Gojko Berić: Novalićevi respiratori i tamjan srpskih vladika

Šta će biti s nama? To je valjda najmasovnije pitanje koje u ovom trenutku ljudi širom svijeta postavljaju sebi i jedni drugima. Međutim, ni najveći eksperti u oblasti virusne pandemije nemaju na to precizan i jasan odgovor. Kako stvari stoje, brzog spasa nema. U očekivanju spasonosne vakcine, ostaje nam samo da se uzdamo u nauku i rješenja do kojih se dolazi u trenutnoj situaciji. Pozivajući se na stečeno iskustvo, većina ljudi iz svijeta naučne zajednice smatra da su masovno testiranje stanovništva, brza identifikacija i isto tako brza izolacija zaraženih uslov svih uslova u suzbijanju zaraze.

Testiranje koje graniči sa idiotizmom

U Bosni i Hercegovini ovo postignuće primjenjuje se dosta traljavo i u jako reduciranom obimu. Imamo državu kakvu imamo, imamo političare i zdravstvo kakvo imamo, imamo narod kakav imamo. Suma sumarum, koronavirus ima u nama nejakog protivnika. Mi nemamo dovoljno ničeg od onog što bismo u ovoj situaciji trebali imati. Na početku pandemije, sa najodgovornijeg mjesta u Kliničkom centru u Sarajevu saopćeno je da ta ustanova ima dovoljno testova, da bi samo nekoliko dana kasnije bilo rečeno da testova nema dovoljno, ali da će, inšalah, uskoro stići. Kako bi ograničena količina testova bila “racionalno” trošena, smišljena je tako komplikovana procedura testiranja da se graničila sa idiotizmom. Selektivno odlučivanje o nečijem životu ili smrti prepušteno je epidemiologu, koji je svoje odluke saopštavao telefonom!? Po kojim kriterijumima je, u ime medicine, vršena diskriminacija građana i ko ih je uspostavio? Jesu li to kriterijumi starosne, rodne, političke ili, ne daj Bože, etničke prirode? Epidemiolog koji je na njih eventualno pristao ne bi trebalo da mirno spava. U međuvremenu je stigla nova pošiljka testova, a izmijenjen je i taj morbidni protokol, očigledno pod pritiskom medija. Kako mi je juče rekla doktorica Amira Abadžić iz Doma zdravlja Stari Grad, liječnici porodične medicine mogu od ovog utorka, u odgovarajućim kućnim uslovima, i sami testirati pacijente na osnovu indikacija.

U novinama se ovih dana mogao pročitati naslov “Žarišta pandemije nemaju testove”. Konjic, koji je stekao naziv “bosanski Wuhan”, prepušten je vlastitoj sudbini. Kako tvrde neposredni svjedoci tragedije grada kojim završava hercegovačko i počinje bosansko nebo, u Konjicu su uslovi za borbu protiv opakog virusa gotovo katastrofalni. Svjedoci smo svakodnevnog širenja zaraze i zabrinjavajućeg uvećanja broja oboljelih i umrlih. Virus je taj koji će, po svemu sudeći, vladati situacijom narednih sedmica i mjeseci. Zdravstveni sistem u cijeloj zemlji, fragmentiran i pritisnut šapom nacionalističke politike, nalazi se na velikom iskušenju. Ako bi se on raspao, to bi značilo katastrofu kakvu je teško i zamisliti. Savez strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije Federacije BiH obratio se javnosti dramatičnim saopštenjem u kojem se, pored ostalog, ističe da je dosadašnje provođenje testova potencijalno zaraženih “užasno sporo i užasno nedovoljno”. Konstatuje se takođe da liječnici nemaju adekvatnu zaštitnu opremu, ili barem većina njih je nema, i da država presporo i djelimično reagira. Postojeća situacija je takva, upozorava ovaj sindikat, da epidemija “prijeti da potpuno i trajno poremeti zdravstveni sistem Federacije i države BiH”. Što je najgore, sistem je napadnut iznutra. Podmukli virus već je ušao u nekoliko bolnica i domova zdravlja. Nisu ga zaustavili ni zidovi jednog samostana u Međugorju, gdje su zaražena dva mlada svećenika i četiri časne sestre. Strahuje se da bi ovo poznato hodočašće, gdje se vjernicima tobože ukazuje Gospa od Međugorja, moglo postati najveće žarište koronavirusa u Hercegovini.

Situacija sa kriznim štabovima takođe je konfuzna. Ne mogu na njihovom čelu biti vatrogasci, policajci ili stranački anonimusi, nego ministri zdravlja ili najafirmisaniji ljekari. U ovakvoj situaciji država se, sa svojim ingerencijama i subordinacijom, nameće kao apsolutna nužnost, ali ona jedva da pokazuje znake života. Do izražaja dolazi sva pogubnost raspadnutog političkog sistema, a većina lidera djeluje dezorijentirano i neuvjerljivo, neki čak i neambiciozno. Takvo stanje političkog duha prenosi se i na građane, među kojima se osjeća sve veća uznemirenost. Na pomolu je novo privatno i političko profiterstvo od najavljene međunarodne pomoći Bosni i Hercegovini, s kojim smo se u najbeskrupuloznijem obliku suočili tokom i nakon proteklog rata.

Ovog ponedjeljka, u večernjem terminu, slušao sam razgovor novinarke N1 sa Almirom Badnjevićem, stručnjakom za biomedicinski inženjering. Upitan šta misli o izjavi federalnog premijera Fadila Novalića da bi domaće firme možda mogle “kopirati” proizvodnju modernih respiratora i time ublažiti nestašicu ovih složenih mašina koje bolesnicima zaraženim virusom mogu spasiti život, Badnjević je tu ideju, a i šta bi drugo, proglasio višestruko besmislenom. Ali, novinarka ne odustaje i nastavlja propitivati sagovornika šta bi se, recimo, desilo ako bi pacijent ipak bio priključen na jedan takav “kopirani” respirator? Naravno, na nemoguće pitanje nije moguć nikakav odgovor. Ima u ovoj priči i bizarnijih stvari.

Surovi demanti

Zapažen publicitet u regionu dobio je tvrdokorni stav vrha Srpske pravoslavne crkve da Crkva neće prekidati služenje svete liturgije niti prestati da pričešćuje vjernike, “jer je to stvar oko koje se ne može raspravljati i koja predstavlja osnovu naše vere u Boga života”. “Bilo je i ranije kuge i drugih nesreća, ali onome ko se molio Bogu kuga nije mogla ništa”, kaže jedan vladika. Ubrzo ga je surovo demantovala vijest da je episkop valjevski Milutin (70) preminuo u jednoj beogradskoj bolnici, gdje je liječen od koronavirusa. Slijedeći odluku Svetog arhijerejskog sinoda, Mitropolija dabrobosanska takođe je pozvala vjernike da i za vrijeme pandemije dolaze u crkve.

Ne znam dakle šta će biti s nama. Eksplicitan odgovor na to pitanje izbjegavaju i oni od čije se pameti očekuje da nam nešto kažu o tome. Ali znam nešto drugo: Ako smo siromašni, ne moramo biti i glupi!

Piše: Gojko Berić, Oslobođenje