Sumrak pravosuđa: Sudije i tužioci se bave normom, a ne pravom

Tužilaštvo BiH tradicionalno je nastavilo praksu da posljednjeg dana u decembru podigne najveći broj optužnica. Kraj 2019. godine obilježili su podizanjem pet optužnica za ratni zločin, te po jedne za nedozvoljeni promet akciznih proizvoda i krijumčarenje ljudi. U pravosudnoj zajednici kažu da je ovo bilo očekivano, te da se to radi samo zbog ispunjavanja godišnjih normi.

Samo brojevi

Advokatica Tanja Savić smatra da zbog nametnutih normi sudije i tužioci nemaju vremena da se bave pravom, nego se bave brojevima.

“Tužioci i sudije samo prebrojavaju predmete, više se niko ne bavi kvalitetom. Način na koji su postavljene norme, da to bude primarni način ocjenjivanja nečijeg rada je katastrofalan. Zbog toga na kraju godine od sudova i tužilaštava sve što imate da čujete jeste broj predmeta, broj optužnica i broj presuda. Niko ne govori o kvalitetu tih odluka, što tužilačkih, što sudijskih”, kaže Savić.

Podsjeća na optužnicu Tužilaštva BiH protiv Milana Lukića, koji se već petu godinu nalazi na izdržavanju doživotne kazne koju mu je izrekao Haški tribunal za zločine počinjene u Višegradu.

“U čemu je svrha? Zar nije logičnije da su resurse, koje su potrošili na optuženje čovjeka koji već služi doživotnu kaznu zatvora, usmjerili na istraživanje zločina za koji niko nije procesuiran”, naglašava Savićka.

Lukić je, podsjetimo, 2009. osuđen u Haagu za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Višegradu, dok je Tužilaštvo BiH protiv njega podiglo optužnicu 13. decembra zbog ratnog zločina u Štrpcima.

Analiza Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH) pokazala je da je tokom 2019. (zaključno sa 29. decembrom) 27 državnih tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina podiglo 17 optužnica. Advokatica Vasvija Vidović za BIRN je prognozirala da bi se, s obzirom na dosadašnju praksu, posljednji dan godine moglo očekivati još optužnica. Upravo tako se i desilo, te na ovih 17 možemo dodati još pet optužnica koje su podignute 31. decembra. Jugomir Marčetić optužen je za zločin kod Prijedora, Milan Trišić za zločin u Bratuncu, Milomir Savčić za pomaganje u genocidu u Srebrenici, Milorad Krunić za zločin u Sanskom Mostu, a devet bivših pripadnika Armije RBiH i HVO-a s područja Brčkog optuženo je za zločin nad 11 zarobljenih pripadnika Vojske RS-a.

Od 17 podignutih optužnica, o kojima je pisao BIRN, tri su proslijeđene entitetskim sudovima, a četvorica optuženika Tužilaštva BiH su za sada nedostupna bh. pravosudnim organima.

– Sud BiH je tokom 2019. donio 24 pravosnažne presude, osudivši 33 osobe na 318 godina zatvora za ratne zločine. Za trojicom pravosnažno osuđenih Interpol je raspisao potjernice. Prvosnažno je oslobođeno 12 osoba u deset predmeta, stoji u analizi BIRN-a.

Vidović je za BIRN izjavila da Tužilaštvo BiH podiže malo optužnica protiv “osoba koje su bile visokopozicionirane u ratu”, te da ima još mnogo masovnih zločina, pogotovo u istočnoj Bosni, čiji izvršioci nisu optuženi, a postoji solidna dokumentacija o tome.

– Kao neko ko se dugo bavi ratnim zločinom, očekujem da se ovi predmeti uzmu u rad, a ne da se veliki kapaciteti Državnog tužilaštva koriste za manje obimne zločine i manje značajne po rangu izvršilaca, kaže Vidović.

