Intervju – Enes Osmančević: Mediji imaju posebno važnu ulogu u nadgledanju i izvještavanju tokom pandemije

Pandemija koronavirusa uzdrmala je do sada važeće odnose u globalnoj zajednici što se posebno odnosi na ljudska prava i slobode ali i medijske slobode, rekao je Enes Osmančević, komunikolog i vanredni profesor na Univerzitetu u Tuzli, u intervjuu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

 

Pojavom koronavirusa, javnost u Bosni i Hercegovini susrela se i sa masovnim širenjem dezinformacija putem različitih platformi. Kako navode svjetski stručnjaci za medije i informisanje: lažne vijesti i dezinformacije se šire mnogo brže i lakše nego sam virus.

Neki od medija u BiH su postali dio ovog globalnog problema, te su dali prostor i platformu za širenje dezinformacija, pokazuju analize stranice Raskrinkavanja.ba i EUvsDisinfo. Profesor Osmančević, kao član žalbene komisije Vijeća za štampu Bosne i Hercegovine, imao je priliku pratiti pritužbe na rad medija, te smatra kako razlozi za širenje dezinformacija mogu biti različiti.

„Često je to neznanje. Neznanje vlasnika i urednika medija, odnosno novinara. Neznanje, nažalost često ide sa neetičnošću, odnosno nedostatkom ličnog i profesionalnog morala. Potreba medija za prenošenjem dezinformacija može biti uvjetovana interesom vlasnika medija za profitom, ili neprofesionalizam urednika i medija, koji se često ispoljava kao pristrasnost, odnosno favoriziranje određenih ideologija, partija i lidera u odnosu na neke druge. To je često svjesno, smišljeno, plansko i sistematično stvaranje i prenošenje dezinformacija u cilju ostvarenja neke dobiti – lične ili kolektivne“, kaže Osmančević.

Prema njegovim riječima, prenosioci dezinformacija u umreženom svijetu su često neprofesionalni portali i pojedinci na različitim platformama. Kako kaže, oni to mogu raditi svjesno kao botovi, odnosno agitator određenih ideologija, partija ili lidera, ili iz neznanja o štetnim posljedicama takvog djelovanja.

„To je mogućnost koju je stvorila tehnologija, mogućnost da svako može biti novinar u digitalnom dobu, odnosno kako je to zaključio Nicholas Negroponte: ‘Na mreži je svaki pojedinac potencijalna TV stanica bez dozvole za emitiranje’. Tehnologija sama po sebi nije ni dobra, ni loša, niti je neutralna. Ona igra vlastitim kartama i koristi se uvijek u datom kulturnom kontekstu. Taj odnos međuovisnosti i prožimanja tehnologije, kulture i komunikacije nikada u povijesti civilizacije nije bio izraženiji, kontroverzniji, niti sa više neizvjesnosti“, kaže Osmančević.

On kaže da je, prateći pandemije tokom historije, pandemija bila i razlog i izgovor da se u situaciji zabrinutosti i zbunjenosti, te nedostatku informacija, plasiraju dezinformacije. Plasiraju se na način kako nekome odgovara, pritom kreirajući sliku koja je lažna, pa kao takva služi interesima manipulatora, kaže Osmančević.

„Te dezinformacije mogu imati kratkoročne i dugoročne efekte. Čak i ako te dezinformacije, kroz neko vrijeme, budu razobličene i ne ostvare dugoročne efekte, kratkoročni su već postignuti“, dodaje Osmančević.

Može li se širenje dezinformacija opravdati slobodom govora?

Širenje lažnih vijesti i dezinformacija tokom krize je veoma opasno, upozrava Evropska služba za vanjsko djelovanje u svojoj analizi “Dezinformacija o koronavirusu – kratka procjena informacijskog okoliša”, pojašnjavajući kako bi se širenje dezinformacija moglo iskoristiti protiv migranata, ali i za manipulaciju lokalnih medija. Profesor Osmančević smatra da je tokom trajanja pandemije potreban poseban oprez medija i novinara, te temeljito provjeravanje informacija. Ipak, ne pridržavaju se svi toga.

„U svakoj krizi, najprije strada istina, jer različite države, društva, društvene grupe, ideologije i partije, centri finansijske moći, nastoje nametnuti svoj utjecaj i profitirati. Oni gledaju na društvo kao zbir pojedinaca kojima je lako manipulirati, i kroz tu manipulaciju ostvariti za sebe, ne samo kratkoročne interese, već i dugoročan odnos vlastite nadređenosti, superiornosti, i samim tim, vladavine nad drugima, a te druge staviti u odnos podređenosti, ovisnosti, nadzora, kontrole i manipulacije, te pljačke, potkradanja, siromašenja, tlačenja i neslobode. Dezinformacije i propaganda su najkraći i najefikasniji put kojim se stiže do tog cilja“, kaže Osmančević za BIRN BiH.

Širenje dezinformacija i lažnih vijesti nerijetko se opravdava slobodom govora, a ukazivanje na njih cenzurom. Osmančević navodi da se često dezinformiranje i manipulacija skrivaju upravo iza slobode govora.

