Kako je svijet odustao od borbe protiv ratnih zločina?

Za nekoliko dana obilježava se 25. godišnjica pokolja u Srebrenici koji su počinile srpske snage, kada je ubijeno više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i mladića. Ratko Mladić, general bosanskih Srba odgovoran za taj stravični masakr, nalazi se u ćeliji u Hagu, gdje boravi već 9 godina.

No, četvrt stoljeća nakon Srebrenice, svijet se, nažalost, već navikao na ove brutalne zločine. Masovna ubistva u Siriji ili Jemenu više nisu udarna vijest kao prije. Među glavnim vijestima više nije ni ono što Kina čini protiv muslimana Ujgura, držeći više od milion njih u zatvorima i prisiljavajući ih na kontracepciju, sterilizaciju i abortus.

Ovim uvodom je Julian Borger, urednik za međunarodne vijesti u britanskom časopisu Guardian, započeo svoj članak pod naslovom “25 godina od masakra u Srebrenici… Kako je svijet izgubio apetit za borbu protiv ratnih zločina?”.

Borger u tekstu skreće pažnju na promjene koje su se dogodile posljednjih godina i proizvele stvarnost u kojoj se ruka pravde ne pruža da stigne ratne zločince i počinitelje zločina protiv čovječnosti, poput Mladića.

Koja je razlika?

Borger smatra da krvnik Mladić više ne sjedi na tronu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, jer sada ima konkurenciju, a neki od njih su ispred njega po brutalnostima i strahotama. Međutim, jedina razlika među njima je u tome što je Mladić pronađen i izveden pred lice pravde, dok drugi uživaju u slobodi.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio je Mladića i još 90 drugih bosanskih Srba prije tri godine za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, u kojem je ubijeno osam hiljada muškaraca i tinejdžera u napadu na ono što je trebalo biti “sigurna zona” Ujedinjenih naroda (UN). Muškarci su streljani u masovnim pogubljenjima na raznim lokacijama u sjeveroistočnoj Bosni.

Ovo suđenje spada u napore međunarodne zajednice, koju predstavlja UN, da se pronađu načini za sprečavanje ponavljanja genocida. UN je uspostavio načelo “odgovornosti za zaštitu” nakon genocida nad civilima počinjenim u Bosni i Hercegovini i Ruandi, a službeno je usvojeno 2005. godine. U njemu se navodi da je “međunarodna zajednica dužna intervenirati ako država ne zaštiti svoj vlastiti narod”, pojašnjava autor. Formiran je i niz specijaliziranih sudova kako bi se osobe umiješane u genocid privele pravdi.

Istakao je da su presude tih specijaliziranih sudova odražavale masovno oduševljenje pobjedom pravde, što je trebalo motivirati svijet da učini više u suprotstavljanju brutalnim zločinima, posebno nakon hladnog rata.

Borger je citirao riječi Davida Scheffera, bivšeg američkog ambasadora u UN-u za pitanje ratnih zločina, koji je imao centralnu ulogu u stvaranju nekoliko specijalnih sudova, kada je rekao: “Ovo su bile uzbudljive godine… Ja ih zovem godinama isklesavanja sudova za ratne zločine. Imali smo samo model Nürnberga i Tokija. Rekonstruirali smo te obrasce početkom devedesetih, a nastavili smo ih poboljšavati kroz devedesete.”

Prekretnica

Borger smatra da intervencija u Libiji, ubistvo libijskog vođe Muammara Gadafija i podjela kojoj zemlja svjedoči nakon toga označavaju kraj ere međunarodne intervencije u slučajevima ratnih zločina.

Istakao je da postoje mnogi faktori koji su stvorili atmosferu u kojoj je teško preuzeti odgovornost za zaštitu koju je preuzela međunarodna zajednica, zbog čega je teško zamisliti uspostavljanje sudova za ratne zločine u Siriji, Jemenu ili Mijanmaru.

Među tim faktorima je povratak ruskog predsjednika Vladimira Putina na vlast godinu nakon intervencije u Libiji i slijeđenje politike kojom se Rusija usmjerava na put sve veće eskalacije sa Zapadom.

Također, arapsko proljeće se pretvorilo u krvoproliće u Siriji, a Kina je pod vodstvom predsjednika Xi Jinpinga zauzela represivniji i odlučniji pristup na svjetskoj sceni. Tome se treba dodati i pobjeda Donalda Trumpa, poznatog po preziru prema multilateralnim institucijama svih vrsta, na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine.

Autor u tekstu citira riječi Nerme Jelačić, bosanskohercegovačke izbjeglice i glasnogovornice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, koja je rekla: “Svi su postali neodlučni nakon načina na koji se odvijala intervencija u Libiji. Međutim, ono što smo dozvolili da se dogodi u Siriji predstavlja veliku mrlju na našoj savjesti. Masakri i mučenja ljudi do smrti postali su uobičajena stvar već gotovo deset godina.”

Podrivanje  pravde

Nedavni napad Trumpove administracije na Međunarodni kazneni sud, čije su ovlasti ograničene od njegovog stvaranja od strane velikih sila, još je jedan događaj koji je doprinio tome da obećanje koje je međunarodna zajednica dala sebi da neće dopustiti ponavljanje groznih zločina protiv čovječnosti bude bačeno u vjetar.

Tokom proteklih sedmica Trumpova administracija je zaprijetila službenicima Međunarodnog kaznenog suda i njihovim porodicama nametanjem sankcija ako nastave istrage o operacijama Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika u Afganistanu, ili o operacijama koje poduzima Izrael na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze.

Bivši ambasador Scheffer komentirao je američku prijetnju sudu rekavši kako je to samoporažavajuće, da potkopava vjerodostojnost i umanjuje sposobnost traženja pravde i vladavine zakona te sprečavanje brutalnih zločina u inostranstvu.

Iva Vukušić, historičarka sa Univerziteta Utrecht u Holandiji, komentirala je kako joj obećanje svjetskih dužnosnika da se holokaust više neće ponoviti “posebno nakon nasilja koje se dogodilo u Siriji, zvuči prazno, potrošeno i bez smisla”.

Međutim, Vukušić smatra da ipak nije izgubljena svaka nada po pitanju odgovornosti za ratne zločine, te da je suđenje Mladiću i drugima ostavilo neizbrisiv trag.

“Prije uspostavljanja suda za bivšu Jugoslaviju i Ruandu moglo se opravdano očekivati da se nakon građanskog rata ili diktatorske vladavine neće ništa dogoditi. No sada mislim da smo u proteklih 25 godina zaista svjedočili promjeni u očekivanjima, kao rezultat zahtjeva akademika, istraživača i aktivista za pozivanje na odgovornost. Prema tome, mislim da se stvari neće vratiti u prethodno stanje”, dodala je.

Trumpov napad na Međunarodni kazneni sud dobio je snažan odjek među njegovim pristalicama, uključujući i neke od najbližih američkih saveznika koji su dali podršku ovoj međunarodnoj instituciji. To je rezultiralo pokretanjem postupaka za izbor novog tužitelja, a planiran je i pregled poslovanja suda do kraja godine u sklopu nastojanja da se učini učinkovitijim.

Piše: Julian Borger, The Guardian