Sebija (bi) za predsjednicu

Već gotovo cijelu sedmicu Bosna i Hercegovina na worldometeru, aplikaciji koja prati pandemiju u 215 zemalja svijeta, drži sigurno 77. mjesto s tendencijom daljeg napredovanja. Prije ovog uzleta bili smo iza Norveške, na 83. mjestu, no u međuvremenu smo pretekli šest zemalja, među njima Sjevernu Makedoniju i Bugarsku. Srbija je 60. s tim da je posljednjih nekoliko dana naš prosjek novozaraženih veći: u subotu je BiH bilježila 405, a Srbija 255 pozitivnih na Covid-19 u 24 sata. Pa ipak, kao i susjedni, i naši krizni štabovi jednako izvještavaju kako je situacija pod kontrolom. Dr. Aida Pilav, šefica Kriznog štaba u Kantonu Sarajevo, čak je ustvrdila da (u petak je bilo 286 novozaraženih, u četvrtak 262, a u srijedu 277 u BiH) dolazi do blagog pada u brojkama, iako medijski izvještaji svakog dana ističu glavni grad naše zemlje kao vodeći po broju pozitivnih slučajeva, a istakla je i da u Sarajevu nema žarišta u staračkim domovima, što je registrirano u regionu. Dr. Pilav ne spori nagli skok u julu, onaj koji nas je doveo do neslavnog prvog mjesta u Evropi po broju registrovanih slučajeva zaraze Covid-19 na milion stanovnika, ali i upozorava na potrebu da se ne samo građani već i odgovorni u institucijama trebaju ponašati odgovorno. S obzirom na to da je upravo tih posljednjih nekoliko dana dr. Pilav bila na odmoru mediji su, po običaju, više pažnje posvetili tom podatku nego njezinim riječima, zanemarujući bolnu istinu s kojom nikako da se suočimo, a koja nas jednako podsjeća da je koronavirus naša nova normalnost.

Crna lista

Ni dr. Pilav nije precizirala o kojoj to odgovornosti odgovornih u institucijama govori, pa nije zgoreg napraviti mali presjek stanja domaće koronastvarnosti. Bosna i Hercegovina nema državni krizni štab za zdravstvo, ima entitetske i onaj u distriktu Brčko. Republika Srpska – olakotna okolnost iz Daytona – kontrolira stanje na svojoj teritoriji, Federacija to čini po kantonima i to je prvi problem, s obzirom na to da se Krizni štab FBiH jednako ponaša kao savjetodavno tijelo, ostavljajući kantonima na volju da se snalaze kako znaju i umiju. Koliko je to sve skupa isprepleteni sukob nadležnosti, Sarajevo svjedoči upravo alarmantnim dnevnim brojkama novih slučajeva koji su u konstantnom porastu. Brojke iz Sarajeva niko zapravo ne može pouzdano ni sabrati jer Krizni štab izbacuje svoje podatke, a KCUS posebne. Direktorica KCUS-a prof. dr. Sebija Izetbegović to radi dva puta dnevno, valjda zaklanjajući se iza bizarne činjenice da je KCUS koliko kantonalni toliko i federalni, a ona sama SDA supruga, menadžerica i sada već bivša federalna poslanica koja iza sebe ima respektabilnu izbornu bazu. S te pozicije dr. Izetbegović i nastupa posve samostalno, koristeći resurse KCUS-a i ne krijući da je nikakav timski rad mimo institucije na čijem je čelu ne zanima. Vjetar u leđa, naravno, dobija od svoje partije čije je zaključke Predsjedništva prošle sedmice saopćio njezin suprug i partijski lider Bakir Izetbegović konstatirajući kako našoj zemlji prijeti italijanski scenarij. I nema uopće dileme – ocjena je zabrinjavajuće tačna, no ni po jada da je za njom posegnulo NN lice, kao vođa marginalizirane opozicijske stranke: dimenzije problema s kojim se suočavamo grandiozno ilustrira podatak da je SDA najmanje jedna trećina vlasti u ovoj zemlji, partija koja drži barem natpolovičnu većinu upravljanja Federacijom, uključujući i njezin zdravstveni sistem. O čemu nam onda govore Izetbegovići?

Da pokušamo analizirati na slučaju izolatorija, koji će koliko danas osvanuti na Bjelavama. S početkom koronakrize, dr. Izetbegović smo gledali u akciji opremanja izolatorija na Građevinskom fakultetu, namijenjenog srednjim i lakšim pacijentima, s 200, a “možda čak i 250 kreveta” (izjava koju su prenijeli svi mediji) i potpunom infrastrukturom KCUS-a, dijagnostikom, punktom s materijalom, medicinskim osobljem, elem svim što je potrebno. Nakon što je SDA svita, uključujući i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, obišla prostor, izdivila se angažmanu svoje uvažene članice, nakon što je čitav proces bio pokriven odlukama Kriznog štaba KS-a i parama poreskih obveznika, ovaj građevinski pothvat je šapatom pao, a sama dr. Izetbegović počela da nas upozorava kako Sarajevo nema izolatorij osim onog na Podhrastovima koji je od starta namijenjen težim pacijentima, što zorno potvrđuju svakodnevni izvještaji o preminulim.