Radom Tužilaštva BiH u 2019. nisu zadovoljni ni predstavnici udruženja žrtava i logoraša. U izmijenjenoj Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, koja nije usvojena prošle godine, navedeno je da u Tužilaštvu BiH postoji više od 550 neriješenih predmeta, s više od 4.500 poznatih počinilaca i isto toliko predmeta u kojima počinilac nije poznat.

Zabrinutost u vezi sa kvalitetom istraga iskazala je i Misija OSCE-a u BiH u prošlogodišnjem izvještaju o upravljanju predmetima ratnih zločina u Tužilaštvu BiH.

Iako je broj optužnica manji iz godine u godinu, glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić je u nedavnom intervjuu za BIRN kazala da rezultati “nisu poražavajući, nego veoma ohrabrujući”.

“Tužilaštvo BiH na kraju svake godine uradi najsloženije predmete iz svih oblasti, kako ratnih zločina, tako i organizovanog i privrednog kriminala, korupcije i terorizma. Međutim, potrebne su duge i teške istrage da bi se došlo do optužnice”, izjavila je tada Tadić.

No, Tužilaštvo BiH se nije iskazalo ni u drugim oblastima. Nisu podigli nijednu značajniju optužnicu u oblasti korupcije i organiziranog kriminala. Analitičarka Tanja Topić tvrdi da sistematičnog i ozbiljnog rada nema, te da je povjerenje ove pravosudne institucije na niskim granama.

Smatra da se na samom kraju godine podižu optužnice iz dva razloga: “Jedan je radi utiska godine, odnosno tada se svode računi i podvlači crta, pa da izgleda kako je Tužilaštvo imalo pune ruke posla, što je samo politička varka. Drugi je pokazati svim kritičarima pravosuđa da nisu upravu, što dijelom znači i neku vrstu demantija izvještaja Reinharda Priebea”.

Zbog loših poteza bh. pravosuđa, ali i čestih afera, EU je angažirala Priebea, njemačkog pravnika u penziji, kako bi napravio analizu o stanju u bh. pravosuđu. Izvještaj je objavio 5. decembra i u njemu iznio žestoke kritike na rad VSTV-a.

Jedna od afera koja je obilježila prošlu godinu svakako je Potkivanje. Topićka kaže da je za nju to daleko najveća afera i zbog odnosa vinovnika afere (prvi čovjek VSTV-a Milan Tegeltija, op. a.) prema javnosti, te njihovog nonšalantnog ignorisanja moralne odgovornosti.

Loše optužnice

Sudija Osnovnog suda u Brčkom Nedeljko Tabaković smatra da se posljednji dan u godini podiže veliki broj optužnica kako bi se dobio statistički podatak da je u toj godini podignut odgovarajući broj optužnica i da se prikaže da je ispunjena odgovarajuća norma.

– Što se tiče ocjenjivanja tužilaca, trebalo bi više gledati na kvalitet optužnica, jer se često dešava da dolazi do oslobađajućih odluka na sudu zbog nekvalitetne optužnice, kaže Tabaković.

Tvrdi kako nerijetko tužioci mnoge istražne radnje prepuste policiji i da tu dolazi do propusta, što se opet odražava na kvalitet optužnice.

– Tužioci bi trebali da se više angažuju u istrazi, a ne da to prepuštaju olako policiji. Sudovi bi trebali da dosta više pažnje posvete potvrđivanju optužnica, a prilikom ocjene rada tužilaca trebalo bi uzimati u obzir i broj potvrđenih i nepotvrđenih optužnica i tu bi se također sagledavao kvalitet optužnica, zaključuje Tabaković.

Spominje i kako se dešavalo da se optužnica nekad podigne samo na osnovu izjave oštećene osobe, bez ijednog drugog dokaza. Međutim, sud takve optužnice odbija, jer nisu kvalitetne i ne bi imale pozitivan epilog na suđenju.

PIŠE: Zinaida Đelilović