Rado ide Srbin u vojnike: Vučić u posljednje 4 godine potrošio više od milijardu eura na oružje

S vremena na vrijeme, izgleda da javnost treba podsjetiti na očigledne činjenice: Srbija nije bezbjednosno ugrožena; region je čvrsto u zagrljaju NATO i plavih šljemova UN sa kojima sarađujemo; ne računajući Kosovo, teritorijalnih sukoba sa komšijama nemamo. Zašto onda slušamo o trci u naoružanju i gomilanju artiljerije “za ne daj bože”? Odgovor je – politika, piše Nova.rs.

U to ne sumnja ni vojni analitičar Aleksandar Radić. Na pitanje ko od kupovine oružja na Kosovu, Hrvatskoj i na kraju Srbiji na koncu profitira, kaže da je jasno:

“Profitira prodavac, ali da se razumijemo, trgovina je uvijek bila svijet za sebe, tu su profiti veliki. Ali, ima mnogo mitomanije kod nas kada je u pitanju naoružavanje. Treba da se zna da samo Srbija u regionu kupuje intenzivno oružje. Mi smo od decembra 2016. počeli da kupujemo, u pitanju je veliki novac – otišlo je preko milijardu eura za razno oružje. Vojska Srbije treba da bude moderna, da se kupi naoružanje, ali ovde ima mnogo improvizacija jer primarni motiv nije vojni nego politički”, kaže Radić.

Nametati naoružavanje kao temu izaziva političke posljedice, smatra docent na Fakultetu političkih nauka Stefan Surlić.

“Što se tiče konkretno Kosova i dobavljanja vojne opreme iz SAD, to je već dugo dio strateške pomoći Sjedinjenih države koje su i iza KBS i učestvuju u misijama na Kosovu”, kaže Surlić.

Oružana diplomatija

U Srbiji je zato naoružavanje prije svega politička tema.

Tako se, naglašava Radić, ranije uveliko pisalo i govorilo o kupovini oružja od Rusa i Kineza. Sada su, u sklopu zahlađenja odnosa sa Rusijom, na red došli Amerikanci i njihovi borbeni avioni.

“Nije to potreba nego politika. Ovo što se sada dešava je školski primjer, u kontekstu kosovskog pitanja, traži se način da se hitno potpiše ugovor sa Amerikancima. Nije pitanje šta vojsci treba, nego da bude američko”, kaže Radić.

I zaista, nemoguće je ne obratiti pažnju na tajming najavljene kupovine američkog naoružanja, i najave da ćemo se, ukoliko do sporazuma sa Amerikancima ne dođe, okrenuti tradicionalnom vojnom partneru – Rusiji. Uloga SAD u rješavanju kosovskog pitanja, ali i činjenica da aktuelni stanar Bijele kuće više od diplomatije cijeni biznis, vjerovatno su pogurali planiranu nabavku.

Unutrašnja upotreba

Tu je, svakako, i unutrašnja upotreba.

“Stvara se slika da smo jaki, stalno jačanje, ali pitanje je kako da to opravdate. Onda se stvara taj mit da se svi oko nas naoružavaju, a fakat je da to od susjeda radi samo Mađarska, imaju ozbiljan zahvat u modernizaciji. Sve zajedno to je jedno prenaglašavanje”, zaključuje Radić.

I u Hrvatskoj su, napominje Stefan Surlić, mediji skloni sličnim nacionalnim “bildovanjima” putem upoređivanja sa susjedima.

“Isto su nekoliko puta poredili Srbiju i Hrvatsku, navodeći kako predstavljamo prijetnju. Ispade da smo svi jedni drugima prijetnja – to se kosi sa pričom o evropskim integracijama i politički lideri bi trebalo da se pozovu i da iskažu, konačno, kojih su opredjeljenja”, kaže Surlić.

Pod ruku sa tim ide i teza o nikad gorem stanju vojske koje je počelo da se poboljšava tek zadnjih godina, što je, je li, tijesno povezano sa dolaskom SNS na vlast.

“To jeste tačno, ali isticanje da smo najbolji i najjači budi nacionalne sentimente koji žalju kontradiktorne poruke”, zaključuje docent FPN.

Naoružavanje u regionu kako ga vidi Akeksandar Radić:

Mađarska – najozbiljnija strategija, kupuju helikoptere, kupuju tenkove “leopard”, ozbiljan zahvat u modernizaciji

BiH – “hamviji”, “helikopteri”, plan modernizacije samo na papiru

Crna Gora – ministar Bošković insistira na američkom oružju, kupili helikoptere, američka oklopna vozila JLTV

Sjeverna Makedonija – vozila JLTV

Kosovo – “hamviji”, stalna saradnja u obuci i naoružanju sa SAD

Srbija – najviše se naoružava.