Priča o ‘hanumi’ i ‘Glumcu’

Objavljivanje u javnosti audio snimka na kojem istaknuti članovi Stranke demokratske akcije trguju uticajem i glasovima za stranačke favorite na izborima za kantonalno vodstvo vladajuće bošnjačke partije samo po sebi je uznemirujući događaj.

On, istina, pokazuje ono što i inače svi znaju o tome kako stranka u kontroli svih tokova u društvu funkcioniše kao mitska sicilijanska familia ali je – pokazujući tu trgovinu uticajem na djelu – i dobar primjer mehanizama prikrivanja političke korupcije i sankcionisanja onih koji na korupciju ukazuju umjesto onih koji je aktivno praktikuju.

Snimak, na kojem se u glavnoj ulozi nalazi potpredsjednik i šef kadrovske komisije SDA, billježi razgovor u kojem se jednom od članova Kantonalnog odbora za glasanje za stranačkog izabranika obećava zapošljavanje supruge: „hanumi“ – profesoru islamske pedagogije – obećava se posao “kod Glumca“ u kulturi „gdje je sve prazno“ i mada ništa na snimku ne ukazuje da „Glumac“, tada kandidat za kantonalnog ministra kulture, zna da nekome nešto „duguje“ kako se tvrdi na snimku, priča nudi savršen primjer mehanizama klijentelizma, nepotizma i korupcije u zapošljavanju u javnim službama u Bosni i Hercegovini.

Na tom tragu – mirenja s korupcijom – su i reagovanja na ovaj najnoviji skandal iz političkog vrha i iz javnosti.

Dvojica bošnjačkih političkih prvaka, predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović i bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović reagovali su na istoj, svih ovih decenija vladavine te partije dobro uigranoj ravni, pripisujući odgovornost i učesnicima afere i onima koji su napravili i objavili snimak.

Izetbegović je tako, uz najavu ispitivanja „cijelog procesa“ osumnjičio i čovjeka koji je „namjerno došao da snima te stvari“ i rekao kako je to trebalo prijaviti rukovodstvu stranke. Provjeren način da familia ušutka svjedoke i izbriše tragove.

Džaferović je, u savršenoj sinhronizaciji s partijskim šefom, osudio sve eventualne nezakonitosti i manipulacije „bilo u vezi sa sadržajem tog snimka ili za način i motive njegovog nastanka“.

Žalosno je što se toj stranačkoj zamjeni odgovornosti pridružuje i pravosuđe koje, bar po medijskim izvještajima, istražuje i saslušava one koji su snimili i objavili audio snimak potiskujući u drugi plan šokantan primjer političke korupcije.

Sa istorijom uzdizanja stranačkih interesa iznad interesa javnosti i principijelna izjava jednog od vodećih bošnjačkih političara, Denisa Zvizdića, kako ima potrebu da kaže kako ne prihvata „bahato ponašanje, narušavanje integriteta izbora u Kantonalnom odboru, skandalozne ponude, arogantno privatiziranje ministara i maliciozne prijetnje upućene pojedinim opštinskim odborima SDA, koje su izrekli akteri audio snimka“, ima samo toliko vrijednosti koliko Zvizdić bude odlučan u fokusiranju stranke na sadržaj snimka nasuprot „načinu i motivima“ njegovog nastajanja koje svodi jedan dominantno politički skandal na „slučaj neovlaštenog snimanja“.

Piše: Kemal Kurspahić, RFE