom i nepromijenjenom stanju kao i do sada. Bit će interesantno posmatrati prevaspitavanje nacionalšovinista kroz ideološku razmjenu mišljenja sa Demokratskom Partijom Socijalista, gdje će ‘građanisti’ URA-e ovjeravati ili certifikovati prelaze na sljedeće nivoe političkih pitanja i odluka iz bogatog programa EU. Bilo kako bilo, situacija je sada u njihovim rukama, odnosno u rukama ambasada Velike Britanije i Amerike što se tiče strateških pitanja i djelovanja, a što se tiče Zelene politike koja obuhvata održivi razvoj i razvojne projekte to je u rukama Holandije i Njemačke. Nadajmo se da će se znati snaći u svemu tome.

Ja nastavljam sa svojim velikim zelenim projektima u partnershipu sa Evropskom Unijom, a političke odluke ostavljam u Dritanovim rukama, do nekih sljedecih izbora.