Nezaposlenost vodi u socijalnu izolaciju, kriminal i ekstremizam

Kraj godine je obično vrijeme da se sumiraju rezultati u svim oblastima, pa tako i državne vlade na Balkanu pokušavaju da prikažu da nije sve tako crno, međutim na vanjskom planu je splasnula euforija oko pridruživanja balkanskih država EU nakon izjave francuskog predsjednika Emanuela Macrona. Na unutrašnjem planu niti jedna od država u regionu se ne može pohvaliti da je napravila bilo šta kako bi zaustavila trend odlaska mladih ljudi iz svojih država, te naprotiv sve ankete pokazuju da mladi i dalje prioritetno razmišljaju da napuste svoje domove i to čak čine kompletne porodice.

Nakon što je Economist objavio podatke po kojima se BiH nalazi na drugoj poziciji u svijetu sa stopom od čak 46,7 posto nezaposlenih mladih u dobi od 15 do 24, stigla je i reakcija iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u smislu da je tačna stopa nezaposlenosti mladih u 2018. godini 38,8 posto. Bez obzira koji podaci su tačni ipak je enormno visoka i alarmantna stopa nezaposlenosti mladih. Inače, na pomenutoj objavljenoj listi od država iz regije, na trećem mjestu nalazi se Sjeverna Makedonija, zatim Srbija na 19. mjestu s postotkom nezaposlenosti mladih 32,1 posto, Crna Gora je 26. s nezaposlenošću mladih od 29,1 posto, a Hrvatska je 34. na listi sa 25,5 posto. Ovako visok postotak nezaposlenosti mladih u regiji je obeshrabrujući, što dodatno tjera mlade osobe na iseljavanje, odvlači ih u kriminal i nerijetko je nezaposlenost u vrhu razloga zbog kojih mladi ljudi upadaju u zamku radikalizacije i ekstremizma.

S druge strane, njemačka organizacija Friedrich Ebert, bliska njemačkoj Socijaldemokratskoj stranci (SPD), objavila je izvještaj o položaju mladih u šest zemalja Zapadnog Balkana Evrope za 2018/2019 godinu (Western Balkans 6 – WB6) u odnosu na njihove vršnjake iz četiri zemlje jugoistočne Evrope koje su članice EU (South East European EU – SEE EU). U grupu WB6 ubraja se Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Srbija, dok u grupu zemalja SEE EU Bugarska, Hrvatska Rumunija i Slovenija. Prema ovoj studiji najveći broj nezaposlenih mladih je na Kosovu sa 43 posto, zatim slijedi Albanija s 41 posto, BiH sa 39 posto, Crna Gora s 29 posto, Makedonija s 26 posto i Srbija sa 20 posto nezaposlenih mladih. U poređenju sa šest zemalja Zapadnog Balkana, u članicama EU Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Rumuniji prosječna nezaposlenost je oko 16 posto.

Mladi napuštaju svoje države

Prema svim istraživanjima, osnovni razlozi zbog kojih mladi napuštaju svoje države su nezaposlenost, korupcija, nepotizam i nesigurnost. Hrvatska kao članica EU je ipak nešto pokušala i uspostavila program finansiranja zapošljavanja mladih, ali trend odlaska nije umanjen. Druge države u regiji i nemaju ozbiljnih programa niti imaju konkretnih planova da zaustave ovu pojavu koja se nastavlja i stalno se povećava broj odlazaka mladih. S druge strane, ne postoje planovi da državne institucije provode programe odvraćanja mladih od devijantnih pojava, odnosno ulazak u svijet kriminala ili priključivanje organizacijama koje promoviraju ekstremizam, fašizam ili radikalnu ideologiju.

