Plata 900 KM, troškovi 1.800 KM – kako preživjeti?

Težak je period u najavi, mišljenja su oni koji s posebnom pažnjom prate kupovnu moć društva, kao i stanje na tržištu. Građani su i ranije imali prigovore na niske plate, još niže penzije, skupe režije, a najskuplje životne potrebe. Sve to se ogleda u potrošačkoj korpi, koja je znatno skuplja od prosječne plate radnika. I upravo mnogima omogućava tek puko preživljavanje.

Hrana, po logici stvari, i zauzima najveći procenat potrošačke korpe Bosanca i Hercegovca – 44,6%; komunalne usluge i stanarina 19,1%, higijena i održavanje zdravlja, što se vrlo vjerovatno dodatno povećalo tokom pandemije, zauzima 9,7% potrošačke korpe. Za obrazovanje i kulturu izdvaja se tek 2,7%.

Kada prosječna plata iznosi nešto više od 900 KM, što je slučaj recimo u Federaciji, a sindikalna potrošačka korpa skuplja je od 1.800 KM, razlika je često prosječnom građaninu razlog za snalaženje, neki bi rekli “mađioničarske” trikove preživljavanja od prvog do prvog u mjesecu.

Kupovna moć prosječnog radnika ili penzionera u Bosni i Hercegovini ili je nepromjenjiva ili je čak u opadajućoj fazi – što znači da nema prostora ni za pokrivanje osnovnih životnih troškova, a da ne govorimo o nečem neplaniranom. No, budući da u zadnje vrijeme kupovna moć čak i opada, stanje je dodatno zabrinjavajuće.

Pitali smo građane je li teško izmiriti sve mjesečne troškove i jesu li tokom pandemije povećane cijene životnih namirnica?

“Nisu, moje mišljenje je da ništa nije poskupilo. Teško je podmiriti mjesečne troškove, dosta nas je bez posla ostalo. Ostala sam bez posla, ali sam našla ponovo posao.”
“Poskupile su. Ni sam ne znam kako se nosim s ovim, teško je.”
“Ja sam iz Konjica, kod nas je sve isto. Teško je pokriti troškove. Bavim se turizmom, sezona propada.”

Kad smo kod životnih troškova, spomenimo i to da je ekonomska situacija u zemlji, prema mišljenjima upućenih stručnjaka, na rubu kolapsa. Mjere koje nadležni poduzimaju, posebno u vrijeme korona-krize, trebale bi biti snažnije, promišljenije i odgovornije. Potrošačka je korpa skupa. Ni osnovne životne namirnice nisu jeftine. Postoji bojazan da bi čak mogla nastupiti i glad. Na udaru su najviše penzioneri.

“Iskreno govoreći, penzioneri su se odrekli svega osim golog preživljavanja. Nema govora o luksuzu, uglavnom crkavica koja se prima ide na hranu, lijekove, komunalne usluge”, kazao je Redžo Mehić, predsjednik penzionerskog udruženja.

A da bi koliko je moguće dostojanstveno preživjeli, penzionerima često u pomoć pristižu djeca, nerijetko iz inostranstva. No, pitanje je kako održati na životu pomoć iz dijaspore, kada je cijeli svijet pogođen krizom.

“Odluke koje nadležni u BiH donose su zakašnjele, bojim se da je već sad kasno da će ekonomska situacija biti u tom segmentu popravljena. Imam strah da će krajem ove ili početkom naredne godine nastupiti glad. Nadam se, ipak, da do toga neće doći i da će Vijeće ministara BiH donijeti ipak neke mjere koje će to spriječiti”, kazao je Ahmed Husagić, austrijski političar.

Sve ukazuje na to da opća situacija, ekonomska moć, percepcija i kvaliteta svakodnevnog života nisu obećavajući; nimalo pozitivni. Kriza se ogleda, u prvom redu, kod onih najugroženijih kategorija. Penzioneri i dalje “krpe kraj s krajem”. A sve što se u posljednje vrijeme dešava moglo bi cijeli sistem dovesti u pitanje. Sistem koji, po svemu sudeći, sam sebe jede.