Tražitelji azila teško ostvaruju prava u BiH

epa06724955 People from Afghanistan, Pakistan and Syria rest in a park in Sarajevo, Bosnia, 10 May 2018. Migrants and refugees have set up a camp highlighting a recent rise in people using Bosnia as a transit route. EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Kada migranti i izbjeglice stignu do granice Bosne i Hercegovine na putu prema drugim evropskim državama većina njih kaže graničnim policajcima kako imaju namjeru da podnesu zahtjev za azil, što im onda omogućava boravak u zemlji i slobodno kretanje.

Međutim, to je uglavnom jedino pravo koje uspiju ostvariti kada potraže ovakvu vrstu međunarodne zaštite.

Ipak, osim boravka u BiH, oni imaju pravo da budu smješteni u centar za tražitelje azila, da dobiju primarnu zdravstvenu zaštitu, pohađaju školu, zaposle se, dobiju psihosocijalnu pomoć i prate svoj postupak na jeziku koji razumiju. Do svega toga teško dolaze.

Prema podacima nevladinih organizacija, mnoga djeca tražitelji azila trenutno ne idu u školu, zdravstvenu zaštitu dobijaju samo putem međunarodnih organizacija, a u praksi ne postoje mehanizmi koji bi osigurali prijavljivanje tražitelja azila na biro za zapošljavanje. Stoga mnogi od njih stoje na ulicama gradova i nude građanima da kupe maramice.

Također, veliki broj migranata i izbjeglica koji iskažu namjeru za azil čekaju čak i nekoliko mjeseci na poziv vlasti na registraciju iako je rok sedam dana.

‘Moraju čekati na poseban poziv’

Namjeru za podnošenjem zahtjeva za azil prošle godine iskazlo je gotovo 28.000 migranata i izbjeglica od njih 29.300, koliko ih je zabilježeno prilikom ulaska u zemlju, kažu u Ministarstvu sigurnosti BiH.

Ipak, zahtjeva za azil u 2019. bilo je nešto više od 300 za približno 780 osoba, budući da se u sklopu jednog zahtjeva može tražiti azil za više članova porodice. Najviše tražitelja azila dolazi iz Iraka, Irana, Afganistana i Pakistana, rečeno nam je iz ministarstva.

“Od toga je devet zahtjeva odbijeno, kod 118 zahtjeva za 330 osoba je izvršena obustava postupka, osam osoba je dobilo subsidijarnu zaštitu i tri osobe su dobile izbjeglički status”, kažu iz Ministarstva sigurnosti BiH.

Iako je činjenica da veliki broj migranata izrazi namjeru za azilom kako bi se mogla kretati po zemlji, a zatim nastaviti put dalje, najčešće prema državama zapadne i sjeverne Evrope, oni koji zaista žele ostati u Bosni i Hercegovini jako teško ostvaruju to pravo i susreću se sa brojnim preprekama, objašnjava Amra Kadrić iz nevladine organizacije Vaša prava koje pruža besplatnu pravnu pomoć tražiteljima azila, izbjeglicama i migrantima.

Prema zakonu, nakon podnošenja zahtjeva, osoba dobija potvrdu o podnesenom zahtjevu koja važi najduže sedam dana. U toku trajanja potvrde, ona mora doći u Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH u Sarajevu, gdje je onda registruju kao tražioca azila.

“Međutim, zbog ograničenih kapaciteta Ministarstva sigurnosti BiH, svi tražitelji azila ne stignu biti registrirani do momenta važenja njihove potvrde o iskazanoj namjeri. Veliki broj stranaca koji su iskazali namjeru za azil, čak i prije nekoliko mjeseci, i dalje čeka poziv na registraciju. Potvrda o iskazanoj namjeri se teoretski smatra pozivom za podnošenje zahtjeva za azil, međutim, strancima koji su iskazali namjeru za azil se ne dozvoljava lični dolazak u sjedište Ministarstva sigurnosti BiH radi podnošenja zahtjeva, nego moraju čekati na poseban poziv”, kaže Kadrić.

Smještaj u centrima

Organizacija Amnesty International također upozorava na propuste kada su u pitanju tražitelji azila.

U izvještaju od prije nekoliko mjeseci navodi se da BiH nije uspjela osigurati izbjeglicama i migrantima adekvatan pristup međunarodnoj zaštiti i odgovarajuće uslove prijema.

“BiH ima samo jedan zvanični prihvatni centar za tražitelje azila u blizini Sarajeva, u Delijašu, Centar je pod upravom Ministarstva sigurnosti i ima kapacitet za smještaj samo 150 ljudi. Pored toga, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice upravlja izbjegličkim centrom u Salakovcu sa kapacitetom za smještaj 250 ljudi. Međutim, ovaj centar je namijenjen osobama koje su već stekle status izbjeglice”, navode iz Amnesty Internationala.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH kažu da smještajni kapaciteti za tražitelje azila uključuju 154 mjesta u centru u Delijašu i 299 mjesta u Salakovcu.

“Centar za tražitelje azila (AC Delijaš) trenutno prima isključivo porodice, ne tražitelje azila samce. Osnovni preduvjet za ulazak je važeća potvrda o iskazanoj namjeri. Izbjeglički centar Salakovac ima kapacitet za približno 200 osoba i također obezbjeđuje smještaj porodicama uz važeću potvrdu o iskazanoj namjeri”, ističu iz organizacije Vaša prava.

Bez obrazovanja i posla

Međutim, kako upozorava Kadrić, djeca tražitelji azila smješteni u Salakovcu još nemaju pravo pristupa obrazovanju.

Što se tiče prava na rad, to je, dodaje, samo propisano zakonom, dok u praksi nema mehanizama da se to ostvari.

“Za prijavu na Biro za zapošljavanje potrebno je da tražitelj azila ima identifikacioni broj koji se ne dodjeljuje ovoj kategoriji stranaca. Problem se jedan vremenski period prevazilazio na način da je Porezna uprava dodjeljivala porezni broj, ali s obzirom da ova ustanova više ne pronalazi zakonsko uporište za ovu aktivnost, ne postoji više mogućnost prijave na Biro za zapošljavanje. Dodatni je problem što se tražiteljima azila ne dozvoljava otvaranje bankovnih računa, koji su uz prijavu na Biro preduvjet za pristupanje tržištu rada, obzirom da se isplate plata vrše na transakcione račune uposlenika”, kaže Kadrić.

S druge strane, dodaje, primarna zdravstvena zaštita kao pravo koje prepoznaje Zakon o azilu trenutno se najvećim dijelom ostvaruje angažmanom međunarodnih organizacija.

Također, migranti i izbjeglice koji dolaze na granice i tom prilikom iskazuju namjeru za azil nemaju nekog prevodioca koji bi im objasnio cijeli postupak.

“Tražiteljima azila su omogućeni prevoditelji tokom postupka azila koji se odvija pred Ministarstvom sigurnosti. Prilikom iskazivanja namjere za azil nisu prisutni prevoditelji. Domaće i međunarodne organizacije koje pružaju podršku najvećim dijelom imaju obezbijeđene prevoditelje na različite jezike”, ističe Kadrić.

Amnesty International kritikovao je vlasti u BiH, nadležne za pitanja azila i migracija, upozorivši da se nisu aktivno uključili ili značajno podržali lokalne vlasti i zadovoljile potrebe izbjeglica i migranata koji dolaze ili prolaze kroz BiH.

U svojim preporukama naveli su da bi BiH trebala osigurati svim tražiocima azila pristup fer i efikasnim procedurama za dobijanje azila, uključujući i procjenu njihovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Al Jazeera