Hrvatska u 2018. godini ima 2,4 posto stanovništva manje nego 2013. godine, a posebno je zabrinjavajuće što stanovništvo ne ostaje ni u velikim gradovima.  Zvanični podaci u posljednjih pet godina pokazuju da se u Hrvatsku doselilo nešto malo više od 88 hiljada stanovnika, ali je istovremeno napustilo 189 hiljada. Zbog navedenog tokom 2018. godine Hrvatska je za razvoj i provedbu mjera aktivne politike zapošljavanja potrošila 1,39 milijardi kuna, od čega gotovo polovinu iz državnog proračuna, ali glavni cilj, povećanje stope zaposlenosti radnosposobnog stanovništva od 15 do 64 godine za barem 2,3 postotna poena – nije postigla. Rezultati za ovu godinu još nisu dostupni.

Srbija se takođe susreće sa problemom odlaska mladih ljudi, kao i sa posljedicama takvog stanja, od kojih su neke zastupljenost mladih u kriminalnim djelima, ali i odlasci mladih ljudi na strana ratišta, bilo da se priključe privatnim vojnim kompanijama ili ekstremnim i terorističkim grupama. Žaklina Eftimovski, iz Udruženje AzBuki iz Niša, mišljenja je da Vlada Srbije ne radi dovoljno u oblasti zapošljavanja mladih. Podrška države je bitna naročito kod malih i srednjih preduzeća, kao i kod proizvodnje hrane. Poljoprovreda, kao važan resurs, nikako da krene ozbiljnije jer nema ozbiljnu podršku države.

Eftimovski dodaje da u Srbiji jedino sektor informativnih tehnologija opstaje te kaže: “Ima dosta firmi koje vode mladi ljudi i mladi programeri koji rade u njima, kao i dizajneri. Možda je to rješenje i za ostale zemlje u regiji, a koje bi zasigurno doprinelo ostanku mladih i sprječavanju da se bave kriminalnim aktivnostima”.

Ivan Domazetoski aktivista iz Skopja smatra da je Vlada Republike Sjeverne Makedonije u zadnjih par godina više stavila fokus na problemima mladih tako da se trenutno sprovodi javna rasprava za novi zakon za mlade, a pri tome se realizira puno programa kako bi poboljšali zaposlenost i ostanak mladih.

Problem odlaska mladih postaje sve alarmantniji i u Crnoj Gori, ali je to karakteristično i za ostale zemlje regiona, navodi psiholog Sanja Dabović.

“Nezaposlenost se negativno reflektuje na psihološki status mladih, jer nedostatak prihoda, egzistencijalna ugroženost i narušavanje kvaliteta života vode ka različitim neprijatnim psihološkim manifestacijama (stres, anksioznost, depresija, pad samopouzdanja, beznađe). Prolongirano stanje napetosti, nedostatka vizije i životne perspektive vodi ka pasivnosti i socijalnoj izolaciji”, kaže Dabović.

Ekstremizam i radikalizacija mladih kao posljedica nezaposlenosti

Istraživanja od strane Evropske unije kao i istraživačkih instituta u zapadnoj Evropi i SAD-a su naznačili da je upravo socijalna izolacija jedan od glavnih razloga zbog čega su se mladi ljudi iz balkanskih država odlučivali da odu na strana ratišta u Ukrajinu i Siriji, ili da se priključe ekstremnim grupama, koje njeguju fašističku ideologiju.

Prema podacima Centra za građansko obrazovanje u Crnoj Gori mladi ljudi su zbog siromaštva, nezaposlenosti i bezperspektivnosti izloženi riziku da budu uvučeni u radikalizam i nasilni ekstremizam.

“Za mlade ljude dodatni izvor potencijalnih problema i prečicu za prihvatanje ekstremističkih ideologija predstavlja njihova potencijalna kriza identiteta, osnažena potrebom za identifikacijom, zbog čega ugrožena mlada osoba postaje lakši plen potencijalnih predatora iz ekstremističkih grupa. Koristeći slabosti sistema i lično nezadovoljstvo pojedinca ove socijalno opasne grupacije nalaze načine da vrbuju nove članove”, naglašava psiholog Dabović.