„Sloboda govora znači odgovornost! Odgovornost za javno izrečeno. Odgovornost u komunikaciji i društvenoj interakciji znači poštovanje ličnosti drugog i drugačijeg, poštovanje različitosti rasa, etnija, kultura, spola, životne dobi, političkog opredjeljenja, socijalnog porijekla, seksualne orijentacije, a to može samo prosvijećena i etična osoba. Dezinformiranje znači neodgovornost! Neodgovornost prema samom sebi i drugima kroz, lažno prikazivanje sebe, negiranje identiteta drugog drugačijeg, težnju ka unisonosti, nepriznavanju razlika i različitih interesa, nepriznavanje drugih kultura i identiteta, političkog pluralizma. To također znači neetičnost koja se ispoljava kao širenje neistina, sklonost manipulaciji, podređivanju drugog, eksploataciju, parazitstvo, porobljavanje, kontrolu i manipulaciju svake vrste“, pojašnjava Osmančević.


Enes Osmančević. Izvor: Enes Osmančević, privatna arhiva

Uloga medija u sprječavanju širenja dezinformacija

Širenju dezinformacija dodatno doprinosi i nizak stepen medijske pismenosti, a prema istraživanjima koje je objavio Open Society Institute 2019, Bosna i Hercegovina se nalazi na dnu ljestvice indeksa medijske pismenosti. Osmančević navodi da postoje načini za sprječavanje širenja dezinformacija kroz povećavanje medijske pismenosti gražana.

BIRN BiH je u svojoj analizi o dezinformacijama koje se šire u BiH ukazao na važnost uloge medija i novinara u prepoznavanju dezinformacija i lažnih vijesti, i ukazivanju na njih. Kada je riječ o medijima, Osmančević kaže da dosljedno poštovanje profesionalnih standarda i pravila, te novinarske etike, smanjuju mogućnost za širenje dezinormacija. Uz to je, pojašnjava, neophodno kontinuirano učenje, jer novinarstvo je profesija koja se svakodnevno susreće sa novim situacijama i izazovima, i bez širokog i povezanog znanja ne može odgovoriti zahtjevima profesije za istinitom, tačnom, provjeljivom, blagovremenom i nepristrasnom informacijom.

„Naravno, na to utječu i interesi vlada, političkih partija, centara moći, vlasnika kapitala, vlasnika medija, oglašivača, kao i mentalitet društva. To je složen i višeznačan, dinamičan i stalno izmjenjiv odnos interesa i utjecaja aktera geopolitike, finansija, nacionalnih politika, ideologija, političkih partija i lidera, religijskih zajednica, obrazovnih institucija i medija, odnosno različitih društvenih grupa. Sve se to događa u specifičnoj kulturi, naročito političkoj i medijskoj kulturi, koja varira od društva do društva, od pojedinca do pojedinca, i u tom odnosu jedino je mijena – stalna“, rekao je Osmančević.

„Novinarstvo u BiH odavno je u krizi intergriteta“

Prema riječima profesora Osmančevića, pandemija koronavirusa je kriza koja je poljuljala dosadašnja znanja o životu i svijetu, o shvatanjima, navikama i ponašanju.

„U takvom ambijentu mediji teško mogu biti slobodni, a novinarstvo teško može biti neovisno i kritičko. Umjesto toga imamo vlast koja porobljava medije i guši javnost. Mediji su nedovoljno samostalni u odnosu na politiku. Javnost je nerazvijena i nesvjesna svoje snage, zbog čega slabo i rijetko reaguje. To je nedemokratski ambijent koji dodatno ugrožava medije i novinare. Novinarstvo u BiH odavno je u krizi intergriteta. Moramo se pobuniti protiv vladavine najgorih i težiti ka uspostavljanju vladavine najboljih i ustavnu vladavinu kroz dosadašnja dostignuća demokracije – slobodu govora, društvenu odgovornost, izgradnju moralnih vrijednosti t i sankcioniranje društveno neprihvatljivih pojava, ponašanja i neodgovornosti“, kaže Osmančević.

Osmančević smatra kako je takozvana „watchdog“ uloga medija jako bitna tokom koronavirusa, te kako je prvorazredna uloga medija analiziranje, istraživanje i kritiziranje vlasti i njihovih odluka.

Kako je kazao, sve afere u posljednjih dva mjeseca pokazale su sklonost vladajućih struktura ka suspendiranju institucija i zakona, sklonost ka totalitarnom načinu vladanja.

„Brojne afere pokazale su da vlast ne služi javnom interesu, odnosno da nije u službi građana koji je biraju, već je u službi partijskih oligarhija koje su pohlepno i bezobzirno krenule u pljačku javnog (našeg) novca. Našim medijima nedostaje više tog kritičkog, analitičkog i istraživačkog novinarstva. Na žalost, samo malobrojni novinari to dobro rade, i na žalost, samo rijetki mediji pokazuju sposobnost da analiziraju, istražuju i kritiziraju, kao i hrabrost da objavljuju takve sadržaje. Mediji u tome imaju prvorazrednu ulogu. Mediji igraju centralnu ulogu u demokratizaciji društve. Bez slobodnih medija nema demokracije“, kaže Osmančević za BIRN BiH.

Ovaj tekst je nastao tokom kampanje BIRN-a BiH za izvještavanje studenata novinarstva i mladih novinara o pandemiji koronavirusa.