Kako je Abdulah Sidran opjevao Dernek u Sarajevu?

DERNEK U SARAJEVU, SJESENI 1769.

Aliji Isakoviću, a prema Vladislavu Skariću

Ima tome poprilično, kako se već nikome
pod bajrak više ne ide. Daleko je Beč, daleko
je Rusija, daleko im crna kuća bila! Ali se,
podmoranje, skrpila nekako hiljadica naših,
s konopca i koca, sve sam hrsuz, sve go uhljup!
Ono će – posralo košulju! – na Moskvu da udara!?

Kad, šta će ti bit, odozgar, sve same plahe
vijesti! Uzeli Hoćin, tuku Rusa hametice, samo
što Moskva nije pala! A muke ti nas na besposlicu
navratiti! Nismo, doduše zatvarali dućane, uputa
je glasila: svečano i radno. Gruhnuše s Tabija
topovi, u gradu se obrete, ko da iz zemlje izniče,
hejbet svakojaka svijeta.

Nakav iz Misira – grdne je pare narodu uzo! –
dovuče ticu: ni kokoš ni krava, dugonogo, dugovrato,
ne leti, al što potrčat može – da Bog sačuva
i sakloni! Drugi opet, onu zvjerku, majmuna,
hajvan ko insan – tobe jarabum, tobe estagfirullah!
Stvori se odnekud i Ciganin Smoljan, što ljudma
kamen iz bešike vadi, i onaj Bećo što očima benđija.

Gruhaju topovi s Tabija, šenluči muško, šenluči
žensko, šenluči staro i mlado, prižmirila vlast
na svako svoje oko: hudovičke birtije proradile,
bećarnice – pune ženska svijeta! Mogo je namah
pametan da zna: ovo na dobro izijti ne more! Ali,
kad je dernek – nek i hala gori!

Počeše, u neka doba, odozgar da pristižu naši:
koji bez ruke, koji bez noga, koji bez oka, koji
bez uha, i dvojica – bez pameti. Al kazuju bistro:
Kakve pobjede, kakvi bakrači!? Sve vam je to
neko izmislio! Ako Dunav smrzne – eto Rusa
u Stambolu. – Raspiša se dernek. Đe si bio –
niđe, šta si radio – ništa.

Trže se prikunjala vlast, progleda na svako oko,
posvuda razape uši, pokažnjava šegrte i kalfe,
pozatvara birtije i kahve, hudovicama grdne globe
odreza, a narodu, po muškoj glavi kućnoj – porez
ratne štete. (Uvelo se tako u običaj bilo: dodaj,
doprinesi, kad državi prigusti!)

Bilo pa prošlo, sad ga jebaji.
Al kako nam je to sijelo prisjelo, otkako nam
na nos iziđe taj dernek – malo se kome više
i na sijela i derneke, kamoli u bitke i pod bajrake
ide. Daleko im crna kuća bila!

Abudlah Sidran, “Sarajvska zbirka”, 1979. Izdavač, Svjetlost Sarajevo 1991. godine