Fenomen radikalizacije na Kosovu je uglavnom vezan za mlade ljude, a istraživanja Britanskog vijeća sprovedena na Kosovu su pokazala da je zanemareni objašnjavajući faktor bila raširena neaktivnost među mladima na Kosovu. Iako povezan sa socio-ekonomskom dimenzijom, ovaj se faktor analitički razlikuje istodobno kad označava i prepoznaje agendu onih koji odaberu put radikalizacije.

Istraživanja u Bosni i Hercegovini su takođe pokazala da je nezaposlenost čest motiv, a u nekim slučajevima i glavni razlog zašto se mladi okreću ekstremizmu ili upadaju u zamku radikalizacije. Istraživanje Global Analitike iz Sarajeva provedeno 2019. godine je pokazalo da su mladi na cijelom prostoru BiH podložni nekom obliku prihvatanja ekstremnih ideologija i radikalizaciji. Neke ekstremne ideologije se naslanjaju na fašističke programe koji su poznati iz perioda nacističke Njemačke, druge nalaze opravdanja iskrivljenim tumačenjima religije, dok su pojedine ekstremne ideologije zasnovane na etnonacionalizmu i separatizmu.

Vildana Majušević, istraživač u Centru za društvena istraživanja Global Analitika je stava da mladi moraju postati prioritet u svim planovima budućih vlasti na nivou države BiH i nižih nivoa vlasti. Majušević pri tome dodaje: “Do sada smo imali određene programe za zapošljavanje mladih, imali smo i neke inicijative u smislu osviještenosti potrebe da mladi ljudi ostanu u BiH, ali to nije dalo nikakvih rezultata u praksi. Premalo se energije i resursa troši na rješavanje ovog gorućeg problema, a novac koji se izdvaja u budžetima za tu namjenu je minoran. Milioni se troše na skupe automobile, službene mobitele, putovanja državnih službenika, umjesto da se ta sredstva preusmjere na rješavanje problema dugoročnog zapošljavanja mladih”.

Dugotrajne frustracije među mladima vode ih u kriminal

Povezanost stope kriminala i nezaposlenosti pokazuje da kad ljudi imaju legalni izvor prihoda, ne izvršavaju kriminalne radnje ili ih izvršavaju urijetko. Dabović tvrdi da je kod nezaposlenih mladih ljudi često zastupljena percepcija neravnopravnosti, kada pojedinci uslijed dugotrajne frustracije počnu da okrivljavaju institucije sistema. Kako su regularni putevi često nedostupni tako ugroženi pojedinci ili grupe bivaju inspirisani da posegnu za brzim rješenjima u vidu kriminogenog ponašanja, ne vodeći računa o dugoročnim posljedicama.

Slično stanje je i u Sjevernoj Makedoniji, gdje mladi takođe u visokom procentu odlaze iz države, a zabilježeni su i primjeri priključivanja mladih kriminalnim i ekstremnim grupama.

“Nezaposlenost mladih u Sjevernoj Makedoniji ne utiče na njihovo uključivanje u kriminalne i ekstremne aktivnosti, nego više utiču socijalne prilike i okruženje koje vode mlade prema kriminalnim aktivnostima”, smatra Domazetski.

Kada govorimo o kriminalu u državama regiona, jako je slična, ali i strukturna dimenzija, naročito organizovani kriminal, koji je često direktno oslonjen na političke elite. Kriminolog Dobrivoje Radovanović je izjavio da je organizovani kriminal u Srbiji počeo devedesetih godina prošlog vijeka i to presudnom zaslugom Državne bezbjednosti, odnosno političara i policije. Države bivše Jugoslavije, izuzev dobrim dijelom Slovenije, dijele skoro istu sudbinu kriminalnih djelovanja, a nažalost posljedice sa smrtnim ishodima smo osjetili i ove godine u svim državama Zapadnog Balkana.