U međuvremenu je na čelo Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” došao prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, jedan od liječnika s crne liste dr. Izetbegović, prof. dr. Rusmir Mesihović iz zdravstvenih razloga podnio ostavku na mjesto kantonalnog ministra zdravlja, a premijer KS-a Mario Nenadić svoju smirenost, znanje i liderstvo stavio u službu rješavanja gorućeg problema – lokacije novog izolatorija. U četvrtak se načas učinilo da je njegovo pregovaračko umijeće urodilo plodom u korist brige o zdravlju, novinari su izvijestili o seriji sastanaka čiji je rezultat odluka da Studentski dom na Bjelavama primi lakše i srednje slučajeve zaraženih koronavirusom, a onda je eksplodiralo: dr. Izetbegović je na ekskluzivnom SDA portalu ne naročito ekskluzivno išamarala direktora Opće bolnice serijom optužbi koje je začinila obaviješću da samo KCUS liječi oboljele od Covid-19 uz pitanje šta je sa objektom u krugu ove bolnice “gdje je trebalo da bude izolatorij”. Uslijedio je odgovor Upravnog odbora Opće bolnice, koji je prvo odbio “insinuacije i tendenciozne napade i optužbe menadžmenta KCUS-a”, potom uzvratio kapacitetom Infektološke klinike KCUS-a, da bi otvorio pitanje upravljanja izolatorijem uz konstataciju da Opća bolnica ne može sama jer ima samo jednog infektologa. Iza kulisa rata saopćenjima premijer Nenadić je preuzeo ulogu ratnog unprofora, a rezultat njegove pregovaračke pozicije objavljen je 24 sata kasnije, viješću da je završio na Neurološkoj klinici sa simptomima lakšeg moždanog udara. S obzirom na to da je na poziciju premijera došao kao nestranački kadar, na prijedlog SBB-a (kao, uostalom, i dr. Gavrankapetanović u Opću bolnicu), koji je u međuvremenu napustio SDA na državnom nivou, a kako je SBB javno odbio svog nekadašnjeg člana kao novog DF-ovog ministra zdravstva, ne iznenađuju priče o prebrojavanju snaga u kantonalnoj Skupštini, koje dodatno podgrijava i dalje intenzivno medijsko antiesdea djelovanje njezinih važnih čampara. Uostalom, da li bi iko imao pravo i zamjeriti premijeru Nenadiću ako digne ruke od valjanja u koronablatu domaćeg zdravstva, tim prije što su slavno propali i slični pokušaji napada na dr. Mesihovića povodom njegove ostavke. Logika po kojoj stranka s najvećim kolačem u vlasti mora ponijeti i odgovornost za problem koji kreiraju njezini kadrovi doima se zapravo i jedinom ispravnom, tim prije što je valjda svima jasno da selameta u zdravstvu nema ukoliko dr. Izetbegović ne bude odlučivala o svemu.

Partijski obračuni

To otvara nekoliko mogućnosti. Jedna je da prof. dr. Izetbegović, u skladu s onim bilbordima s početka priče o Covid-19, ostvari neskrivenu ambiciju da vlada zdravstvenim sistemom u FBiH, što onda uključuje i upravljanje zdravstvenom krizom u Federaciji. U tom slučaju ima i obavezu da nas spase od italijanskog scenarija za koji su odgovorni – po viđenju SDA – svi osim nje. Druga je da federalni Krizni štab preuzme svoje ingerencije i postavi sistem u službu zaštite zdravlja ljudi, ne obazirući se na stranačke nedodirljive moćnike, što konačno otvara i pitanje angažmana entitetskog ministra zdravlja koji se ponaša kao Čovićeva inačica Izetbegovića. Treća i najizglednija je da se nastave partijski obračuni koronom, što posve sigurno znači crnji scenarij i od italijanskog. S obzirom na to da Federacija, a ni BiH, nema strateški plan za ekonomsko prevladavanje krize, da smo gotovo pred izborom između smrti od gladi ili virusa, da se politički lešinari s obje strane BiH upiru ne bi li ovu krizu iskoristili da zemlju podijele, ne vrijedi apelirati ni na poziciju ni na opoziciju. Ova je zdravstvena kriza potpuno razgolitila odnos vlasti spram ljudi: prve zanimaju samo porez i opstanak u foteljama jer iz nekog (ne)opravdanog razloga vjeruju da im ni korona ne može ništa. Obični smrtnici bi da dobiju oslonac u zdravstvenom sektoru kojem pak prijeti potpuno rasulo, što od korone što od samovolje dr. Izetbegović.

Piše: Vildana Selimbegović, Oslobođenje